Svačija fotografija nije samo zgodan vizualan artefakt već je energetski imprint osobe. “Praznovjerje” da slika krade djelić duše je kao i većina praznovjerja, djelomično istinita, iako je sročena poetski dramatično. Davnih dana još, Učitelj je izbjegavao fotoaparat u brojnim slučajevima te nam primjerice govorio da ako želimo raskrstiti s nekom osobom – nemamo razloga imati bilo koji predmet, sitnicu, sliku ili njezinu/njegovu stvar igdje u svojem posjedu/kući/stanu. To su energetski repovi. Sve, sve, sve se mora skloniti, spaliti, baciti. Duhovno gledano, slike se koriste kako na oltarima za zaštitu tako i za crnu magiju! Na slici je najbitnije lice, posebice oči koje služe kao portali.
Pitan sam za moje viđenje/mišljenje o stavljanju slika svoje djece/djeteta u javni prostor/društvene mreže, jer smo žena i ja odlučili ne stavljati slike svojeg djeteta na FB.
U ove 4 godine ima svega 1-2 slike njegovog lica objavljenog i to isključivo tamo gdje je bio s Brahmarishiem Mohanjijem na Njegovom događaju, što je dobrodošla iznimka – blagoslov…
Taj zahtjev/stav je došao od moje žene, a s njime se i osobno slažem, iako nisam skroz u istoj mjeri principijelan. Vrlo rijetko gdje sam 100% isključiv, ali držim da u nekim stvarima treba biti dosljedan, a ako su bitne i isključiv.
Naime, svačija fotografija nije samo zgodan vizualan artefakt već je energetski imprint osobe. Ovo je bitno shvatiti. “Praznovjerje” da slika krade djelić duše je kao i većina praznovjerja, djelomično istinita, iako je sročena poetski dramatično. Postoje i danas domorodačke kulture koje ne dozvoljavaju slikanje iz ovog razloga.
Nadalje, naše slike koje objavljujemo izlažu nas svijetu, stavljaju nas na procjenu, ocjenu, sud, a u gorim slučajevima mogu biti prisvojene, zlorabljene u razne svrhe, od neslanih šala, petljanja s identitetom pa sve do crne magije/rituala. Njih danas rade, vjerovali vi ili ne, ne samo zabačena šamanska plemena “tamnog kontinenta” već i vrlo obrazovani “posvećenici” raznih društava na našem kontinentu, kao i anglo-saksonskom svijetu. Ovo smatram općom kulturom svih koji nismo 3D mind-seta.
Koliko god smiješno u današnje vrijeme selfija i Instagrama reći, naše slike su zapravo osobnije nego mislimo. Kao i sve u današnje vrijeme, tako je i to izvrnuto naopako u izvrnutom sustavu vrijednosti.
Davnih dana još, sjećam se dobro, Učitelj je izbjegavao fotoaparat u brojnim slučajevima te nam primjerice govorio ako želimo raskrstiti s nekom osobom da nemamo što imati bilo koji predmet, sitnicu, sliku ili njezinu/njegovu stvar igdje u svojem posjedu/kući/stanu. To su energetski repovi. Sve, sve, sve se mora skloniti, spaliti, baciti.
Duhovno gledano, slike se koriste kako na oltarima za zaštitu tako i za crnu magiju! Na slici je najbitnije lice, posebice oči koje služe kao portali. Zbog toga od nekih svetih ili uzvišenih ljudi (nebitno što neki o njima misle) postoje slike samo očiju kao posebnog blagoslova.
Energetski gledano, tko god pogleda vašu sliku i pomisli nešto ili ima reakciju ta energija povezana je s vama te iako na vrlo suptilan način ima određen utjecaj. Fotografija je svojevrsna meta, mentalno sidro.
Stavljanje bezbrojnih slika naše djece na internet/medije nije baš toliko bezazleno koliko se čini, posebice jer živimo u mračnim vremenima gdje se tek čeka razdaniti, kroz par desetljeća ili stoljeća. Sve što može biti zlorabljeno – danas se zlorabljuje. Toliko je očito…
Osobno, zbilja nisam paranoičan lik koji djetetu brani penjanje po drvetu, skakanje s povišenog ili prelazak ceste samo jer su riskantni. Svi smo svjesni da je i sami život rizik, ali također sam svjestan da ljudi uvijek relativiziraju stvari kako bi opravdali svoja djela i nedjela. Ovo je srž problema…
Ovaj tekst moj je osobni odgovor/mišljenje, on nije napad na roditelja koji objavljuje slike svoje djece. Malo tko ima disciplinu i čvrstoću potrebu za potpuno energetski čist život, većini nas bi takav život bio i dosadan – budimo iskreni.
Da nije moja žena tako čvrstog stava, koji je općenito ponekad u životu blagoslov, ponekad prokletstvo, vjerojatno bih ja i objavio povremeno njegovu sliku. Svi kao roditelji znamo zašto to činimo…
Ali i dalje se divim svojoj ženi u nekim stvarima/odlukama koje i sam ne bih vjerojatno uspio sprovesti u djelo zbog nedostatka discipline/svijesti te zbog onoga o čemu sam pisao u prošlom tekstu: vezanostima za naše, želimo pokazati naše najmilije, najvrjednije, naš dragulj i ono čime se bavimo svaki dan, a to su najčešće naša djeca, koju budno pratimo svaki dan njihovog života…
Ovo nije tekst o pravo/krivo već samo doticaj i razrada teme i nadam se barem malo osvješćujem činjenice da nije zlato sve što sja i nije sve što radi većina bezazleno samo jer je sveprisutno.
I McDonald’s je sveprisutan, kao i posteri i reklame nekih poznatih osoba sumnjivog morala. Od oboje isto odmičem pogled i kročim u drugom smjeru, jer slobodnu volju imam. Kao i vi.
Mogu li se vaše slike i slike vaše djece uzimati slobodno s neta pa i zlorabiti? Naravno.
Jedino različito kada su djeca u pitanju je sljedeće: mi smo za njih odlučili to napraviti, bez njihovog svjesnog izbora i pristanka. I tu potpisujem da je ipak viša istina ona da to činimo da ispunimo svoje želje/potrebe nego što smo poštovali njihov izbor koji će moći činiti tek kroz 10-15 godina ovisno o uzrastu…
Neka ste mi Vi i Vaši – dobro i mirno…
Namaste…
