Svjetlost pokazuje put iz fizičkog svijeta. Osoba treba misliti na Boga i više odredište, a ne dopustiti drugim mislima i brigama da je ometaju. Kada se svjetlost pojavi, gubi se svijest o tijelu. Prilikom odvajanja od tijela, tjelesna bol i patnja, koje su možda postojale, više se ne primjećuju.
Način na koji duša napušta tijelo opisan je u Brihadaranyaka Upanisadi (4.4.1-4). Kada osoba umre i uđe u nesvjesno stanje, životna se energija povlači u srce i živo biće više ne prepoznaje one oko sebe. Točka u kojoj vene i nadiji (kanali kroz koje teče energija u suptilnom tijelu) izlaze iz srca postaje osvijetljena iznutra i uz tu svjetlost odlazi Jastvo.
Svjetlost su često vidjele osobe koje su imali iskustva tik do smrti. Mnogi je opisuju kao Boga u velikom svjetlu na kraju tunela. Tibetanska tradicija je naziva jasnim bijelim svjetlom, sjajem izravnog iskustva vlastite istinske prirode i sjajem svih Budha i probuđenih. Isto tako, u drevnom vedskom sustavu, svjetlost pokazuje put iz fizičkog svijeta.
Osoba treba misliti na Boga i više odredište, a ne dopustiti drugim mislima i brigama da je ometaju. Kada se svjetlost pojavi, gubi se svijest o tijelu. Prilikom odvajanja od tijela, tjelesna bol i patnja, koje su možda postojale, više se ne primjećuju.
Putevi napuštanja tijela
Brihadaranyaka Upanisada nastavlja da ovisno o kvalifikacijama živoga bića, suptilno tijelo, nositelj naše svjesnosti, i duša mogu napustiti materijalno tijelo kroz bilo koji od otvora – oko, nos, usta ili vrh glave. Mogu ga napustiti i kroz druge otvore, kao što je anus, ako osobu čeka niže rođenje. Glavna prana ili životna sila odlaze iza njega. Zatim ga dostižu svjesnost i rad (karma), kao i prisnost s prošlim stvarima i prošlim željama. To ga odvodi u sljedeće tijelo.
Karma je nakupljeni učinak svih odlika koje smo razvili svojim mišljenjem, riječima, djelovanjima i željama u ovom životu. Oni nas svuda prate i određuju sljedeću vrstu tijela. Ne možemo pobjeći od svojih prošlih aktivnosti, riječi, misli i utjecaja koje oni imaju na naš um i svjesnost.
To je ono što nas nosi u sljedeći život. Potpuno smo odgovorni za svoje buduće živote. Pozitivne misli vode do radosti, a negativne do patnje i nemira. Iz tog razloga moramo uvijek njegovati ljubaznost, samilost i opraštanje.
Suočavanje sa sobom
Kada napustimo tijelo, suočit ćemo se sa svojim prošlim željama, djelatnostima i svojim stvarnim odlikama. Nema izgovora iza kojih se možemo skrivati za ono što smo učinili i željeli. Vidjet ćemo kako je izgledao čitav naš život, bez obzira je li bio dobar ili loš, plemenit ili okrutan. To je ono što ljudi misle kada kažu da im se cijeli život odvrtio pred očima. Ako se na to usmjerimo u trenutku smrti, ponovno će nas uznemiriti želje i emocije i zajedno s karmom gurnuti u novo tijelo.
Ono će biti pogodno da nam dodijeli potrebne lekcije kako bismo prilagodili svoje prošle dobre i loše aktivnosti te ostvarili svoje želje u onoj mjeri u kojoj smo to zaslužili.
Često će osoba prilikom smrti iskusiti svaki vid svojega života dok se izmjenjuje pred njenim očima i tako prepoznati dobro i loše što je drugima učinila. Taj oblik prosuđivanja vlastiti je osjećaj o uspjesima i promašajima u životu. Zatim osjeća radost ili bol, sreću ili tugu koji su plod svojih aktivnosti. Iako se sve to zbiva u nekoliko sekundi, u sljedeći život prenosi pozadinski osjećaj onoga što je potrebno naučiti i ispraviti.
Dio je karme koja prati osobu u sljedeće postojanje. U takvom životnom osvrtu, osoba ubrzo shvaća u kojim je aspektima života prošla lekcije koje je trebala naučiti, a u kojima nije. Ako nije naučila ono što je trebala, znat će koji se izazovi trebaju ponoviti u sljedećem životu kako bi razvila potrebne odlike u karakteru i produbila razumijevanje svojeg duhovnog identiteta.
U tom stanju shvaća da je samo ona odgovorna za okolnosti svojeg budućeg života, iako će to zaboraviti prilikom ponovnog rođenja kada se jednom nađe usred njih. Možda će prije rođenja čak i voljno prihvatiti određene izazove i testove kako bi uravnotežila karmu koju je još možda potrebno ispraviti.
Dok se s time suočavamo, sjeme emocija počinje nas nositi prema novom obliku. Ako smo često bili ljubomorni ili ljuti i to nosimo sa sobom u vrijeme smrti, takve će nas emocije prenijeti u tijelo još jedne ljubomorne i ljute osobe. Međutim, ako smo time nanosili bol drugima, te će nam se emocije vratiti u sljedećem životu.
Iskusit ćemo bol koju takve emocije mogu uzrokovati, što će utjecati na promjenu naših odlika i karaktera. Te su emocije samo krinke čiste svjesnosti koja postoji unutar nas, a koja je sat-cit-ananda, vječna priroda puna znanja i blaženstva. Sami smo uzrok izazova i obrata sreće koji nas možda očekuju, a koji su zapravo namijenjeni našem dobru. To je možda potrebno da bismo naučili put mira, samilosti i nastavili svoju potragu za duhovnom istinom, svojom vječnom prirodom.
Na valovima svjesnosti
Svjesnost osobe dolazi pod utjecaj viših ili nižih odlika ovisno o njezinom životnom stilu i djelatnostima. Duhovna priroda je iznad tijela, no ako to ne možemo razumjeti ili smo još uvijek vezani za tijelo, bit ćemo prisiljeni prihvatiti novo tijelo za tu razinu svjesnosti i njoj pripadajuće odlike. Emocije i zbunjenost u suptilnom tijelu stvaraju podesno fizičko tijelo. Rajsko ili pakleno stanje koje nas možda očekuje dijelom je naša vlastita projekcija.
Drugim riječima, možda vodimo miran život, ali naša gnjevna i mrzovoljna priroda remete priliku da budemo sretni. No, netko drugi, čak i ako se nađe u teškoj situaciji, sretnim i pozitivnim stavom može svladati sve izazove.
To su neke od stvari na kojima trebamo poraditi želimo li promijeniti svoj život. Zbog toga je način na koji prolazimo kroz prijelaz smrti važan. Većina ljudi samo bespomoćno posrće prema svojem sljedećem postojanju, vođena jedino prošlom karmom i željama. Glavni uzrok tome je taj što se nisu posvetili duhovnoj praksi koja bi pomogla njihovoj svjesnosti da evoluira do prosvjetljenja.
To je kao da smo zaspali i ostali u nesvjesnom stanju sve dok ne shvatimo da smo u snu za koji mislimo da je stvaran, bez da se sjećamo kako smo u njega došli. Kada se jednom povežemo s misaonim oblikom želje, ona nas odmah usmjerava prema mentalnom ili suptilnom tijelu koje će je moći udomiti. Osim ako ne postoji nešto što bismo neko vrijeme trebali odraditi u nekom suptilnom tijelu na astralnoj razini, ona nas odvodi do novog fizičkog tijela.
Tada smo stavljeni u tekućine za začeće podesnih roditelja kako bismo poprimili oblik koji će odgovarati našoj karmi, željama i razini svjesnosti. Tako započinje još jedan krug samsare, krug rođenja i smrti.
Da bi se to spriječilo, naše misli u trenutku smrti moraju biti neuznemirene i jasne kako bi um bio miran i usmjeren na cilj, a to su Najviša Realnost i Vrhovno Biće. Stoga, kada neposredno nakon napuštanja tijela ugledate svjetlost, usmjerite svu svoju pažnju na njega. Sjetite se da ste dio iste ljubavne i duhovne odlike Boga i da se tome konačno i želite vratiti. Na taj način, usmjeravajući um, moći ćete nadići potrebu prihvaćanja još jednog rođenja koje će vas zarobiti u istoj borbi.
Kao što je objašnjeno u Bhagavad-giti: “No one koji obožavaju Mene (Vrhovno Biće)… i usredotoče svoje umove na Mene brzo izbavljam iz oceana rođenja i smrti.” (Bg. 12.7) “Neki, premda nisu upućeni u duhovno znanje, počinju obožavati Svevišnjeg Gospodina nakon što od drugih čuju o Njemu. Oni, zbog svoje sklonosti k slušanju autoriteta, također nadilaze put rođenja i smrti.” (Bg. 13.26)
To je ono što pokušavamo učiniti. Ako slijedimo ovaj proces kojim mijenjamo svjesnost, čak i ako se moramo opet roditi, dobit ćemo rođenje u kojem ćemo napredovati dalje. Međutim, najbolje je vježbati uzdizanje ponad zapovijedi uma još za vrijeme života, puno prije suočavanja sa smrću.
Bez prethodne vježbe to će biti puno teže učiniti na kraju života jer je zbog boli, poteškoća i zbunjenosti koje prate proces umiranja puno veći izazov održati um mirnim i usmjerenim. Usprkos tome, ova je knjiga namijenjena onima koji se nisu puno pripremali za smrt. Tako ćemo u sljedećem poglavlju ponuditi učinkovitija sredstva za usmjeravanje uma i pripremu za konačni prijelaz, neovisno o našem trenutnom stanju svjesnosti.
Iz knjige Stephen Knapp: Smrt i priprema za onostrani život
