Postoje mnogi oblici života koji se rađaju dijeljenjem stanica, iz sjemenja, korijena i drugim metodama. Životinjske vrste se rađaju, umiru i automatski napreduju u sljedeći viši oblik života potpomognute karmom koju su akumulirale kao ljudska bića. Kada duša dostigne ljudski oblik, postaje odgovorna za svako svoje djelo. Takvo djelovanje određuje njeno sljedeće rođenje.
Widget not in any sidebars
Vedski stih vidya-karmanos tv iti prakrtatvat, govori nam o dva načina s kojim duša u suptilnom tijelu, nakon smrti grubog tijela, nastavlja svoj put u dva smjera. “Zato što tema seljenja duše koja opisuje dva puta – onaj koji vodi Bogu i onaj koji vodi precima – označava dostizanje znanja ili prakticiranje pobožnih djela, oni koji ne prakticiraju nijedan od oba, ili griješni, odlaze na drugo mjesto.” (Sutra. 3.1.18)
Vedski spis pod nazivom Chandogya Upanishada u jednom svom odlomku, glede odlaska duše nakon smrti, spominje samo dvije mogućnosti koje preostaju smrtnicima, a one se nazivaju – pitriyana i devayana. Netko može zaključiti kako griješni ljudi, iako ne dostižu Boga, dostižu planet mjesec i svijet predaka te da je to i dokazano u stihu Kaushitaki Upanishade (1.2) gdje se govori: “Oni koji odlaze s ovoga svijeta, uistinu odlaze svi na Mjesec.”
No, to je nepravilan zaključak jer gore citirani stih protuslovi standardnoj verziji spisa da se griješne osobe ne mogu uzdići bilo devayanom ili pitriyanom jer oni koji odlaze tim putevima moraju ispuniti uvjete – ili duhovnog znanja ili pobožnih djelatnosti. Dakle, postavlja se pitanje, budući da griješna osoba ne slijedi ta dva puta, gdje u tom slučaju ona odlazi nakon napuštanja tijela? U spisima se napominje ananda nama te loka andhena tamasavrita – “Oni svjetovi prekriveni tamom neznanja nazivaju se lišenima sreće. Pošto umru, oni koji su u neznanju i neinteligentni odlaze na njih.” (Brihad-aranyaka Upanishada 4.4.9)
Također, Chandogya Upanishada (5.10.9) spominje steno hiranyasya suram pibam ea – “Kradljivac zlata, vinopija, onaj koji krši princip koristeći krevet duhovnog učitelja i ubojica brahmana – te četiri vrste ljudi padaju, a također i peti, onaj koji se druži s njima.” Oni koji priprosto ignoriraju činjenicu kako je svatko odgovoran za svoja djela, prilikom smrti odlaze u niže planetarne regije ovog svemira. Na tim planetima su razne vrste paklova tako živopisno opisane u spisima raznih religija. Zajedno, one čine prebivalište Yamaraja, gospodara smrti. Yamaraja sudi dušama u skladu s njihovim djelima i objavljuje presudu. Zastrašujuća kazna koju duša dobiva u paklu proživljava se kroz suptilno tijelo, koje čak i tamo obavija dušu. Budući da duša ispašta kroz medij suptilnog ili fizičkog tijela, milijuni godina užasa mogu biti sažeti u trenutak, i trenutak intenzivnog bola može biti produžen u eon. Yamaraja je u stanju izreći takvu kaznu griješnoj duši samo zbog toga što je posebno od Boga opunomoćen za takvu službu.
Pakleni planeti
Užas pakla se zapravo iskušava kroz suptilno tijelo, te je stoga nalik na efekt kreiran trodimenzionalnim filmom strave. Zapravo, samo naša vlastita imaginacija je ta koja uzrokuje da se plašimo terora koji se odvija na kino platnu. Razlog zbog kojeg Bog daje takav strah palim dušama na prvom mjestu leži u činjenici zbog Njegove zabrinutosti za njih. Analogiju i ilustraciju ovog primjera, koji nam jasnije objašnjava ovaj Božji postupak, možemo pronaći u majčinom kažnjavanju nestašnog djeteta. Ona to čini zbog njegove vlastite dobrobiti u svrhu da ga oduči od nepravilnog ponašanja. To naizgled majčino kažnjavanje služi kao poduka djetetu da neke stvari ne čini dobro, na pravilan način.
Kazna pakla nije vječna kao što neke religije podučavaju. Pakao zapravo nije toliko kazna koliko je mjera ispravljanja. Kada griješna duša provede svoje vrijeme u paklu u skladu sa svojom karmom, ponovno se vraća na zemaljski planetarni sustav. Jednom kada duša dobije ljudsko rođenje, koje je obdareno inteligencijom i slobodnom voljom, ponovno je potpuno odgovorna za sva svoja djela. Prema tome, o njoj ovisi hoće li ostati na istom mjestu, uzdići se na više planete, sići na niže ili se vratiti kući natrag Bogu.
Treće stanje rađanja Sutra (3.1.19) spominje – ” Oni koji prilikom smrti odlaze trećim putem ne moraju se ponovno roditi seksualnim sjedinjenjem. jer je to razmotreno i objašnjeno detaljno u spisima.” Kao objašnjenje ovog stiha poslužit će nam Chandogya Upanishada (5.1 O.B) u kojoj je rečeno: “Ali ni jednim od ta dva puta (devayana ili pitriyana) ne prolazi sićušno biće koje se neprekidno vraća. Njima pripada treće stanje.” Ovo “treće stanje” objasnit ćemo malo podrobnije. U analogiji o pet vatri, peta ponuda predstavlja smještanje muškog sjemena u maternicu. To je način rođenja za sve duše predodređene za ljudsko tijelo. Ali za one duše koje se rađaju u nižim vrstama, to nije nužno tako.
Postoje mnogi oblici života koji se rađaju dijeljenjem stanica, iz sjemenja, korijena i drugim metodama. Životinjske vrste se rađaju, umiru i automatski napreduju u sljedeći viši oblik života potpomognute karmom koju su akumulirale kao ljudska bića. Kada duša dostigne ljudski oblik, postaje odgovorna za svako svoje djelo. Takvo djelovanje određuje njeno sljedeće rođenje.
Bhagavad-gita Kakva Jest
Istina koju objavljuje je univerzalna i vječna, te je kroz tisućljeća nadahnjivala velike mislioce, teologe i filozofe istoka i zapada; Sokrata, Goethea, Schopenhauera, Einsteina, Junga i mnoge druge.
G.W.F. Hegel: “Bhagavad-gita je sposobna dati nam pravo shvaćanje univerzalnosti i uzvišenost religije.”
Dr. J. Stilson Judah, profesor povijesti religija, (Berkly, California) izjavljuje o ovom izdanju: “A. C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada je još jednom zadužio svijet učenjaka, premda je Bhagavad-gita prevođena mnogo puta, Prabhupada je svojim komentarima dao prijevod izuzetnog značaja…”
926 stranica, 16 slika u boji, cijena 150kn
Kupite ovdje