Sreća je tamo gdje si ti, gdje je tvoj život, nikako tamo gdje si bio niti tamo gdje ćeš biti. Prošla sreća je sjećanje na sreću, buduća sreća je nada u sreću, a sreća jest samo sada i ovdje. Ništa, baš ništa izvan nas samih ne može nas zaista usrećiti. Znati to, prvi je korak ka sreći.
Život se prirodno okreće prema stanju veće sreće. Sve što u životu činimo, činimo zato da bi bili sretniji. Svaki naš izbor motiviran je nadom da će nas upravo odabrano usrećiti, od cipela do životnog partnera.
Dakle, sreća je cilj života, razlog njegovog nastanka, ovdje smo rođeni da bismo bili sretni. Pa, jesmo li sretni?
Bez sumnje, povremeno smo sretni, ali ipak ostaje ogromno vremensko polje iščekivanja sreće. To je ono što nam radi naš um; odgađa sreću, vezuje ju za neko postignuće i smještava u budućnost.
Koliko smo puta pomislili; još samo ovo, još samo da završim faks, još samo da nađem posao, partnera ili partnericu, i napokon ću biti sretan. Kako to najčešće završava? Onog časa kad postignemo cilj i uklonimo prepreku između nas i naše sreće, nakon kratkotrajnog uživanja u postignuću – postavljamo novi cilj, sreću vezujemo za novo postignuće.
I opet je ona jedan korak ispred nas. Hodamo kroz život kao magarac iz priče, onaj kojemu je mrkva bila privezana za štap, i on ju je vječno gledao ispred sebe, tako blizu, udaljenu samo za duljinu štapa, i koliko god on koračao prema njoj , ona je uvijek bila tu, jednako blizu, jednako udaljena za duljinu štapa i jednako nedostupna.
Većina nas bar povremeno osvijesti činjenicu da stalno nešto iščekujemo sve do kraja života, a tada shvatimo da je taj naš život nekako prošao pokraj nas. Nadajući se, iščekujući, dajući svu pažnju budućoj sreći, izgubili smo sadašnji trenutak, točku u vremenskom kontinuumu u kojem život jest, jedini trenutak u kojem je sreća moguća.
Dakle, sreća je tamo gdje si ti, gdje je tvoj život, nikako tamo gdje si bio niti tamo gdje ćeš biti. Prošla sreća je sjećanje na sreću, buduća sreća je nada u sreću, a sreća jest samo sada i ovdje. Ništa, baš ništa izvan nas samih ne može nas zaista usrećiti. Znati to, prvi je korak ka sreći.
Ona je već u nama, ušla je u nas sa sjemenom života, ona jest sjeme života. Ako trenutno nismo sretni, to samo znači da je taj predivni dijamant prekriven nečistoćom stresa.
Okolnosti u kojima živimo, teška životna iskustva, negativne emocije, naše i tuđe, s vremenom stvore barijeru kroz koju se osjećaj sreće zato što jesi, zato što postojiš, taj životni entuzijazam, teško probija.
Što ti je činiti? Ne zamaraj se postignućima, ona neće puno pomoći. Već smo pričali o dahu. On će pomoći. Ne postoji ništa tako snažno i uspješno kao dah u borbi protiv stresa, kao uzroka većine oblika odvojenosti od svoje prave prirode.
Polako i neumitno, vježbama disanja skidamo sloj po sloj nečistoće, sve dok se dijamant naše suštine svojim sjajem ne probije u svakodnevnicu. Tada živimo sreću, nezavisno od okolnosti, raspoloženja ili postignuća.
Kao i sve u ovoj našoj varljivoj kreaciji, i sreća može imati 3 kvalitete, ili 3 gune; rajas, tamas i satva.
Rajasična sreća donosi veliku radost na početku, ali se pri kraju gubi u nesreci. Npr, jedenje slatkiša – odlično je sve dok se ne udebljamo i pokvarimo zube.
Tamasična sreća je nesreća i na početku i na kraju, npr. teroristička djelatnost-terorist je sretan jer nešto čini za svoj narod, ali djeluje iz bijesa i mržnje, i uzrokuje bol. Satvična sreća iziskuje nešto napora na početku, ali dovodi do velike sreće na kraju.
Takvo je vježbanje yoge – u početku nije lako savladati položaje i prisiliti se na svakodnevno vježbanje, ali s vremenom uživamo u promjenama i poboljšanju cijelog sistema.
Izvor: indigo-svijet.hr
