Šri Išopanišada je jedna od 108 upanišada, izvornih vedskih tekstova za koje se, prema tradiciji, smatra da su zapisani prije 5000 godina. Zapisana na sanskrtu, jeziku starodrevne Indije, pruža nam znanje o prirodi vrhovne inteligencije koja upravlja svemirom. Za izvorne tekstove Veda se vjeruje da dolaze od samog Boga, da su apaurušeja, tj da ih nije izgovorio čovjek. One su poput uputstva za korištenje materijalnog svijeta…
Bez tog znanja čovječanstvo ne može pronaći izlaz iz slijepe ulice u koju su ga navela materijalistička shvaćanja.
Šri Išopanišada – Peta mantra
tad ejati tan naijati
tad dure tad v antike
tad antar asya sarvasya
tad u sarvasyasya bahyatah
tat – taj Svevišnji Gospodin; ejati – hoda; tat – On; na – ne; ejati – hoda; tat – On; dure – daleko; tat – On; u – također; antike – vrlo blizu; tat – On; antah – unutar; asya – ovoga; sarvasya – svega; tat – On; u – također; sarvasya – svega; asya – ovoga; bahyatah – izvan.
Svevišnji Gospodin i hoda i ne hoda. Daleko je, ali i vrlo blizu. Nalazi se unutar svega, ali je istodobno izvan svega.
U ovoj strofi opisana je nekolicina duhovnih djelatnosti Svevišnjeg Gospodina, koje obavlja Svojim nepojmljivim moćima. Ova proturječja dokazuju da Gospodinove nepojmljive moći postoje. „On hoda i ne hoda.” Za osobu koja može hodati obično je nelogično reći da ne može hodati. Ali kad je riječ o Bogu, takvim se proturječjem jednostavno nagovještava Njegova nepojmljiva moć. Naše ograničeno znanje ne može pomiriti takva proturječja, pa Boga zamišljamo u okvirima svoje ograničene moći razumijevanja. Na primjer, impersonalistički filozofi škole Mayavade prihvaćaju samo neosobne djelatnosti Gospodina, a odbacuju Njegov osobni vid. Ali članovi škole Bhagavate, usvajajući savršenu predodžbu o Gospodinu, prihvaćaju Njegove nepojmljive moći i tako spoznaju da je On i osoban i neosoban. Bhagavate znaju da bez nepojmljivih moći riječi „Svevišnji Gospodin” ne mogu imati nikakvo značenje.
Ne bismo trebali prenagljeno prosuditi da Bog nema osobno postojanje samo zato što Ga ne možemo vidjeti svojim očima. Šri Išopanišada opovrgava ovaj argument izjavom da je Gospodin daleko, ali i vrlo blizu. Gospodinovo prebivalište izvan je materijalnoga neba, ali mi ne možemo izmjeriti čak ni materijalno nebo. Ako je materijalno nebo tako prostrano, što onda reći o duhovnome nebu? U Bhagavad-giti (15.6) je potvrđeno da se duhovno nebo nalazi vrlo daleko od materijalnoga svemira. Unatoč tomu, Gospodin se može odjednom, u hipu, pojaviti pred nama brzinom većom od brzine uma ili vjetra. On može trčati tako brzo da Ga nitko ne može prestići. To je bilo opisano u prethodnoj strofi.
A ipak, kad se Svevišnji pojavi pred nama, mi Ga zanemarujemo. Gospodin osuđuje takav budalasti nemar u Bhagavad-giti (9.11), u kojoj kaže da Ga budale ismijavaju, smatrajući Ga smrtnikom. On nije smrtno biće, niti se pojavljuje pred nama s tijelom koje je stvorila materijalna priroda. Ima mnogo tobožnjih učenjaka koji tvrde da se Gospodin pojavljuje u materijalnom tijelu, kao obično živo biće. Nesvjesni Njegove nepojmljive moći, takvi budalasti ljudi izjednačuju Gospodina s običnim ljudima.
Bog je pun nepojmljivih moći i zato može prihvatiti našu službu kroz bilo koji medij i po vlastitoj volji preobražavati Svoje različite moći. Nevjernici tvrde da se Gospodin ne može inkarnirati ili, ako može, onda se pojavljuje u obliku od materijalne energije. Ti argumenti gube svoju vrijednost kad prihvatimo da postoje Gospodinove nepojmljive moći. Tada shvaćamo da Gospodin, čak i ako se pojavi pred nama u obliku materijalne energije, može materijalnu energiju preobraziti u duhovnu. Budući da sve energije imaju jedan izvor, mogu se upotrijebiti po volji njihova izvora. Na primjer, Gospodin se može pojaviti u obliku Božanstva koje je prividno oblikovano od zemlje, kamena ili drveta. Ti oblici, premda načinjeni od drveta, kamena ili nekoga drugog materijala, nisu idoli, kao što to tvrde ikonoklasti.
U sadašnjem stadiju nesavršenoga materijalnog postojanja ne možemo vidjeti Svevišnjega Gospodina zbog nesavršenog vida. A ipak, Gospodin iskazuje milost bhaktama (praktikant bhakti joge, joge služenja Boga s ljubavlju) koji Ga žele vidjeti materijalnim očima, pa se pojavljuje u prividno materijalnom obliku kako bi prihvatio službu Svoga bhakte. Ne trebamo misliti da takvi bhakte, na najnižem stupnju predanog služenja, obožavaju idol. Oni doista obožavaju Gospodina, koji je pristao da se pojavi pred njima u pristupačnom obliku. Božanstvo nije oblikovano prema hirovima obožavatelja. Taj oblik postoji vječno. Iskreni bhakta to osjeća, ali ne i ateist.
U Bhagavad-giti (4.11) Gospodin kaže da nagrađuje Svoga bhaktu srazmjerno njegovom predavanju. On zadržava pravo da se ne razotkrije svakome, već samo predanim dušama. Stoga je za predanu dušu uvijek dostižan, dok je za dušu koja nije predana – dalek i nedostižan.
U vezi s tim, dvije riječi koje se u vedskim spisima često odnose na Gospodina – saguna (,,s odlikama”) i nirguna („bez odlika”) – vrlo su značajne. Riječ saguna ne znači da Gospodin mora prihvatiti materijalni oblik i podvrgnuti se zakonima materijalne prirode kad se pojavi s vidljivim odlikama. On ne pravi razliku između materijalnih i duhovnih energija, jer je izvor svih energija. Kao upravitelj svih energija, nikada ne može biti pod njihovim utjecajem kao što smo to mi. Materijalna energija djeluje po Njegovoj naredbi, pa je može koristiti po Svojoj volji i nikada nije pod utjecajem njezinih odlika. (U tom smislu On je nirguna, „bez odlika”.) Gospodin nikada ne postaje bezoblično biće, jer je izvorno vječni oblik, prvobitni Gospodin.
Jednom je svetoga dječaka Maharaja Prahladu njegov ateistički otac upitao: „Gdje je tvoj Bog?” Kad je Prahlada odgovorio da Bog prebiva svuda, otac ga je ljutito upitao nalazi li se njegov Bog u jednom od stupova palače, a dječak je to potvrdio. Ateistički kralj je odmah pred njim smrskao stup u komadiće, a Gospodin se istog trena pojavio kao Nrsimha, inkarnacija u obliku polu-čovjeka polu-lava, i ubio bezbožnika. Gospodin se nalazi u svemu i Svojim različitim energijama stvara sve. Svojim nepojmljivim moćima može se pojaviti bilo gdje kako bi zaštitio Svoga iskrenog bhaktu. Gospodin Nrsimha nije izašao iz stupa po naredbi ateističkoga kralja, već po želji Svoga bhakte Prahlade. Ateist ne može narediti Gospodinu da se pojavi, ali Gospodin će se pojaviti bilo gdje kako bi iskazao milost Svome bhakti. Bhagavad-gita (4.8) izjavljuje da se Gospodin pojavljuje kako bi porazio nevjernike i zaštitio vjernike. Naravno, Gospodin ima dovoljno energija i posrednika koji mogu poraziti ateiste, ali nalazi zadovoljstvo u osobnom iskazivanju milosti bhakti. Zato se pojavljuje kao inkarnacija. Ustvari, pojavljuje se samo zato da iskaže milost Svojim bhaktama i ni iz kojega drugog razloga.
U Brahma-samhiti (5.35) je rečeno da Krišna, prvobitni Gospodin, ulazi u sve u obliku Svoje potpune ekspanzije. Ulazi u svemir i sve njegove atome. Izvana je prisutan u Svom obliku zvanom virat, a iznutra kao antaryami. Kao antaryami, promatra sve što se zbiva i dodjeljuje nam posljedice naših djela u obliku karme. Mi možda zaboravimo djela koja smo učinili u prošlim životima, ali njihove posljedice opstaju, jer Gospodin promatra naša djela. Zato moramo snositi posljedice.
Činjenica je da ništa ne postoji osim Boga, iznutra i izvana. Sve je očitovanje Njegovih različitih energija, kao što toplina i svjetlost emaniraju iz vatre. Tako među Njegovim različitim energijama postoji jedinstvo. Unatoč tomu, Gospodin u Svom osobnom obliku neograničeno uživa u svim zadovoljstvima u kojima neznatno uživaju sićušna živa bića, Njegovi sastavni djelići.
