Svatko ima pravo odlučivati za sebe i jesti što želi, no nitko nema pravo govoriti drugima kako je na duhovnom putu svejedno jede li netko meso ili ne. Na duhovnom putu ništa nije svejedno, svaki čin ima posebnu vrijednost, jer duhovni put jest put Svjesnosti.
Većinu svoga života sam živio s uvjerenjem kako je meso neophodno za moje zdravlje i snagu moga tijela, za mene kao i za mnoge druge je bilo sasvim prirodno držati životinje i ubijati ih kako bi mogao od njih praviti određene prehrambene proizvode.
Međutim, dobro se sjećam da to nije uvijek bilo tako, jer naime kada sam bio dijete nešto u meni se užasavalo svaki puta kada bih gledao odrasle da ubijaju prase ili tele, nešto u meni je vrištalo i govorilo kako to nije u redu. Danima sam znao biti ljut na roditelje, baku i djeda.
No kako dijete raste uvijek iznova gledajući te iste scene, ono što je nekada bilo strašno postane sasvim normalno. Podsvijest odradi svoje, zakopa traume negdje duboko i uvjeri nas kako je sve uredu, a mi zatim povjerujemo kako uistinu nema ništa loše u tome da zatočimo životinju, oduzmemo joj slobodu i na kraju ju hladnokrvno ubijemo.
I to ne zbog toga da bi sebe spasili umiranja od gladi, što bi svemu tome onda nekako dalo sasvim drugi smisao, već jednostavno zbog toga jer volimo uživati u okusu mesa.
Većina nas živi i umre sa ovakvim uvjerenjem, no na svu sreću neki se probude iz tog dubokog sna u kojemu je život izgubio vrijednost. Kada kažem život, onda ja tu ne mislim samo na život čovjeka već i na sva druga živa bića, jer život pripada svima onima koji su živi. Neki će reći – da, ali i životinje ubijaju i jedu jedni druge.
Zašto onda i čovjek ne bi smio imati tu slobodu, jer ipak je on ‘iznad’ svih životinja !? Istina da je čovjek ‘više biće’ od životinje, no ne znači li to onda da bi se djelovanje čovjeka trebalo razlikovati od onoga kako djeluju zvijeri i životinje ?
I tu sada dolazimo na temu o svijesti čovjeka i Svjesnosti njegovog višeg bića. Svijest čovjeka pripada sferi uma, ona je svojevrsno polje u kojem čovjek ima sposobnost opažanja, razmatranja i odlučivanja. Za razliku od Svjesnosti, svijest je individualna i dio je identiteta osobe, a najčešće je vođena egom.
U svjesnom bivanju čovjek ima mogućnost da opazi pogreške u svome djelovanju, no unatoč tome opažanju on vrlo često nastavlja da čini iste te greške, samo zato jer na nekoj razini on uživa u određenom djelovanju.
Po mome osobnom iskustvu jedenje mesa, uživanje u alkoholu, cigaretama i drogama je upravo takvo svjesno djelovanje. Jer kada čovjek ima informaciju i vidljive dokaze da je nešto loše za njega, a on to i dalje čini, to tada više ne možemo nazivati nesvjesnim djelovanjem. Laganje sebe kojime opravdavamo takvo djelovanje dolazi iz podvjesnog ili nesvjesnog uma, no samo djelovanje je svjesno.
U domeni svijesti mi možemo govoriti o individualnosti bića jer svijest nije isto što i Svjesnost, ona pripada dualnosti. Sve dok čovjek živi u dualnosti njegove potrebe i spoznaje su individualne i kao takve su najčešće vođene egom, upravo zbog toga individua ( osoba, identitet ) uvijek ima potrebu da brani i nameće svoja uvjerenja.
Međutim, jednom kada osoba svojim bićem dotakne ono što nazivamo Božanska ili Apsolutna Svjesnost, jednom kada se stopi s tom Svjesnošću, ona spoznaje kako je JEDNO sa sveukupnom kreacijom. U tome trenutku više ne postoji individualni identitet koji sebe odvaja od Boga i drugih živih bića, u tome trenutku više ne postoji mogućnost da osoba jede tijelo drugog živog bića i da sudjeluje u bilo kakvoj vrsti ubijanja.
Čista Svjesnost je čista Ljubav, a čista ljubav u sebi nosi tri zakona; ne ubij, ne povrijedi i ne budi uzrok patnje. Onaj koji ne poštuje ova tri zakona ljubavi, onaj koji ih zaobilazi poradi osobnih iskustava, taj još uvijek nije uronio u čistu Svjesnost svoje Duše, taj još uvijek nije spoznao što je čista Božanska ljubav.
Rijetki među nama su došli do toga stupnja samospoznaje, no jedno je sigurno; svi mi idemo prema tome, netko manjim, a netko većim koracima. I zbog toga ne treba osuđivati one koji ne vide ono što mi vidimo, no ne treba niti ostati nijem na njihove gluposti. Biti čovjek sa sobom nosi veliku odgovornost, odgovornost koju danas rijetki žele prihvatiti. Ta odgovornost podrazumijeva to da osvještena osoba uvijek mora govoriti spoznatu istinu ( osvješteno skustvo ) i reagirati na laži koje dolaze iz egoističnih uvjerenja, čak i onda kada to za sobom donosi osudu od drugih.
Jedenje mesa je osobna (individualna) odluka koju osoba može donijeti svjesno, no ta odluka se protivi temeljnom zakonu života koji jamči pravo na slobodu svakom živom biću, te kao takva ona direktno utječe na daljnji razvoj ljudske duše. Takva osoba sebe udaljuje o suštine svoga bića, ona odbija prići bliže Bogu, biti JEDNO s Njime.
Zamislite kada bi se Bog u svoj svojoj punini utjelovio u ljudski oblik, mislite li da bi on sudjelovao u klanju životinja i da bi jeo njihova trupla. Vjerujete li vi uistinu da čista ljubav, koja je većini nas još uvijek nepoznata, može nauditi ijednom živom biću!?
Netko će reći kako je Isus Krist jeo meso, mnogi vjeruju u to samo zato jer tako piše u Bibliji. No možete li vi uistinu to znati ? Je li itko od vas bio s Kristom u Njegovo vrijeme !? Ja osobno ne mogu zamisliti da je Krist koji je propovijedao čistu ljubav mogao nauditi ijednoj životinji.
Na kraju krajeva, Biblija je napisana od strane čovjeka i kroz povijest je njen sadržaj mnogo puta mijenjan kako bi se uskladio s takozvanim crkvenim dogmama, što više niti nije tajna. Dakle, ne treba vjerovati svemu što piše na papiru, treba pronaći ljubav unutar sebe i njoj vjerovati, jer ona nikada ne odstupa od Božjih zakona.
Svatko ima pravo odlučivati za sebe i jesti što želi, no nitko nema pravo drugima govoriti kako je na duhovnom putu svejedno jede li netko meso ili ne. Na duhovnom putu ništa nije svejedno, svaki čin ima posebnu vrijednost, jer duhovni put jest put Svjesnosti. Nije isto kada osoba pogriješi svjesno ili nesvjesno, to je velika razlika. Čovjek zasigurno ima pravo uživati u onome što voli, no on mora znati da svako djelo za sobom vuče određene posljedice.
Stoga ostanite budni, pokušajte shvatiti pravo značenje istinske ljubavi, ne one koja je vođena našim egom. Prava ljubav ne pravi razlike, ona ne kaže; ja volim sve životinje, ali psa volim više nego svinju pa njega neću pojesti.
To je licemjerna ljubav, zaprljana našim navikama i dubokim uvjerenjima, egoistična ljubav koja nas uči da svoje uvijek volimo više nego tuđe, dualna ljubav koja pravi razlike među nama. To nije ljubav, to nije Svjesnost, to nije ono za što je ljudsko biće stvoreno da bude.
Anđelko Katinić, samospoznaja.site
