Svjesnost je savršen alat za interpersonalnu usklađenost. Drugim riječima, za suosjećanje ili empatiju. Ta sposobnost da vidimo svoj vlastiti um omogućuje nam da vidimo i um drugih.
Za razvijanje svjesnosti, a time i empatije jedan od jako dobrih alata je meditacija koju u tu svrhu koriste budisti, jer je meditacija proces kultiviranja prisnosti s vlastitim stanjem uma. No, taj razvoj je proces. Zahtijeva određeno vrijeme i trud kako bi razvili i učvrstili te neuronske mreže u mozgu.
Suosjećanje često može biti težak posao što sigurno jako dobro zna svaki roditelj tinejdžera. Potreban je napor prizvati tople osjećaje za nekoga tko reži na vas dok traži novac! Neki roditelji u takvim slučajevima postavljaju trikove vlastitom umu, primjerice namjerno stvaraju sliku i zamišljaju tinejđera kao bebu koju treba njegovati kako bi u tim zahtjevnim situacijama izazvali osjećaje empatije.
U meditaciji, budisti čine nešto slično. Jednostavno morate to učiniti opet i opet, kaže Matthieu Ricard. Zamislite da nekome koga volite, želite sve dobro i postupno proširite taj osjećaj i na druge uključujući i ljude koje možda smatrate neprijateljima. Sljedeći korak je proširiti taj osjećaj suosjećanja prema svim bićima, dozvoljavajući da osjećaj raste i raste i zauzme vaš um, tako da svaki atom vašeg bića zrači dobrotom, suosjećanjem i ljubavlju. Kako kaže Ricard: dopustite da to postane sve više i više dio vaše strukture uma. U konačnici, s ponavljanjem postaje sve lakše, brže i jače tijekom cijelog vremena, a ne samo kad meditirate.
Neurobiološki gledano, mi već jesmo umreženi za empatiju. Tijekom posljednjih nekoliko godina, znanstvenici su otkrili da ljudski mozak ima sustav zrcalnih neurona koji se aktiviraju i kada izvodimo neku akciju i kada promatramo slične akcije koje izvodi drugi, uključujući i izraz lica boli ili radosti. Takva aktivacija omogućuje nam ne samo da zaključimo o tuđim osjećajima, već da ih podijelimo s drugima.
Kada su znanstvenici promatrali budiste priključene na EEG senzore za vrijeme meditacije o suosjećanju, našli su upečatljivo povećanje gama valova u lijevom predfrontalnom korteksu mozga, području koje je zaduženo za osjećaj sreće. Takvi podaci daju znanstvenu potporu za ono što Dalai Lama često kaže:osoba koja meditira empatiju za druge je prva koja ima te efekte.
Empatija se prije sve započinje razvijati u obitelji. Kako je Budha izjavio: onaj tko voli sebe nikada neće naškoditi drugima. Vjerni praktičari meditacije pokazuju prije svega empatiju za sebe obzirom da ona uključuje svjesnu predanost vremena i truda za poboljšanje osobne dobrobiti. Uvidi koje stječu kroz takvu praksu rezultiraju time da lakše osjete ljubaznost prema drugima. Rastom svjesnosti o utjecaju vlastitih emocija umanjuje se težnja za okrivljavanje drugih te se smanjuje sklonost prosuđivanja akcija drugih kao namjernih.
Empatija nam može pomoći u upravljanju patnjom, jer je to na neki način podsjetnik da i druge također boli. Nakon toga, bol ne osjećamo kao surovu. Prestajemo se pitati: Zašto ja?, kaže Ricard.
