Dvije osnovne ljudske potrebe su voljeti i biti voljen. To je zato što je ljudska duša dio Izvora, koji je bezgranična ljubav.
Onaj trenutak kada se stvorila impresija, ili trauma da nas netko odbacuje radi nečega što smo učinili, trenutak je kada smo razvili strah biti što jesmo, kako ne bi bili nevoljeni.
Od tada pa nadalje stavljamo sebe i svoje potrebe na drugo mjesto. Praktično smo uslijed straha od odbacivanja prestali voljeti sebe. I od tada počinje život “moranja”.
Radimo stvari, živimo život, nosimo odjeću, šminku, frizure, ponašamo se, govorimo… u skladu sa aktualizacijom slike o sebi, umjesto aktualizacijom samih sebe. Moramo to raditi inače se aktivira strah od nevoljenja.
Ali sama naša esencija je bezgranična ljubav. Naše duše imaju iskru Izvora u sebi, i nemoguće je ne voljeti sebe ili druge; ta ljubav biva samo prekrivena sjećanjima i programima. Koji zatvaraju Srce.
Čišćenjem svega, vraćanjem u izvorno stanje, dolazimo do te ljubavi koja je prisutna cijelo vrijeme i tada ona prožima sve naše aspekte (kada smo zaljubljeni, odakle dolazi ta ljubav?).
Spoznajemo koliko nas Izvor i kreacije vole, spoznajemo da nikada nismo prestali voljeti same sebe.
A onda je lako voljeti i prihvaćati druge točno onakvima kakvi jesu. I lako je biti točno ono što jesmo.
Saša Momić, facebook
e-mail: [email protected]
mob: 0913690050
