Što veći izazov, to naša duša želi veću ekspanziju!

Nije onako kako su nas učili. Nismo žrtve nesretnih okolnosti. Život kreiramo sami.

Kreiranje. Mislim da je to najčešće izgovorena riječ u posljednjih nekoliko godina. Sve je počelo kada smo negdje čuli da nije sve onako kako nas uče naši roditelji, bake, djede… Nismo žrtve nesretnih okolnosti.

Život kreiramo sami. Ah ta rečenica. Kada smo je čuli odmah smo to odlučili sami istražiti. Većinom smo svi mi naišli na iste ili slične knjige, videa, predavanja i tome slično kada smo se upustili u potragu. Međutim uskoro shvatimo da je to vrlo dugačak put. ”Magična formula” postoji, ali to nije sve što postoji jer ona ne dolazi sama već sa sobom nosi mnogo toga. To je izuzetno opširna tema kojoj se može pristupiti na milijun načina.

Nisu bezveze napisane desetine tisuća knjiga na tu temu, a sve su različite. Ali to nije sve… Na te desetine tisuća knjiga i na sve te izvore koji nam o tome govore sada uviđamo da možemo nadodati i sve druge knjige za koje smo, manje više, ikada čuli. To je zato što se apsolutno svaka tema i svaka knjiga  koja ima veze s duhovnim razvojem i dizanjem razine vlastite svijesti može povezati s tim.

Svaka religija također. Budizam, astrologija… Ali nema povratka. Zaista jednom kada saznamo da postoji put osobnog razvoja više nema povratka u neznanje. Na početku provodimo sate i sate slušajući you tube videa o tome, a onda se naoružamo i knjigama. Poslije toga pretežno svatko započinje svoj autentični put koji može biti samo sličan drugima ali ne isti.

Međutim, kako je to sve za nas ljude relativno novo i mi smo prve generacije koje određuju pravac u kojem će se ta priča kretati, nemamo generacije iza nas koje su nam istančale taj put kao što će imati naši potomci. I zbog toga često dolazi do zabuna i do lutanja na stranputicama. Jednu od njih ću opisati.

Dakle došli smo do toga da smo se naoružali znanjem koje nam se nagomilalo i pomiješalo u glavi, a naš svakodnevni život više nije ni nalik na ono što je nekada bio i to postaje frustrirajuće. Ustajemo ujutro, otvaramo oči i prvo što radimo je da osvještavamo blagoslove i zahvaljujemo. Ni sami ne znamo što to točno znači, ali tako su rekli da treba. Naravno da treba, nemojte me pogrešno shvatiti, ali prvo treba znati što je to ustvari.

Kakav je to osjećaj kada se blagoslov osvještava, kakav je to osjećaj biti zahvalan, je li to samo nabrajanje stvari na kojima možemo univerzumu reći ”hvala” ili je to nešto sasvim drugo što nema veze sa riječima. I što je to drugo? Shvaćate što želim reći?! Nakon što smo odradili to i osnovnu higijenu slijedi meditacija u trajanju od nekih desetak minuta. Istina je da to sliči na sve osim na meditaciju, ali polako tek smo počeli! Do pokoravanja našeg uma je dalek put, ali  bitno je da smo na taj put zakoračili.

Onda doručak. Naravno da smo od prije neki dan sirovi vegani i da u tome nema ništa loše. Doručkovali smo i treba oprati suđe. Nećemo brljati. Svaki pokret ruke ćemo osjetiti i svaki mjehurić osmotriti!? Nakon toga tapkamo po meridijanima u nadi da ćemo raščistiti zakrčene puteve novca do nas, tapkamo za zdravlje, a i za kidanje veza sa predcima(!?) i tome slično. A u međuvremenu bilo čega što radimo u sebi ćemo ponavljati: ”hvala ti, volim te” ,kako nam kaže stara havajska tehnika, ili ćemo uklanjati uvjerenja koja nam ne služe. Krenuli smo napolje.

Događa se neki protest za koji ne znamo jer ne čitamo vijesti. To nije svijet koji nas zanima. Ignor, ignor, ignor! Samo mirno prolazimo. Mi više nemamo veze sa tim, mi smo sada kreatori i ne smijemo obraćati pažnju na to jer mogli bismo to privući u naš život. Idemo na kavu, pardon čaj, s prijateljima i obavezno ćemo im sve vrijeme otvarati oči jer oni i dalje (”gluho” bilo) žive po starim obrascima. U nastavku dana ćemo vizualizirati, otvarati čakre svaku po svojoj mantri, afirmirati, slušati audio knjige…

Muža/ženu smo ostavili jer njega/nju smo manifestirali dok smo bili nesvjesni kreatori, a sada ćemo u svoj život privući pravog partnera. Malo nas kopka je li on/ona bio/la naša srodna duša, jer negdje smo čuli da nam samo srodne duše čine ”prepreke” na putu da bi ga učinile izazovnijim. Ali nema veze mi ćemo biti ti koji će prekinuti sve te karmičke veze i manifestirati ćemo sami bolje! Ako imamo dijete ili djecu možemo čak pomisliti da nas ometaju.

Ali ne zaboravimo da smo se mi s njima dogovorili prije nego smo ušli u naša fizička tijela da nas ometaju na našem putu osobnog razvoja, pardon – da ga čine izazovnijim! Jer to je plan naše duše. Naša duša ima plan! Ona želi osjetiti bol, ona želi izazove!!! Nije naša duša bezveze lik! Što veći izazov, to naša duša želi veću ekspanziju! Mi joj to moramo osigurati, jer mi jesmo duša, samo smo zaboravili tko smo!

Jedino na što možemo ukazati ako nas netko pita je li to pravi put je ”podugačak” popis naših manifestacija. Manifestirali smo novi mobitel, bolji posao, jednokratan priliv financija, možda čak i novi stan… Ali, je li to život? Jesmo li se mi to upravo prodali za ”nekoliko novih krpica”? Je li to to? Ili je ovo samo jedna velika zamka i stranputica na putu osobnog razvoja u nedostatku znanja o tome kako taj put točno izgleda?! Jer kao što sam rekla suviše je rano za donošenje zaključaka o tome u što smo se kao vrsta uputili.

Naravno da će biti grešaka, naravno da će biti loših primjera. Tko zna što ćemo sve još po putu uviđati jer ovo je tek početak. Ljudski je griješiti. Nije svačiji put onakav kako sam opisala, možda sam malo karikirala ali, za neke ljude, možda i nisam. Postoji još mnogo primjera različitih puteva osobnog razvoja i rada na sebi koji kada se osvijeste uopće nisu putevi nikakvog razvoja. Ja sam navela samo jedan primjer.

Malo je onih puteva koji to jesu i nisu za sve nas isti. Svatko ima svoj i nije smak svijeta ako smo na nečemu dugo radili i uvidjeli da to nema smisla i da to s nama ne rezonira. Nije smak svijeta vratiti se na sami početak. Istraživati druge načine na koje ćemo otpočeti. Nitko ne kaže – batalite. Jer kada bi svi batalili, evolucija svijesti kod ljudi se ne bi događala.

Možda se možemo ugledati na jedinu osobu kroz povijest kojoj je sve to i mnogo više od toga išlo od ruke, a to je Isus. Ne moramo vjerovati da je postojao i ne moramo biti religiozni, možemo samo izabrati njegov obrazac ponašanja kao primjer. Ili možemo sami ispočetka bez primjera pa se možda još nekoliko puta vratiti na početak, ali svaki put pametniji, mudriji. I čuvati ono što je sa nama istinski rezoniralo, činilo nas sretnima.

Možemo podijeliti s drugima svoja iskustva, a ne živjeti u paradoksu u kojem mislimo da smo savladali ego, a upravo taj isti ego nam ne dozvoljava da podijelimo svoja iskustva ukoliko se ne radi o hvalospjevima. A nemojte ni da počnem o tome kako je cijela ova priča većinu vremena samo nesvjesno dizanje ega.

I vjerujte mi na riječ kada vam kažem da vas univerzum neće izostaviti iz konteksta svjesnog kreatora ukoliko sve otpustite i krenete iz početka. Neće propasti sve ono što mislite da vam je bilo na korak do ostvarenja. Pričamo o višoj inteligenciji. Ako je univerzum ”vidio” i priznao vam vaš trud od trenutka kada ste krenuli, a jeste jer u suprotnom čemu sve to? Onda će vam isti taj univerzum još više priznati ako budete iskreni sami sa sobom i spremni otpustiti.

A možda upravo to bude ono otpuštanje o kojem se toliko govori… Tko zna…

Sretno!

Napisala: Ivona Njemčević