Trebaš biti lijepa sebi radi sebe. Biti dotjerana da bi se ti osjećala dobro. Trebaš čitati radi sebe. Voditi računa koliko god možeš da bi ti bilo ugodno sa sobom u svojoj koži, voditi računa o zdravlju da bi živjela, jer ako si živa onda ima još uvijek šanse da shvatiš da se muž ne zadržava.
Zadržati muža. Tema svih tema, napor svih napora, cilj svih ciljeva, muka svih muka, pritisak svih pritisaka, prostodušna filozofija svih prostodušnih filozofija.
Da vidimo čemu nas uče u tu svrhu:
Mirite se u krevetu.
Dočekaj ga uvijek našminkana i nasmijana čak kad ti do života nije.
Ljubav preko usta ulazi.
Ne dozvoli sebi da se zapustiš.
Zavodi ga. Vrckaj. Budi mu žena, majka, ljubavnica.
Ok. Jeste li nekad čuli da muškarci dobivaju ovakve savjete?
Naravno da ne.
Jer nas, žene, uče od malena da sve o nama ovisi, a pošto sve o nama ovisi, ako nešto krene po zlu mi smo, logično, krive.
Za pucanje braka. Za batine. Za loše ponašanje djece. Za varanje. Za čak i ubojstvo. Uvijek je nešto do žene. Uvijek je ona nečim izazvala lavinu nevolja. Uvijek je ona uzrok i posljedica.
I pod stalnim pritiskom da sve bude u savršenom redu, da obitelj funkcionira, da brak funkcionira, da seks funkcionira, da djeca funkcioniraju, da poslovi, obaveze, računi, plaćanje funkcioniraju. I da bude uvijek zavodljiva, vrckava, koketna svom mužu, da on ne bi otišao kao pas za nekom drugom “kujom” koja je u tjeranju.
Shvaćate li koliko su ovo ozbiljne stvari, iako ovako napisane zvuče smiješno?
Shvaćate li koliko je ovo pogrešan koncept koji zaista ima užasne posljedice?
Nismo sve samosvjesne, ima žena koje su uvjerene da prinudni seks spašava brak i zadržava muža. One imaju seks na silu. One se sređuju da ga ne izgube. Da ih ne odbaci. Da ne ostanu same s djecom dok je on našao neku zategnutu.
Kome treba takav muž?
Kome treba muž koji ne poštuje tvoju želju da ne želiš imati seks, zbog kojeg glumiš da te boli glava?
Kome treba muž koji će s prvim tvojim zarozavanjem potrčati za drugom?
Tko želi muža kojeg mora zadržavati? Držati ga na lancu, biti mu lonac ukusne hrane?
Kome treba brak u kojem ne može biti svoj, lijep ili zarozan, raspoložen ili manje raspoložen, koketan ili manje koketan, zategnut ili malo manje zategnut ovisi od dana?
Zašto se mjeri samo veličina ženskog stomaka, oblik grudi, veličina zadnjica, kosa, izrastak, kulinarske vještine, nokti, pete, odgoj i predanost deci, “vođenje kuće”, izgled, ten, zavodljivost?
Gdje su tu muškarci, osim kao netko koga treba zadržati tko sveti Gral.
Koliko je ovo tužno. Pretužno. I onda još čujete da žene najviše napadaju žene u svim sferama.
Trebaš biti lijepa sebi radi sebe. Biti dotjerana da bi se ti osjećala dobro. Trebaš čitati radi sebe. Voditi računa koliko god možeš da bi ti bilo ugodno sa sobom u svojoj koži, voditi računa o zdravlju da bi živjela, jer ako si živa onda ima još uvijek šanse da shvatiš da se muž ne zadržava.
Nego mu još daš novce da popije kavu s tom nekom.
„Da su ostavili otvorenu kapiju, pas možda nikada ne bi pobjegao. Nitko nikome ne pripada i nitko ne dozira tuđu slobodu.“
