Ima ljudi koji sebe odnosno svoj život koji im se ne sviđa i u kojemu su jako nesretni, žele promijeniti ”besplatno” ili s nekim minimalnim ”troškom”. To bi značilo da takve osobe u svom životu ne bi ništa bitno mijenjali jer su promjene teške. Ne bi mijenjali ni svoje loše navike, način razmišljanja, ljude s kojima se druže, posao, partnere, itd.
Moram razočarati sve takve osobe da su besplatne promjene praktički nemoguća misija. Znači nema šanse da napravite bilo kakvu promjenu u svom životu (da promijenite sebe jer druge ne možete), a da ne promijenite svoju životnu filozofiju.
To vam je slično vašoj želji da omršavite misleći da ćete to uspjeti odlaskom u teretanu i uskraćivanjem konzumacije hrane najčešće na bazi ugljikohidrata pa prestanete jesti kruh, rižu, žitarice, krumpir. Ništa od toga, jer ako želite dugoročne i održive rezultate, onda je neophodno da mijenjate svoju postojeću životnu filozofiju koja se pokazala kao lošom u nekom aspektu vašeg života s kojim niste zadovoljni.
Dakle treba raditi na promjeni vašeg ”mindseta” i stila života. Sve započinje s vama odnosno radom na sebi mijenjajući se iznutra kako biste na vani postigli neki dugoročni efekt.
Princip je isti na svakom životnom području – je li to zdravlje, posao, društveni život, financije, itd. ”Dokaza” da je tako ima koliko hoćete u stvarnom životu mnogih ljudi, a to je da sve ono što radimo prema vani, zapravo diktira stanje našeg uma (organizma) i tijela i obrnuto – kako ćemo misliti, osjećati se i ponašati odnosno kakve ćemo rezultate u životu postizati.
Zašto neki ljudi ne žele sebe mijenjati?
Kada je u pitanju rad na sebi i psihoterapija onda je poznato da samo ljudi koji imaju određeni intelektualni nivo odnosno određenu širinu u razumijevanju života, volju i motivaciju da se mijenjaju dolaze po pomoć. Dakle psihoterapija nije baš za svakoga jer ju ne može razumjeti svatko.
Zanimljiva je činjenica da i među takvima postoji jedna posebna kategorija ljudi koja traže pomoć, podršku, savjetovanje, itd. i kod kojih je jako teško postići neki veći zaokret u smislu napretka kada je u pitanju njihov osobni doživljaj sebe i svijeta. Tomu je tako jer takve osobe ne dolaze po pomoć da bi mijenjali sebe i pomogli sebi, ili napravili kompletni reset ili rekonstrukciju života.
Ne, oni se javljaju za pomoć dok istovremeno podsvjesno sabotiraju svaku vrstu promjene jer imaju neku sekundarnu dobit, što može biti da su takve osobe u centru pažnje, da su žrtve i da im nitko ne može pomoći, da su toliko posebni da ne postoji takve osobe koja bi ih razumjela i mogla im pomoći jer su toliko posebni.
Kada i dođu do neke faze da im se konkretno pomogne i objasni zašto i kako dalje, odnosno da je dalje na njima da naprave sljedeći korak na putu promjene, neki se i naljute (otvoreno ili to pokažu pasivnom agresijom). Vrate se opet svom starom životu i starim ulogama i sve po starom. Vrlo je izazovno raditi s takvim ljudima pa se zahvaljujući njima možemo često upitati – kako to da se neki ljudi nikad ne mijenjaju i uporno ostaju istu igrajući svoje već istrošene uloge?
Odgovor je jednostavan – zato što je sekundarna dobit takvih ljudi (je li to neka njihova bolest ili zdravstveno stanje, obiteljski ili poslovni odnosi itd.) u kojem se nalaze, mnogo veća nego što bi bilo kakav napredak i iscjeljenje i donijela neka promjena u njihovom životu. Naravno radi se o subjektivnom doživljaju i percepciji.
Primjeri kako osoba samu sebe iznutra sabotira zbog sekundarne dobiti
Primjer br. 1: Ivana je nezadovoljna poslom. Pod velikim je pritiscima-stalno neki novi zadatci, rokovi, itd. Sve to skupa jako loše utječe na njezinu psihu i fizičko zdravlje. Često je bolesna jer joj je oslabio imunitet i često je na bolovanju. Ako Ivana ozdravi i bude stalno zdrava, to znači da se vraća na posao i da se mora suočiti s velikim očekivanja svog šefa za koja nema znanja ili kapaciteta. Zbog toga su za Ivanu periodi bolovanja dobrodošli i produženi zbog stresa, kroničnog umora, pada imuniteta.
Vrlo je moguće je da se Ivana plaši uspjeha jednako toliko koliko i neuspjeha. Svjesna je da bi unošenje promjena u načinu na koji radi neke stvari otvorilo priliku za napredovanje ili unapređenje. Ipak, do tih promjena ne dolazi iako Ivana zna da bi joj koristile, a kada to i pokuša, javlja se nesvjesni strah od uspjeha koji ju dalje blokira.
Primjer br. 2: Sandra je procijenila da ima 12kg viška tjelesne težine. Sve manje i manje se sviđa sama sebi. Zbog toga je odlučila da odlaže svoj život – ne traži partnera dok ne omršavi. Poanata je slijedeća – ako mogućnost Sandrinog ulaska u romantičnu vezu izaziva kod nje anksioznost iz sasvim nekog drugog uzroka, a ne viška kilograma, onda je Sandrino održavanje težine osnaženo i pojačano.
Sandra podsvjesno misli da ako izgubi taj višak težine morala bi se suočiti s nekim njezinim drugim podsvjesnim strahovima koje gaji, kao što su strah od odbijanja ili bliskosti.
piše: MSc. Mirella RASIC PAOLINI, specijalist struke za psihofizičko, mentalno i duhovno zdravlje/focusin-holisticlifestyle
