Istina jest da su svi odgovori na pitanja koja si postavljamo u nama samima. Istina jest da smo samo mi ti koji možemo sakupiti i spojiti sve svoje polomljene i rasute dijelove u cjelinu. Istina jest da je sve što želimo i trebamo da bismo bili ono što smo u suštini svoga bića u nama samima. No, put kojim trebamo ići da bi došli do unutra, do onih sebe koji su potpuno ogoljeni od svih identiteta, uloga i maski lažnoga Ja, su naša iskustva odnosa s drugim ljudima. Jer oni su naša ogledala u kojima se odražava sve ono što je u nama samima. Jer oni su naši putokazi prema nama samima.
“Čovjek putuje svijetom u potrazi za onim što treba, a kada se vrati kući to i nađe.” – George Edward Moore
Svatko od nas je kao dio ovog beskonačnog svemira i sam taj svemir u malome. Baš kao što je i svaka kapljica oceana i sam taj ocean. A kako je osnovna težnja svakog živog sustava (svemira) neprestani rast i širenje, tako je i temeljna želja duše, kao onog vječnog i besmrtnog dijela svakoga od nas, da kroz stalno ulaženje u nova iskustva rastemo u svijesti i u konačnici se vratimo kući – sebi.
I upravo zato smo i došli OVDJE – da bismo kroz svoju tjelesnu dimenziju postojanja prolazili kroz iskustva koja je odabrala naša duša, sve više se približavajući izvoru iz kojega sve nastaje – Ljubav, Bog, Jastvo.
Zato sva naša iskustva kroz koja prolazimo i služe tome da oSVIJESTimo tko smo u suštini svoga bića. Da dođemo do svoga čistoga Ja oslobođenog svih identiteta, uloga i slojeva svega onoga što nije naše istinsko Ja. Zato je i svrha svih naših odnosa koje kreiramo s drugima da kroz njih i u njima prepoznamo one dijelove sebe kojima je potrebno iscjeljenje i ponovno povezivanje u cjelinu.
Ulazeći u ta iskustva i u te odnose, mi ne dobivamo ono što želimo ili mislimo da zaslužujemo, nego dobivamo ono što jesmo upravo sada i ono što nam je potrebno dobiti da bi se vratili pravima sebi. Jer sve i svatko izvan nas je odraz onoga što je u nama samima.
Ako u sebi nosimo bilo koju vrstu boli, patnje, straha ili druge “teške” emocije, privlačit ćemo i ulaziti u upravo onakva iskustva i odnose koji će te neiscijeljene dijelove našega bića još više pojačati i učiniti da osjetimo takav neizdrž zbog kojega je jedino što ćemo željeti jest suočiti se. Sa samima sobom. Iznijeti svoje rane na svjetlo. Prihvatiti se i zavoljeti se. Iscijeliti se.
Isto je i s našim svijetlim dijelovima. Kada god prema van isijavamo svoje svjetlo, izvana će nas obasjati njegova refleksija donoseći nam iskustva prožeta lakoćom, ugodom i, općenito, svime onime što doživljavamo kao pozitivno.
Dakle, sva naša iskustva i svi odnosi koje gradimo s drugim ljudima služe tome da nam pokažu smjer kretanja prema našem konačnom odredištu – nama samima.
Istina jest da su svi odgovori na pitanja koja si postavljamo u nama samima. Istina jest da smo samo mi ti koji možemo sakupiti i spojiti sve svoje polomljene i rasute dijelove u cjelinu. Istina jest da je sve što želimo i trebamo da bismo bili ono što smo u suštini svoga bića u nama samima.
No, put kojim trebamo ići da bi došli do unutra, do onih sebe koji su potpuno ogoljeni od svih identiteta, uloga i maski lažnoga Ja, su naša iskustva odnosa s drugim ljudima. Jer oni su naša ogledala u kojima se odražava sve ono što je u nama samima. Jer oni su naši putokazi prema nama samima.
Martina Setnik
