Svaki čovjek ima svoje omiljeno godišnje doba i moguće je da mnoge jesen asocira na kišu, na kraj ljeta, na jedan drugačiji ritam, sporiji i na hladnoću koja dolazi. No, da bi uhvatili ritam sa svojim životom potrebno je uhvatiti ritam s prirodom, prihvaćajući ono što ne možemo promijeniti i gledajući dublje u ono što nas okružuje. Tek tada ni jesen neće biti strašna.
Widget not in any sidebars
Zamislite da je istovremeno cijeli vaš život kao jedna kalendarska godina i da prolazeći kroz bilo koji izazov, prolazite faze kroz koje prolazi priroda od proljeća do novoga proljeća. Kad stigne proljeće i budete vi i vaši izazovi posijani/posađeni, potrebno je vrijeme da se prilagodite čak i početku. No, tu je sunce i njegova svjetlost, kako bi iz vas izvukli ono najbolje. Da biste ugledali sunce, koje trenutno osjećate i koje vas zove da izađete na površinu potrebno je da prođe određeno vrijeme. Kiša će da učini svoje, vi ćete rasti i razvijati se.
U nekom trenutku doći će ljeto i ubrzo ćete vidjeti plodove svog rada za neka svoja djela. Vidjet ćete gdje će vas put voditi. No, ubrzo ćete se prestati pitati, kuda vas sve to vodi i uživat ćete u trenutku, uživat ćete u ljetnom pljusku, ljetnim večerima.
Ako primijetite da neki plodovi vašeg rada nisu sazreli, pitat ćete se što se dešava, možda ćete na tren i posumnjati u ispravnost odluka, koje ste donosili. Tad je potrebno strpljivo sačekati jesen, jer u jesen svi plodovi sazrijevaju. A istovremeno vas okružuju najživopisnije boje. I te boje su u vama oduvijek bile, u njima se krije bogatstvo naših različitosti.
Widget not in any sidebars
Većina ljudi se namršti na spomen jeseni, ali baš jesen treba trajati dugo, jer jesen je sinonim za mudrost i zrelost i taj period vašeg života bi trebao da traje najduže. Posebno bi se trebali radovati jeseni, jer nakon nje dođe zima, kad se sve umiri, kad cijeli Svemir miruje, kako bi se spremio za novo putovanje narednog proljeća. A ako smo živjeli ispunjen život i uživali u svakom času onda ćemo i zimu spremno dočekati ne vezujući se za stara iskustva, već prizivajući novo proljeće.
Da bismo to postigli potrebno je naučiti najvažniju lekciju, poštovati vrijeme koje nam je dato, doživljavajući ga kao blago. Kad znamo napraviti razliku između bitnoga i nebitnoga, onda smo naučili mnogo. Pravilno zna rasporediti vrijeme onaj tko ga ne troši na nebitne stvari, a tko se kad su u pitanju bitne stvari umije predati i posvetiti u potpunosti radujući se svakom malom koraku i uspjehu koji doživi. Kad to savladamo znamo da je za neke stvari potrebno vrijeme, a da je bavljenje nekim drugim stvarima gubljenje vremena, no najvažnije da znamo napraviti razliku između to dvoje, a to već traži mudrost i umjetnost življenja.
Da bi se okolnosti same od sebe počele slagati, treba prije svega znati što se želi postići u životu i gdje se želi doći. Kad to znate unutar sebe, onda ćete sve lakše uočavati kradljivce vremena, koji nisu na vašim valnim dužinama. Nećete se vezati za njih plašeći se, da nešto nećete postići ako ne idete sigurnim putem. Svaki put kad kažete „NE“ kradljivcima vremena, vi ste istovremeno rekli „DA“ svemu onome što ste zamislili i što želite ostvariti.
Uvidjet ćete gdje ste sve „griješili“, a zapravo učili lekcije na vašem putu i sada znate mnogo bolje nešto izvesti. Tada ćete shvatiti jednu od najvećih razlika kad nešto razumijete na nivou uma i kad nešto znate na nivou svijesti. Uvidjet ćete koliko vam vaše vrijeme vrijedi i nećete više gubiti ni časa s ljudima i na mjestima na kojima NOVI VI ne pripadate, već ćete se okrenuti se i utonuti u dubinu svojih misli, a tamo ćete naći odgovore koje tražite.
Widget not in any sidebars
U tišini uma, kad primjećujete svoje misli uvidite što je šetnja korzom, a što je put do cilja. Naučit ćete koliko je važno zdravo cijeniti sebe, vjerovati sebi, svojim instinktima, te kako ostvariti ono što želite i da nema odustajanja. Kad to sve znate onda kad se pojavi prilika nećete čekati još jedan krug da se okrene, pa da prođe nekoliko mjeseci ili godina, već ćete je ugrabiti već danas, ovog časa.
Sve su ovo smjernice, koje svako od nas nauči tijekom svog odrastanja i duhovnog razvoja. No, da bi proces učenja bio lijep doživljaj i da bi jesen dočekali raširenih ruku, važno je naučiti promatrati svoje misli bez uključivanja u procjenu onoga što nam po umu skakuće. Tek kad naš um utihne vidimo najlakši, najbrži i najkraći put do ostvarenja naših želja.
Ostajte mi dobro! Lijep pozdrav i jesenji smiješak.
Bojana Knežević
https://writerspen5555.wordpress.com
https://www.facebook.com/Writerspen555
