Današnji psiholozi i psihijatri, i kada zastupaju različite stavove, složili su se oko nekih značajnih i za sve ljude tipičnih kriterija koji mogu približno točno odgovoriti na teško pitanje: što zapravo čovjeka čini zrelom i cjelovitom ličnošću?
Poznati akademik Vladeta Jerotić, u svojoj knjizi “Čovjek i njegov identitet”, objasnio je koje su to sposobnosti koje bi individua trebala razviti da bi se smatrala zrelom osobnošću.
Što je više nezrelih ličnosti u jednom društvu, svakako su i manje šanse da to društvo ostvari svoje ciljeve i omogući prirodan razvoj mnogih potencijalnih mogućnosti, odnosno sposobnosti koje se nesumnjivo nalaze u svakom čovjeku.
Današnji psiholozi i psihijatri, i kada zastupaju različite stavove, složili su se oko nekih značajnih i za sve ljude tipičnih kriterija koji mogu približno točno odgovoriti na teško pitanje: što zapravo čovjeka čini zrelom i cjelovitom ličnošću?
Moramo, najprije, poći od priznate činjenice da nema potpuno zrele ličnosti ili, kako se to stručno kaže, ličnosti koja bi bila potpuno integrirana. Postoje samo stupnjevi zrelosti koji se, više ili manje, približavaju ovoj zamišljenoj, idealnoj cjelini ličnosti.
Ukratko ćemo dati one najvažnije kriterije u psihologiji koji određuju snagu čovjekovog Ja, odnosno pokazuju stupanj njegove zrelosti, pri čemu redoslijed ovih kriterija ne mora označava i njihov značaj. Čini se, čak da svaki od njih ima približno podjednaku vrijednost i podjednak značaj.
1. Sposobnost za voljenje nekog drugog, a ne samo sebe samog
Narcističke ličnosti, kada su uopće u stanju da nekoga vole, ovo čine tako što u partneru vole sebe samog, i to ili sebe iz sadašnjosti, ili sebe iz prošlosti, ili sebe onakvog kakvog bi željeli steći u budućnosti. Jasno je da takva ljubav partnera nije u stanju da se bilo čega odriče, što znači da podnosi žrtve, princip na kome se zasniva sam život i bez koga se ne može zamisliti ne samo skladna obitelj, već ni skladno društvo.
2. Sposobnost kontroliranja vlastitih nagona i impulsa
Upravljanje svojim agresivnim i seksualnim energijama koje su nam biološki date, u vidu urođenih nagona, započinje vrlo rano i koliko pravilno kontroliraju te nagone prvo roditelji, a kasnije i društvo, umnogome ovisi budući razvoj ličnosti.
3. Sposobnost podnošenja neprijatnosti, bola i patnje
Princip apsolutnog zadovoljstva kome, prema Freudu, teži malo dijete, a koji je Freud s pravom suprotstavio principu realnosti, neprekidno vreba svakog od nas i zato mora stalno biti pod našom svjesnom kontrolom kako ne bismo dopustili da umjesto nas podnose bol i patnju (kao sinonime života). Izbjegavanje svakog bola, i fizičkog i duševnog, karakteristika je našeg doba, koje i ovdje pokazuje sve odlike infantilnog reagiranja.
4. Posjedovanje zrele, a ne infantilne savjesti
Zrela savjest se pokazuje kako u toleranciji, ali i kontroli svojih nagonskih želja, tako i u toleranciji ali i budnosti prema zahtjevima svoga moralnog bića. Nezrela savjest, naprotiv, zasnovana na prijetnjama, strahu i osjećaju krivnje, ponaša se prema samoj sebi ili svojoj okolini sadistički ili mazohistički.
5. Umjerena agresivnost bez reakcije bijesa ili mržnje, ali i bez pretjerane bojažljivosti
Ako su nam i agresivnost i seksualnost dati kao sirov materijal koji čeka svoju plemenitiju obradu, onda je prirodno da na njih moramo računati i djetinjasto je zatvarati oči pred ovim moćnim silama. Potisnuta agresivnost koja nije našla oduška u momentu kada je to bilo neophodno i u mjeri koja odgovara situaciji i našim obvezama kao etičkim bićima, ostaje neiskorištena, divlja snaga koja se kad-tad mora isprazniti, i to najčešće u nekoj prikladnoj situaciji i s pojačanim intenzitetom.
6. Sposobnost da budemo neovisni
Ovakvu sposobnost posjeduje samo ona ličnost koja je već uspješno u sebi razvila sve druge, ranije spomenute sposobnosti. Ona je cilj i kruna individualizacije i jedini stvarni zalog, ali i uvjet slobode. Samo neovisna, dakle slobodna ličnost zna za tajnu zrelog ponašanja u kome se daje “Bogu Božje, a caru carevo”.
Svatko od nas mora najprije odgovoriti na pitanje koliko je sam na sebi postigao i što je do sada učinio sa svojim urođenim i zadobijenim talentima.
Tek tada možemo se okrenuti društvu i s pravom od njega očekivati podstrek za rad.
Nema zrelog društva bez zrelih individua. A njih ne stvara samo društvo već i samoodgoj.
Naime, nema druge odgovornosti, kao što reče jedan filozof, od samoodgovornosti.
Vladeta Jerotić, “Čovjek i njegov identitet”
