Nije li istina da se vaš život odvija najviše u vašemu umu!? U njemu sve počinje, sve se odvija i sve završava. Radost i tuga, uspjeh i neuspjeh, volja za životom i depresija… sve se to uzdiže i izmjenjuje unutar vašega uma. Nije li tako!?
Um je veoma moćan alat pomoću kojeg mi spoznajemo svijet i sebe u njemu, stoga je za zdravo bivanje neophodno naučiti koristiti svoj um ispravno. Danas, većina nas koristi um onako kako su nas naučili roditelji, društvo i sistem u kojemu smo odrastali. Zapravo nije pretjerano reći da mi uopće niti ne koristimo svoj um, jer uistinu koristimo tek mali postotak njegovog kapaciteta. No to nije zbog toga jer ne želimo, već mi jednostavno ne znamo kako, a ovo tobože ‘znanje’ i uvjerenja koja su se nakupila u nama, dodatno nas sputavaju u našim pokušajima da saznamo.
Danas kada je tehnologija napredovala i postala veoma sofisticirana, mi imamo mogućnost uvidjeti kako za ispravno upravljanje određenim strojem moramo posjedovati odgovarajuće znanje koje se stječe predanošću u učenju. Ako je tako sa strojevima koje je naš um izmislio, koliko bi se onda više trebali posvetiti shvaćanju tog istoga uma.
Pogledajte samo oko sebe, sve što vidite izuzev prirode jeste djelo našega uma. Pogledajte kakva je čuda osmislio naš um, unatoč tome što koristimo tek mali postotak njegovog sveukupnog kapaciteta. Što bi tek bilo kada bi naučili koristiti svu njegovu raskoš koja nam inače ostaje skrivena zbog toga jer identificiramo sebe sa svojim siromašnim uvjerenjima i ograničenim znanjem.
Mi ne posjedujemo um samo zato da bi ga koristili kao memorijsku karticu na koju pohranjujemo ono što u svijetu promatramo i ono što nam drugi nameću kao činjenice. Um je prvenstveno alat kojeg trebamo koristiti u svrhu samospoznaje, on je instrument kojeg mi pomoću svoje svjesnosti i volje možemo usmjeriti prema bilo čemu što želimo spoznati. No nažalost mi to ne činimo, već uporno svoj um koristimo za plitka promišljanja koja su uvjetovana informacijama već spremljenim u našoj memoriji.
Kada smo došli na ovaj svijet u našemu umu nije bilo nikakvih informacija, njih smo dobili od okoline u godinama našeg odrastanja. Naši roditelji su prvi koji u nas usađuju informacije poput – imena, nacionalnosti, religije, društvenog staleža i mnogih drugih stavki na kojima kasnije mi gradimo svoj svjetovni identitet. Pošto je u toj ranoj fazi djetinjstva naš intelekt nedovoljno razvijen, mi smo prisiljeni prihvaćati kao činjenice sve ono što promatramo i čujemo oko sebe, jer ono što nas okružuje biva jedina stvarnost koju poznajemo.
Tako se rađa identitet, koji je sam po sebi zapravo nametnut. Mi prihvaćamo nacionalnost, religiju, kulturu i tradiciju kao dio sebe… ili još gore, mi sve to smatramo nečim što je veće od nas. Upravo zbog takvog krivog razumijevanja svoga postojanja, danas živimo u društvu koje je oblikovano raznim ideološkim strujama (uvjerenjima) koje donose samo podjelu i nestabilnost u čovječanstvu.
Da bi se to promijenilo potrebno je posvetiti svoj um samo jednome cilju – samospoznaji. Jer zaista, što znači svo bogatstvo svijeta onome koji sebe ne spoznaje, kakva korist od svega toga ako ne poznamo temelje svoga bivanja.
Mi smo izvor svega što u životu susrećemo, stoga je neophodno naučiti svjesno postojati i djelovati. Danas velika većina nas biva svjesna sebe svega nekoliko minuta dnevno, dok preostalo vrijeme mi bivamo vođeni svojim navikama i uvjerenjima. Upravo to jeste razlog zbog kojeg većina nas ne živi živote koje želimo, već one za koje mislimo da su nam nametnuti. No istina je da zapravo mi sami sebi namećemo većinu svojih nemogućnosti, nevolja i tlapnji – a sve zbog odsutnosti svijesti o trenutku u kojemu Jesmo te zbog navike da se poistovjećujemo s informacijama koje u sebi nosimo.
Uvjerenja koja hrane naš identitet su duboka i moćna te nam ne dopuštaju da odstupamo suviše od njihovih grubih granica. Ona nas drže u kavezu sačinjenom od naših misli koje su uvjetovane našim strahovima, a koji opet proizlaze iz naših uvjerenja. Začarani je to krug koji nas drži pod iluzijom vlastitog neznanja.
Ako želimo biti oslobođeni ovog siromaštva bivanja, potrebno je napustiti sve ono što smo do sada bili te krenuti iz početka spoznavati sebe. To ne znači da moramo napustiti život koji živimo, to znači da je potrebno da u sebi pronađemo svježinu koja će donijeti promjenu u naš život. Jer kako doživjeti promjenu u životu ako ista nije najprije u nama zaživjela!? To je naprosto nemoguće, a opet upravo to je ono što većina od života očekuje. Naime ljudi žude za promjenama, ali nisu u stanju napustiti svoja uvjerenja koja određuju sve njihove navike i djela, a zatim za svoju bijedu oni optužuju ili sudbinu ili druge ljude.
Zaista, ako želiš živjeti nešto novo, ti najprije moraš napustiti staro… u suprotnom će tvoja želja zauvijek ostati samo želja… Usudi se iskoračiti iz svoje komforne zone, u životu je još toliko toga što tek trebaš otkriti… no da bi otkrio, ti moraš krenuti SADA…
Namaste
Anđelko Katinić, samospoznaja.site
