“Da ti nešto kažem. Za*ebi instagrame i fejsbuke gdje su svi sretni. Markirani. Preplanuli. Izvježbani. Diplomirani. Zaposleni. Teambildirani. Ajfonirani. Čekirani.

Uvijek govori dobro o drugima…




Jedu jela koja ne znaju izgovoriti, obuku štikle da se uslikaju u spavaćoj sobi. Idila ko u Santa Barbari, prije nego se ono Eden izgubi. Opusti se bolan. Ko te hoće, taj te hoće najgoreg. Vjeruj meni.”

Živimo u jezivom imperativu savršenstva, na svakom polju. U grčevitim potrebama da prikazujemo ružičastu bajku za okolinu u svakom trenutku. Društvene mreže su tek tu dimenziju ispolirale do iznemoglosti. Horde perfektnih na svakom ćošku. Veliki Enes Kišević bi rekao: “Svima je kao lijepo: svima je, kao, dobro; svima je, kao, ludo…i ništa te, kao, ne boli.” Fotošopirani životi zahtijevaju da moraš biti točno takav. Kao, moraš. U biti – moraš govno.

Ne vjeruj svemu što misliš…

Da ti nešto kažem. Za+ebi instagrame i fejsbuke gdje su svi sretni. Markirani. Preplanuli. Izvježbani. Diplomirani. Zaposleni. Teambildirani. Ajfonirani. Čekirani. Jedu jela koja ne znaju izgovoriti, obuku štikle da se slikaju u spavaćoj sobi. Idila ko u Santa Barbari, prije nego se ono Eden izgubi. Opusti se bolan. Ko te hoće, taj te hoće najgoreg. Vjeruj meni.

Uzmimo recimo taj pressing “mame s naslovnice”. Koja je Superman i Batman, i stigne biti lijepa, i seksi, i isfenirana, i mater, i kuharica, i susjeda za trač kave, i veš-razgrtalica, i peglačica, i sapunicu upratit’ još, ko se s kim i čija je strina umrla. Jašta. Otkad imam Unu, operem zube u tri popodne. Pidžamu skinem u… lažem, ne skinem je. O obrvama da ti ne pričam, ko Karadžić u Haagu. Da se mogu popišati, moram nju u kolicima dovesti u wc i pričati joj. Pošto je počela jesti kašice, imam svakodnevno zgnječenih banana u uhu i u kosi, ko najljepši ukras. Seksa se rado sjećam i toplo ga pozdravljam.

77





Kad mi dođe neki lik dostaviti kupljenu autosjedalicu, umjesto svog potpisa na račun mu napišem “Pilići”. Da ne skrenem skroz s pameti, odem na koncert Joksimovića i razbacam se svakim ekstremitetom kao da je uskrsli Elvis, a meni su upravo rekli da mi je samo par minuta ostalo do kraja života. Sat vremena pakiram njezine stvari, kolica, nju, da krenemo negdje u šetnju i onda se ona pokaki sve hihoćući se k’o da je osvojila Himalaju. Kad konačno iziđemo, letimičnim dodirom po mojoj glavi shvatim da mi je kosa ko da su je razbucale petarde poslije ponoćke. I umrem od smijeha nasred ulice sama, kao neki teški slučaj za psihijatriju.

Uvijek govori dobro o drugima…




Pa džaba. Naizgled ništa nije na svom mjestu, i sve je baš upravo onako kako treba. Možda nije instagramski, ali je od srca. I sretno je do ludila. Onom srećom koja je životna. U kojoj ima suza, galame, šizenja, bolnih leđa, dva dana zakašnjele depilacije nogu, ali toliko mnogo čudesnosti koju nijedan fotoaparat ni fensi mobitel ne bi mogli zabilježiti. Uz sve dužne piksele.

Sreća spava u očima onih koji vas vole. Onakve kakvi ste kad sve fasade zgulite sa sebe. Koji vam se raduju, ovako iz neiskvarene duše, kao ona meni, mada ni na što ne ličim.

Martina Mlinarević Sopta /Foto: Facebook stranica autorice

49 HEMP RUKSACI

NOVI MODELI - AKCIJA! - RUKSACI OD KONOPLJE

Kvalitetni, atraktivni i jedinstveni!

Izrazite svoj nesputani duh i ekološku svijest najkvalitetnijim HIMALAYAN 100% HEMP ruksakom, koji je baš kao i vi, nikada dosadan, nikada običan – stilski jedinstven!

Veliki izbor, obilje boja! Svaki Himalayan 100% Hemp ruksak je jedinstven, napravljen od eko konoplje, ručno rađen u Nepalu.

Konoplja je vrlo čvrsta, "diše" i upija vlagu s tijela, posjeduje antibakterijska svojstva koja nadilaze bilo koju prirodnu tkaninu. Neće uhvatiti plijesan niti zadržavati mirise! Lako se održava.

Cijena: 220 kn 199 kn - Izaberi svoj ruksak OVDJE

1 KOMENTAR

OSTAVI KOMENTAR

Ostavite svoj komentar!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.