“Uvijek polazimo od sebe. Druge ljude vidimo onako kako želimo i na temelju ranijih iskustava, a ne uvijek kakvi zaista jesu.” – Immanuel Kant
Nisko samopoštovanje sprječava čovjeka da objektivno prosuđuje ljude oko sebe. Ova pojava se naziva negativna projekcija i ona je zaštitni mehanizam kojim drugim ljudima pripisujemo svoje nedostatke i slabosti.
Umjesto da prihvatimo sve negativne osobine, emocije i okolnosti, pripisujemo ih ljudima iz okoline, jer je tako mnogo lakše. Sistemom negativne projekcije štitimo sebe.
Da bismo se oslobodili ove navike neophodan je rad na osobnom razvoju i postavljanju jasnih granica između onoga što je stvarno i onoga što sami pripišemo nekome. Tako se nadilazi sukob koji se odigrava u nama samima.
Zaštitni mehanizmi rade u korist ega
Projiciramo nedostatke naše osobnosti na druge kako bismo održali pozitivnu viziju o sebi. Samopoštovanje i zaštitni mehanizmi igraju temeljnu ulogu u zaštiti ega. Takozvani obrambeni mehanizmi ega su strategije koje podsvjesno koristimo da bismo održali pozitivnu samo-percepciju.
Ljudski mozak je razvio različite načine da se obrani od onoga što može biti previše bolno ili neprihvatljivo.
Takvi mehanizmi nas štite od priznavanja negativnih aspekata naše osobnosti.
Problem nastaje u trenutku kada ovakvi mehanizmi postanu automatski i počnemo ih koristiti svakodnevno. Na ovaj način narušavate stvarnost pod utjecajem vlastitog ega, što nema pozitivan ishod.
Ono što prvo primijetimo kod drugih govori mnogo o nama samima
Okolina je ogledalo stanja naše duše. Ono kako vidimo druge ljude u nekom trenutku samo je refleksija našeg stanja u duši.
Kada počnemo misliti da su svi oko nas puni mržnje, zavisti i svih ostalih negativnih osobina, vrijeme je da preispitamo svoj život i misli.
Kada počnemo nepotrebno kritizirati druge ljude, vjerojatno na taj način kritiziramo sebe.
“Sve što vas iritira kod drugih ljudi je samo projekcija vaših osobnih neriješenih unutrašnjih problema.” – Buddha
