atma.hr – 52




Zanimljivo je koliko naše okruženje utječe na naše osjećaje. Naše radosti i tuge, ono što volimo ili ne volimo, toliko su obojeni onim što nas okružuje da često dopuštamo našem okruženju da određuje naš put.

Puštamo da nas vode “javni” osjećaji sve dok više ni sami ne znamo čemu zapravo težimo. Postajemo stranci samima sebi, potpuno ukalupljeni u društvo.

Naši prijatelji u Phuong Boiju uvijek su se suprotstavljali društvenom konformizmu i opirali društvom nametnutim kalupima. Naravno, susretali smo se s otporom, i nutarnjim i vanjskim.

Ponekad se osjećam uhvaćenim između dva suprotstavljena ja – društvom nametnutim “lažnim ja” i onog kojeg bih nazvao “pravim ja”. Koliko često ih pomiješamo i prihvatimo društvom nametnuti kalup kao naše pravo ja.

atma.hr – 75




Bitke između naša dva ja rijetko završavaju mirnom pomirbom. Naš um postaje bojno polje na kojem je pet skandi – oblik, osjet, opažanje, mentalna stanja i svijest – razbacano poput krhotina u uraganu. Stabla padaju, grane pucaju, kuće se ruše.

To su naši najsamotniji trenuci. A opet svaki put kad preživimo takvu oluju, malo narastemo. Bez takvih oluja ne bih bio onaj tko sam danas.

Da bismo živjeli, moramo umrijeti u svakom trenutku. Moramo stalno iznova ginuti u olujama koje čine život mogućim. Moramo nastaviti rasti. Kao dijete uvijek bih prerastao odjeću koju bi mi majka sašila. Te odjevne predmete, koji mirišu na dječju nevinost i ljubav moje majke, mogu čuvati u kovčegu radi sjećanja.

Ali sada mi treba nova i drugačija odjeća koja će pristajati onome tko sam postao. Moramo šivati vlastitu odjeću, a ne samo prihvaćati gotova odijela koja nam je namijenilo društvo. Odjeća koju izrađujem za sebe možda neće biti u modi ili čak prihvaćena.

atma.hr – 52




Ali ne radi se samo o odjeći. Radi se o tome tko sam ja kao osoba. Odbijam prihvatiti mjerilo po kojemu me drugi prosuđuju.

Ja koristim svoje vlastito mjerilo, ono koje sam sam otkrio – pa čak i kada to znači da se ne slažem s javnim mišljenjem.

Moram biti onaj koji jesam. Ne mogu se vratiti u čahuru iz koje sam se netom oslobodio.

Thich Nhat Hanh/alternativainformacije

atma.hr – 39