Patnja nastaje zbog vjerovanja da nismo vječni. Dvije su vrste patnje: nepotrebna i neizbježna. Nepotrebnu patnju stvaramo sami, iz neznanja i načina percepcije stvarnosti. Neizbježna patnja je ona koju uzrokuju vanjske okolnosti, tada tražimo  korist za sebe. Ako ne poznaješ korijenski uzrok problema i patnje, iznova ćeš ih doživljavati.

atma.hr – 52




Misli – emocije – fokus

Um je suptilna, nevidljiva materija napravljena od informacija. Skladišti impresije pet osjetila, a ponavljanjem impresija nastaje memorija.

Svaka memorija nastaje ponavljanjem impresije.

Um djeluje pod zakonima materijalne energije. Kontrola nad umom dolazi sazrijevanjem, dok infantilna inteligencija ostaje u odraslima kroz narcizam.

Um je informacijsko polje koje čine misli, emocije i fokus.

Misli su informacije koje nam dolaze od pet osjetila.

Ispod misli su emocije; one su inferiorne mislima i ovise o mislima.

Emocije (eng. E-motion, energija u pokretu) su energija  i kemikalije u pokretu, primjerice dopamina i adrenalina.

Fokus je ono na što obraćamo pozornost. Za razliku od većine misli i emocija, nad fokusom imamo kontrolu. Fokus podrazumijeva vrijeme koje provedemo na određene misli i emocije, ali to su i naše želje. Promijeni fokus (strah, tjeskobu, zamijeranje) čim prije i kreni proizvoditi osjećaje koji ti odgovaraju. Ono što ti se ne sviđa – otpusti.

Podsvjesni um je energetsko srce, spremište našeg identiteta, djetinjstva i trauma. Ono je dio uma kojeg nismo svjesni, spremište onoga što svjesni um ne razumije. Primjerice, od 0. do 8/9. godine života događa se programiranje našeg uma odgojem.

Nestrpljenje i nemiran um dolaze kad se ne slažemo s onim što se događa ispred nas.

Krizne situacije otkrivaju naša podsvjesna vjerovanja.

atma.hr – 52




Kvalitete duše i što je duša

Duhovna duša je promatrač. Pogledajte koju fotografiju iz djetinjstva i znat ćete da ste i sad ta ista osoba s fotografije, da ste to vi – promatrač.

Tri kvalitete duše su: vječnost postojanja (sat), znanje o sebi (cit) i blaženstvo, odutnost sve tjeskobe (ananda).

Duša u svojoj svijesti zna da nije odvojena od Boga. Tijelo je iluzija te odvojenosti.

Svijest/duša je iznad uma i tijela. Ona je nad-um.

Duša je energija koja je iznad materije, a kojoj je izvor Nad-Duša.

Duša je duhovni element, ali pada pod utjecaj materije kad se utjelovi.

Duhovna percepcija je percepcija duše.

Kako razmišljati kao duša? Sve što želim, želim zauvijek!

Duša je postojala prije ovog života, stoga postoji i nakon smrti tijela.

Duša je uvijek s Bogom, ego nije.

Slobodna volja i tko sam zapravo ja

Tvoje pravo na slobodu ostvaruje se kad postaneš svjestan.

Slobodna volja je zapravo uvjetovana volja. Ona jest osobni odabir, ali uvjetovan našim neznanjem i osobnim ograničenjima.

Slobodna volja je zapravo naša odluka kako ćemo reagirati jer zakone prirode ne možemo niti kontrolirati niti promijeniti.

Bog se ne upliće u našu slobodnu volju.

Život je iskustvo odvojenosti od Boga.

Teško je održati mirnoću uma i strpljenje ukoliko ne vjerujemo u Boga, u Vrhovnog Kontrolora koji sve nadzire.

Mi samo sudjelujemo u Božjem planu.

Tek kad odvojimo materijalno ja od duhovnog ja, možemo imati kontrolu nad životom, reakcijama i raspoloženjima.

Biti transcendentalan znači biti iznad zakona materijalne prirode.

Moramo razlikovati energiju od Boga, odnosno Nad-Duše, koja je energetik.

Tko sam zapravo ja? Promatrač! Ja sam vječan, a situacija je privremena. Moramo naučiti odvajati promatrača od misli i emocija.

Prosvjetljenje je prevladavanje dualnosti.

atma.hr – 52




Četiri stupa ljudskog života

Četiri stupa ljudskog života kad se djeluje pobožno su: dharma, artha, kama i moksha.

Dharma je ispunjavanje dužnosti u skladu s Bogom i pobožnosti.

Artha je stjecanje bogatstva i obilja.

Kama je ispunjavanje materijalnih želja.

Moksha je oslobađanje od tih vezanosti.

Za one koji nisu vezani, ovaj svijet nije niti dobar niti loš.

Sadašnji trenutak je naša reakcija na ovo sada, jer ovo sada je posljedica prošlosti.

Materijalna percepcija svodi se na zadovoljavanje osjetila, odnosno na privlačenje ugode, izbjegavanje neugode i na preživljavanje.

O smrti

Vječno je ono što je bez početka i bez kraja. Vječna smrt ne postoji, ali vječni život postoji.

Strah od smrti je strah od vječnog nepostojanja. To je misao „ja ništa ne vrijedim ako ću samo tako nestati“, kao i osjećaj nevrijednosti.

Smrt je deložacija ovog tijela.

Ne smijemo se poistovjećivati s tijelom i umom, već s duhovnom dušom – ona ima svoju ulogu, ne poznaje smrt i smrt joj ne prijeti.

Ne možeš se iscijeliti ako misliš da si tijelo i um.

Strah od smrti dolazi od vjerovanja „ja sam tijelo“.

Zašto se bojim smrti ako sam vječan? Zbog uma.

Ništavilo ne postoji – uvijek je Bog!

atma.hr – 52




O patnji

Ako patiš, znači da si u iluziji. Netko ti je nešto dao ili oduzeo? Ali, tebi ništa ne pripada! To je situacija koju ti je Bog dao da promatraš.

Ti nisi vlasnik ove situacije ni ovog tijela.

Patnja, bol i odvojenost od Boga naša je kreacija, nije stvarnost.

Uživanje odvojeno od Boga donosi nam patnju.

Svjesna osoba neće htjeti davati Bogu loša iskustva.

Život ima svoju vrijednost, ali prolaznu.

Zašto se svi ne trude patiti, već uživati?

Uživati s Božjim blagoslovom je drugačije od bezbožnog uživanja koje nas dovodi u patnju i zbog kojeg štetimo drugima.

Kad nam je lijepo i kad uživamo volimo biti vezani, ali nismo vlasnik ni užitka, ni boli, ni patnje.

Patnja nastaje zbog vjerovanja da nismo vječni. Dvije su vrste patnje: nepotrebna i neizbježna. Nepotrebnu patnju stvaramo sami, iz neznanja i načina percepcije stvarnosti. Neizbježna patnja je ona koju uzrokuju vanjske okolnosti, tada tražimo  korist za sebe.

Ako ne poznaješ korijenski uzrok problema i patnje, iznova ćeš ih doživljavati.

Tri sile prirode – gune neznanja, strasti i vrline

Bog je transcendentalan, izvan zakona prirode i ograničenja, za razliku od svih živih bića.

Naša karma je naš život, i ona je već određena, ukoliko ne transcendiramo tri nivoa materijalne svijesti, tri gune, sile prirode: tamas, rajas i sattvu. Djeluju istovremeno kod ljudi, ali ne jednakim intenzitetom. Kad pomislimo da je materijalni svijet bolan i dosadan, osjećamo da ga moramo začiniti. To činimo prema gunama tamas i rajas.

Tamas je guna neznanja – niski materijalni užici, uživanje sad i odmah, ljenčarenje, ovisnosti, sklonost depresiji i porocima, neradu.

Rajas je guna strasti – gura nas u djelovanje koje obećaje uživanje, primjerice mnogo rada kako bismo zaradili za materijalne želje. Motivacija su novac, uživanje, tjelesni užitci.

Sattva je guna vrline, nešto što moramo slijediti prema uputama i vodstvu autoriteta. Ovdje pripadaju osobe u vrlini, strogoj disciplini, koje služe Boga. Što ja mogu učiniti za druge jer će se Bog već pobrinuti za mene? Ne traže se plodovi za svoj rad.

Cilj nije biti u gunama već dosegnuti najvišu, sattvu, potom i nju transcendirati, za što je potrebno imati učitelja i duhovno vodstvo.

atma.hr – 52




Ispunjavanje želja

Kad smo zreli za obilje, tada ga dobivamo, inače bi nam štetilo.

Slobodan odabir znači naša želja.

Spuštamo svoju svjesnost materijalnim uživanjem.

Pogled na svijet koji uključuje samo mene nam je usađen i urođen te otuda proizlazi sav naš nemir.

Sve što nam se događa u svakom trenutku je ispunjenje naših želja.

Bog ispunjava želje prema zaslugama, ali po redu, u određeno vrijeme.

Materijalisti vjeruju da je ovaj život posljednji i otuda strah od smrti, od gubitka tijela, rodbine, imovine.

Nitko nije do kraja sretan i nikome se želja ne ostvari baš onako kako je zamislio.

Život oslobođen od patnje znači nemati želja.

Želje jednog neznalice je naslov svačijeg života jer ne možemo znati što nam ispunjenje želja sve donosi.

Svaka želja koju zamislimo mora se ispuniti jer je snaga duše jaka – ona upravlja materijom.

Energija želje ne može nestati, već se transformira.

Duhovne želje nisu sebične.

Ja sam samo promatrač Božje kreacije, i dok promatram donosim zaključke.

Onaj tko se osjeća blisko Bogu taj će uvijek imati potrebu za davanjem jer je blizak Bogu, a Bog je obilje.

Smisao našeg postojanja je biti u odnosu s Bogom. U svemu tražimo Boga – u svakom iskustvu, osobi, stvari koju želimo. Tražimo taj savršeni odnos sa savršenom Osobom.

Služenje je davanje bez očekivanja.

Sanja Vuković Grbac

Inspiracija: knjige i predavanja cijenjenog Kristijana Kolege