Šri Išopanišada je jedna od 108 upanišada, izvornih vedskih tekstova za koje se, prema tradiciji, smatra da su zapisani prije 5000 godina. Zapisana na sanskrtu, jeziku starodrevne Indije, pruža nam znanje o prirodi vrhovne inteligencije koja upravlja svemirom. Za izvorne tekstove Veda se vjeruje da dolaze od samog Boga, da su apaurušeja, tj da ih nije izgovorio čovjek. One su poput uputstva za korištenje materijalnog svijeta…

Bez tog znanja čovječanstvo ne može pronaći izlaz iz slijepe ulice u koju su ga navela materijalistička shvaćanja.

Šri Išopanišada – Druga mantra

kurvann eveha karmani
jijivišeć ćhatam samah
evam tvayi nanyatheto ‘sti
na karma lipyate nare

kurvati – neprekidno djelujući; eva – tako; iha – tijekom ovog života;karmani – djelovanje; jijivišet – treba priželjkivati da živi; šatam – stotinu; samah – godina; evam – tako živeći; tvayi – tebi; na – nikakav; anyatha – izbor; itah – od ovog puta; asti – postoji; na – ne;karma – djelovanje; lipyate – može se vezati; nare – za čovjeka.

Onaj tko neprekidno djeluje s razumijevanjem da je Bog vlasnik svega, može priželjkivati da živi stotinama godina, jer takvim djelovanjem ne potpada pod zakon karme. Čovjek nema drugoga izbora osim toga puta.

Nitko ne želi umrijeti. Svatko želi živjeti što je moguće duže. Ta težnja se primjećuje kako kod pojedinaca, tako i kod zajednica, društava i naroda. Sva živa bića teško se bore za život i to je, prema Vedama, sasvim prirodno. Živo je biće po prirodi vječno, ali zbog zatočeništva u materijalnom postojanju mora iznova i iznova mijenjati svoje tijelo. Taj proces naziva se seljenje duše ili karma-bandhana, vezanost vlastitim djelovanjem. Živo biće mora raditi da bi se održalo na životu, jer je to zakon materijalne prirode. Ako ne postupa u skladu s propisanim dužnostima, krši zakon prirode i sve se više vezuje za krug rođenja i umiranja u raznim vrstama života.

I drugi oblici života podliježu krugu rođenja i umiranja, ali u ljudskom životu živo biće ima priliku da se oslobodi zakona karme. Karma, akarma i vikarma jasno su opisane u Bhagavad-giti. Djelatnosti koje se rade u skladu s dužnostima propisanima u razotkrivenim spisima nazivaju se karma. Djelatnosti koje oslobađaju od kruga rođenja i umiranja nazivaju se akarma. Djelatnosti kojima živo biće zloupotrebljava svoju slobodu i koje ga vode u niže oblike života nazivaju se vikarma. Od ove tri vrste djelatnosti, inteligentni ljudi odabiru djelatnosti koje ih oslobađaju vezanosti za karmu. Obični ljudi žele činiti dobra djela da steknu ugled i viši položaj u ovom svijetu ili u raju, ali napredniji ljudi žele se potpuno osloboditi posljedica djelovanja. Inteligentni ljudi dobro znaju da i dobra i loša djela podjednako vezuju osobu za materijalne bijede. Zbog toga teže djelovanju koje ih može osloboditi posljedica dobrih i loših djela. Takvo je djelovanje opisano na stranicama Šri Išopanišade.

Upute Šri Išopanišade razrađene su u Bhagavad-giti, koja se ponekad naziva Gitopanišadom, biserom svih Upanišada. U Bhagavad-giti (3.9-16) Božanska Osoba kaže da nitko ne može dostići stanje naiškarmye ili akarme ako ne obavlja dužnosti koje su propisane u vedskim spisima. Ti spisi reguliraju čovjekovu radnu energiju na takav način da on postupno spoznaje autoritet Vrhovnog Bića. Kad spozna autoritet Božanske Osobe, smatra se da je dostigao razinu pravoga znanja. U tom pročišćenom stadiju, u kojem ne djeluju odlike materijalne prirode (neznanje, strast i vrlina), čovjek obavlja djelatnosti na razini naiškarmye. Takvo djelovanje ne vezuje ga za krug rođenja i umiranja.

Ustvari, nitko se ne mora baviti drugim negoli predanim služenjem Gospodinu. Međutim, u nižem stadiju života, živo se biće ne može odmah latiti predanog služenja, niti može u potpunosti okončati koristoljubive djelatnosti. Uvjetovana duša obično radi kako bi ugodila osjetilima ili ostvarila sebične ciljeve, uže ili šire. Običan čovjek radi da bi uživao u svojim osjetilima. Kad to načelo osjetilnog uživanja proširi na svoje društvo, narod ili čovječanstvo, ono poprima razna privlačna imena kao što su altruizam, socijalizam, komunizam, nacionalizam i humanitarizam. Ti „izmi” zacijelo su vrlo privlačni oblici karma-bandhane (karmičke vezanosti), ali ako im netko želi posvetiti svoj život, Šri Išopanišada mu savjetuje da u njihovo središte stavi Boga. Nema ništa loše u tome da postane obiteljski čovjek, altruist, socijalist, komunist, nacionalist ili humanist, pod uvjetom da svoje djelatnosti obavlja u skladu s razumijevanjem da je Bog središte.

U Bhagavad-giti (2.40) Gospodin Krišna izjavljuje da je djelovanje usredotočeno na Boga tako dragocjeno da čak i mali napor uložen u tom smjeru čovjeka može izbaviti od najveće opasnosti. Najveća opasnost u životu je ponovni pad u evolutivni krug rađanja i umiranja u 8 400 000 vrsta života. Ako čovjek, na neki način, propusti duhovnu priliku koju mu pruža ljudski oblik života i ponovno padne u krug evolucije, mora se smatrati najvećim nesretnikom. Skroman život usredotočen na Boga dragocjeniji je od života posvećenog bezbožnom altruizmu ili socijalizmu, koji predstavljaju samo veliku prijevaru.

Kad se altruističke djelatnosti obavljaju u duhu Šri Išopanišade, predstavljaju oblik karma-yoge. Takve djelatnosti preporuča Bhagavad-gita (18.5-9), jer štite osobu od pada u evolutivni proces rađanja i umiranja.