Kad tvoj trenutni oblik nestane
i naizgled život prestane…
Kad se prekine srebrna vrpca
i od veze s tvojim tijelom
ne ostane niti jednog zrnca…
Kad budu neki ljudi govorili
da te više nema
i da tvoja duša ispod kamena drijema…
Kad se isprazni tvoja životna baterija
i dođe vrijeme da shvatiš
da nisi samo ova materija…
Kad ispišeš posljednje poglavlje svog romana
i prekoračiš Zemaljsku branu
te stigneš na drugu stranu…
Prikazan bit će tvoj život
na velikom ekranu…
Tad se više nećeš moći sakriti
iza paravana
ili tražiti zaštitu
od čuvara, odvjetnika i karavana.
Neće ti pomoći nikakav lobi,
jer ostat ćeš u svojim slikama
sam u svojoj sobi.
Za života na Zemlji
mnogo su te puta pogodile “letve”
preko “zakona sjetve i žetve”.
Zapamti…
Nije Bog taj koji ti posljedice šalje,
već svoje uzroke
sa sobom nosiš dalje.
Kad savladaš određene životne lekcije,
tad ćeš moći prijeći
u više Svjetlosne sekcije.
Kad duša sazrije i u sebe sve više
Božje zakone prima,
tad ona zna da do Neba
sedam stepenica ima.
Mi nikada nismo ostavljeni bez pomoći Beskrajnog Duha,
napušteni i sami
ležeći vječno u nekoj “jami”.
U Njegovom srcu
i na Njegovoj listi
svi smo isti.
Odbjegla smo djeca
koja se žele vratiti izvornom stanju
kao Njegovi baštinici
u Nebeskom imanju.
On, Jedan i Najveći,
nikada svoju djecu ne osuđuje,
već ljubavlju beskrajnom
dušu pobuđuje.
Kad napustiš ovo zemljano, prolazno tijelo,
tvoj se život nastavlja
u duhovnom Svemiru
kroz “eterično odijelo”.
Kad na tvojoj filmskoj traci
zadnja scena završi
te pomisliš da je kraj,
znaj…,
život se i dalje vrti,
na drugoj vremenskoj crti.
Kao u ringišpilu
život je uvijek u okretu
i u stalnom pokretu.
Milan Troskot, Živi Trenutak
