„Ako smo mirni, ako smo sretni, možemo se smiješiti i cvjetati poput cvijeta, i svi u našoj obitelji, cijelo naše društvo, imat će koristi od našeg mira.“ –
Ljudi često tragaju za srećom, no rijetko kada zastanu i zapitaju se – što zapravo čini radost trajnom? Dok neki sreću pronalaze u tišini i miru, drugima je potrebna dinamika, buka i neprestano uzbuđenje. No postoji li univerzalan recept za istinsku, dugotrajnu radost?
Prema učenjima zen redovnika Thich Nhat Hanha, odgovor leži u jednostavnim, ali duboko transformirajućim navikama. Donosimo vam tri ključna savjeta kako pronaći unutarnju radost koja ne ovisi o vanjskim okolnostima.
„Ponekad je tvoja radost izvor tvog osmijeha, ali ponekad tvoj osmijeh može biti izvor tvoje radosti.“ – Thich Nhat Hanh
Kako pronaći istinsku i trajnu radost? – Zen savjeti Thich Nhat Hanha
-
Odmorite se od ciljeva i stalne potrebe za postignućima
U današnjem društvu gotovo da nema predaha – svi jure prema nekom cilju, ostvarenju, napretku. U toj utrci često zaboravljamo na sadašnji trenutak. Uvjereni smo da je sreća nešto što dolazi “nakon” – nakon promocije, nakon diplome, nakon podizanja djece.
Međutim, radost nije rezultat, već stanje svijesti. Kada usporimo, kada dopustimo sebi trenutak tišine, tada počinjemo primjećivati ono što nam je cijelo vrijeme bilo pred nosom – ljepotu svakodnevice, tihe dodire života, suptilne znakove ljubavi i podrške.
Prevelika zaokupljenost postignućima i strahom od neuspjeha vodi u napetost, tjeskobu i osjećaj praznine.
Zato je važno naučiti postavljati ciljeve s ljubavlju prema sebi, a ne iz osjećaja nedostatnosti. Samo tada možemo pronaći unutarnji mir, tišinu i radost koja izvire iz postojanja, a ne iz rezultata.
„U modernom društvu većina nas ne želi biti u kontaktu sa sobom; želimo biti u kontaktu s drugim stvarima poput religije, sporta, politike, knjige – želimo zaboraviti na sebe. Kad god imamo slobodnog vremena, želimo pozvati nešto drugo da uđe u nas, otvoriti se televiziji i reći televiziji da dođe i kolonizira nas.“ ―
-
Voljeti i radovati se
Jedan od glavnih razloga zbog kojih se ljudi osjećaju nezadovoljno jest zanemarivanje odnosa – kako s drugima, tako i sa sobom. Previše pažnje posvećujemo poslu, obvezama i učinkovitosti, a premalo ljubavi, nježnosti i istinskom povezivanju.
Kada zaboravimo voljeti i radovati se malim stvarima, lako postajemo ogorčeni, skloni kritikama i udaljavanju od onih koje najviše volimo. S vremenom počinjemo primjećivati samo ono što nedostaje, umjesto da cijenimo ono što već imamo.
No dovoljno je samo malo – kratki predah od posla, iskren razgovor, zajednička šetnja – da bismo se ponovno povezali s izvorom radosti u sebi. Kada naučimo ne samo osjećati sreću, već i svjesno joj ugađati, naša svakodnevica postaje ispunjenija.
Tada odnosi s bližnjima postaju topliji i dublji, osjećamo veću bliskost, ljubav i prihvaćanje. Počinjemo cijeniti male geste i trenutke. Unutarnje zadovoljstvo raste.
Često su najsvjetliji trenuci oni najjednostavniji – šetnja, zagrljaj, osmijeh, tišina.
„Naučite gledati druga bića očima suosjećanja“ –
-
Živjeti u sadašnjem trenutku – ključ tihe radosti
Mnogi ljudi proživljavaju život u stalnoj napetosti – kopajući po prošlim nepravdama ili strahujući od budućnosti. Iako se u njihovoj sadašnjosti možda ne događa ništa loše, unutarnji glasovi prošlosti i budućnosti truju ono što je sada.
Zen uči: “Samo sada postoji. Prošlost je nestala. Budućnost još nije došla.” U toj jednostavnoj rečenici krije se duboka istina.
Kada prestanemo analizirati jučer i brinuti se za sutra, počinje stvarni život. Počinje prisutnost, zahvalnost i svijest o ljepoti trenutka – i tada nastaje prostor za unutarnju tišinu, jasnoću i trajnu radost.
„Sadašnji trenutak ispunjen je radošću i srećom. Ako ste pažljivi, vidjet ćete to.“ –
Zaključak
Trajna radost i trajni mir nije nešto što se kupuje – niti se postiže izvan nas. To je unutarnji proces osvještavanja, odabir da budemo tu gdje jesmo, da cijenimo male stvari, da volimo i dopuštamo ljubavi da nas dotakne.
Učimo usporiti. Učimo voljeti. Učimo biti ovdje i sada. Jer upravo tu – u svakodnevnom, običnom trenutku – čeka nas najdublja i najistinitija radost.
„Naš vlastiti život mora biti naša poruka.“ –
ATMA/dzen.ru/Pripremila: Suzana Dulčić
