Hranjenje je uz razmnožavanje, branjenje i spavanje jedno od temeljnih načela života, a naš pristup toj po život važnoj aktivnosti određuje nas kao osobe. Prema starim vedskim tekstovima izreka: „Jedem, dakle postojim!“ opisuje najnižu razinu svjesnosti čovjeka, koja gotovo da se i ne razlikuje od one životinjske. Prema istim tekstovima, proces hranjenja jedan je od ključnih čimbenika za dostizanje najviše razine svjesnosti, koja obuhvaća duhovno poimanje stvarnosti i proširuje našu percepciju do neslućenih razmjera.
U tom slučaju govorimo o umjetnosti i mudrosti hranjenja.
Pristupimo li poimanju hrane (što uključuje i pripremu i konzumaciju iste) na holistički način, zasigurno nadilazimo iskustvo punjenja želučane šupljine, pružanja radosti i zadovoljstva nepcima božanskim okusima, kao i opčinjenosti nosnica omamljujućim mirisima različitih delicija. Ovakva iskustva, koja podređuju osjetila, zasigurno su važna, međutim pročišćeno postojanje, za čije dostizanje ključnu ulogu ima upravo i proces hranjenja, omogućuju ljudskoj vrsti puno složenije i smislenije iskustvo trajne radosti i ispunjenja.
Hranjenje je u svom etimološkom, a i funkcionalnom kontekstu potpuno pozitivan proces koji tjelesne stanice snabdijeva kvalitetnom energijom nužnom za normalno funkcioniranje, razvoj i dugovječnost. Unatoč ovim činjenicama, svjedoci smo da proces hranjenja više nego ikada postaje jedan od najopasnijih neprijatelja čovječanstva, ne samo na fizičkoj razini, već i na suptilnim razinama koje kreiraju naša mentalna i duševna stanja. Razlog tomu nije samo loša kvaliteta namirnica, već jednako tako i naš pristup hranjenju. Vrlo često nabacamo u sebe hranu koja nema nutricionističku vrijednost, budući da nekamo žurimo, i zbog toga se prejedamo jer mozak ne stigne komunicirati s probavom. Što tek reći o izgledu hrane koju jedemo, te o najvažnijem aspektu, njenom izboru i načinu pripreme, odnosno stanju svijesti prilikom kojeg pripremamo hranu.
Dio vedske mudrosti koji se bavi fizičkim i mentalnim zdravljem naziva se Ayurveda i ta drevna znanost, preteča suvremene medicine, bavi se prije svega prevencijom bolesti. Ayurveda opisuje tri glavna uzroka bolesti: loše higijenske navike, nezadovoljstvo, te, kao glavni uzročnik jer može utjecati na prethodna dva, loša i pogrešna prehrana.
U Vedama saznajemo da je vegetarijanska hrana najprikladnija ljudskoj vrsti. U zadnjim desetljećima znanost na svakom koraku potvrđuje da ljudsko tijelo zasigurno postaje izloženo velikom riziku ukoliko uzima nevegetarijansku hranu, a čitav niz smrtonosnih bolesti izravna su posljedica mesne prehrane čovjeka.
Isto tako, više nije tabu da je usiljena proizvodnja mesa najveći zagađivač planeta Zemlje te uzrok uništenja tisuća i tisuća hektara prašuma (Zemljinih pluća). Na kraju dolazimo do glavne svrhe prehrane zbog koje je i nastao ovaj osvrt, a to je hrana kao medij uzdizanja svjesnosti, tj. hranjenje kao proces kojim činimo pomak u razumijevanju istinskih vrijednosti u životu, tako potreban suvremenom društvu.
Ono što proces hranjenja čini umjetnošću i mudrošću jest potpuna osviještenost o tome kako hrana dolazi na naš tanjur. Osviještenost o misteriji razvoja biljke iz sjemena, o savršenoj interakciji prirodnih konstelacija (savršene kozmičke usklađenosti) u obliku sunčeve topline i svijetlosti, mjesečeva srebrnog sjaja, poput bisera vrijednih kapi kiše bez kojih biljke ne mogu rasti, sazrijevati i dati plodove, o bogatstvima tla koje je poput kraljevske riznice koju kralj otvara u razdobljima nestašica, o trudu i strpljenju brižljiva ratara.
Ta osviještenost daje nam osjećaj zahvalnosti i Ljubavi prema Najdivnijem (kreatoru) i Njegovoj kreaciji koja na tako savršen način od pamtivijeka osigurava našu egzistenciju bez nužnog krvoprolića, okrutnog umjetnog umnožavanja i ubijanja nedužnih životinja. Sam čin pripreme namirnica s ovim razumijevanjem prestaje biti dosadna rutina, već je svaki put neponovljivo iskustvo radosti i nevjerojatne kreativnosti koje stvara praznik za sva osjetila i svojim bojama i oblicima i okusima.
Kada je vegetarijanska hrana pripremljena i skuhana na taj način, kao izričaj i ponuda zahvalnosti i Ljubavi, te blagovana uz molitvu da ne postanemo žrtva zaborava, njena vrijednost ne samo da dostiže najvišu razinu hranjivosti, već nas isto tako oplemenjuje, produhovljuje i omogućuje potpuno iskustvo zadovoljstva. Prema drevnim Vedama, takva hrana naziva se prasadam (Božja milost) i vrlo opipljivo utječe na našu svjesnost, budeći u nama osjećaje suosjećanja, brižnosti, senzitivnosti, smirenosti i neagresivnosti, dobronamjernosti i harmonije s prirodom i svim živim bićima.
Duhovna zvučna vibracija vedskih mantri (himne) vrlo su prikladan medij kojim najfinije osječaje srca prinosimo u čin ponude Ljubavi i zahvalnosti koji hrani daju i duhovnu dimenziju. Na taj način hrana direktno utječe na svijesnost onoga tko je kuša i to vrlo pozitivno. Ovo razumijevanje je vrlo važno kako bismo prilikom pripreme hrane vodili računa o vlastitoj suptilnu energiju koju unosimo u hranu.
Bon apettit
Tomislav Klasnić (Sundarananda Dasa)
