Važnost zaštite krava u vedskoj kulturi
Povodom obilježavanjem današnjeg Svjetskog dana borbe protiv okrutnosti nad životinjama prenosimo vam sažeto objašnjenje zašto se u Indiji i drevnoj vedskoj kulturi krava smatra ‘svetom životinjom’.
Poznavaocima vedske kulture vrlo je dobro poznata važnost krave u ljudskom društvu. Latinska riječ pecus (sanskrtski pasu), “stoka, krave” se odnosi na nešto vrlo vrijedno, a u engleskom jeziku nailazimo na riječ pecuniary (novčan). Prema W.W.Skeatu (An Etimological Dictionary of English Language, 1910), ova se riječ odnosi na “bogatstvo iz drevnih vremena koje se sastoji od stoke”. U našem jeziku, za stoku se također koristila riječ “blago”.
Sve su kulture u prošlosti su jako cijenile bika i kravu. Drevni Egipćani, Grci i Rimljani su jeli meso, ali nisu imali klaonice. Oni bi jeli meso samo nakon religioznih žrtvovanja u kojima bi prinosili vrlo vrijedne ponude različitim polubogovima u znak predavanja osobenog bića i svega što su imali. U vezi toga, T. Zielinski piše: “Ljudi nisu bez straha odlučili da ubiju svoje hranitelje, da izvrše krvoproliće.”
Bik – personifikacija religioznih principa
U Srimad Bhagavatamu (1.16.18) čitamo da je personifikacija religioznih principa (dharma) lutao unaokolo u obliku bika i da je sreo personificiranu Zemlju u obliku krave. U komentaru stiha, A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada piše: “Bik je simbol religioznih principa, a krava je predstavnik Zemlje. Kada su bik i krava radosni, trebamo shvatiti da su ljudi na svijetu također takvi. Razlog je da bik pomaže proizvodnju žitarica na poljoprivrednom dobru, a krava daje mlijeko, čudo od hrane koja sadrži mnoge hranjive sastojke. Prema tome, ljudsko društvo održava vrlo pažljivo te dvije životinje tako da mogu posvuda radosno lutati. Ali u sadašnjem trenutku, u ovom dobu Kali, klasa koja ne poznaje božansku kulturu kolje i bikove i krave i jede ih kao hranu. Bik i krava trebaju biti zaštićeni za dobro čitavog ljudskog društva jednostavno širenjem brahmanske kulture kao najvišeg savršenstva svih kulturnih aspekata. Napretkom takve kulture moral društva se pravilno održava, tako da se mir i napredak mogu postići bez nekog posebnog napora. Kada brahmanska kultura propada, krava i bik se zlostavljaju… “
Poljoprivreda je temelj civilizacije. Bikovi i volovi vuku plug, melju žitarice i vuku zaprežna kola. Oni su esencijalna snaga farme. Paul F. Cass govori o njima u vezi simbolizma Hebrejskog slova Aleph što doslovno znači “bik” ili “vol”. Bikovi i volovi u cijelom svijetu predstavljaju kreativnu energiju, životnu snagu i vitalni princip. Hebrejsko ime za vitalni princip je Rauch. Doslovno, osnovno značenje je “dah”, ekvivalentno engleskom “Spirit”, latinskom “Spiritus”, grčkom “Pneuma” i sanskritskom “Prana”. Hebrejsko slovo Vav (koje se koristi kao veznik “i”) je originalni hijeroglif riječi yoke koja označava opremu za volove i slična je sanskritskoj riječi yoga (povezati se s Bogom). Ova riječ u tradiciji Rabina označava spajanje individualne energije i snage u jedinstvu sa Vrhovnim Svemoćnim Bogom.
Simboli koji predstavljaju mlijeko i kravu su jedni od najstarijih povijesno-religioznih nalaza. To nije iznenađujuće, pošto se ljudsko društvo od najranijih vremena hrani mlijekom. Mlijeko nam pomaže da prerastemo djetinjstvo i stoga je čovjek poznat kao najveći sisavac (što znači “onaj koji pije mlijeko”). Zato s pravom trebamo smatrati kravu našom majkom. Riječ “govedo” dolazi od sanskrtske riječi “go”, koja ne znači samo “bik, krava ili vol”, već isto tako “osjetilni organ”.
Prema Aristotelu životinje su klasificirane kao “svjesna bića”, sisavci su najviše životinje, a čovjek je najveći sisavac, “razumno-svjesno biće”. Njegova poslovica: sve znanje počinje od osjetila – povezuje kravu i bika s ljudskim znanjem i čovjekovim intelektualnim naporima. U Bhagavad-giti (1.32), Svevišnja Božanska Osoba je oslovljena kao Govinda (doslovno – mudri pastir). Dalje je objašnjeno da je On “predmet sveg zadovoljstva za krave i osjetila”. Ako pokušamo zadovoljiti osjetila Govinde, onda će naša osjetila odmah biti zadovoljena.
Krava je jedna od majki
Premda postoje mnoge činjenice koje govore u prilog zaštite ove životinje, a koje nisu spomenute u ovim redovima, ali jedno je sigurno: kravu treba zaštititi isto kao ženu, dijete, brahmanu ili starca. Religiozni principi također nalažu da ne treba ubiti osobu koja se predala, a čovjek u kravi, biku ili volu vidi ponudu svoje najvrednije imovine Bogu – plod svog rada, kreativnu energiju svog duha, svoju intelektualnu snagu i svoje osobeno biće, mir u jedinstvu s Bogom, sklad s Njegovom hranjivom kreacijom, majkom Zemljom.
Ako bi netko istrgnuo i zgnječio lotos, taj simbolički akt bi rekao nešto o čovjeku, jer je lotos tradicionalni simbol ljepote i ljubavi. Uništavanje lotosa možemo protumačiti kao uništenje nečeg dobrog unutar osobenog bića. Slično značenje možemo pronaći u slučaju krave i bika, tj. možemo naslutiti nesreću onima koji nanose zlo ovim nedužnim stvorenjima.
Cilj zaštite krava je mir čovječanstva. Izrazito grješan čin ubijanja krava je uzrok svih vrsta nevolja. Pošto nas krava hrani svojim mlijekom ona se u vedskoj kulturi smatra jednom od naših majki. Vede kažu da imamo sedam osoba u ovom svijetu koje trebamo poštivati kao svoje majke, a to su: naša biološka majka, supruga duhovnog učitelja, supruga brahmane (svete osobe), supruga kralja, krava, dadilja i Majka Zemlja.
Zato se smatra jako grješnim ubijanje krava, jer je to praktički kao da ubijate vlastitu majku… Danas ljudi ni sami nisu svjesni što čine u ime ekonomskog razvitka. Uspostavljanjem zaštite krava izbavit ćemo se od ekoloških i socijalnih problema, a isto tako će nam pomoći da kreiramo duhovnu i mirnu budućnost.