Kad vam je doista stalo do sreće drugih, lako je izgubiti svoju sreću iz vida. Biti velikodušan je prekrasna osobina koju osoba može imati, ali ponekad to može biti iscrpljujuće, naročito ako dajete nekome tko to ne zaslužuje. Možda imate dobre namjere, ali ako ne budete oprezni, izgubit ćete sebe. Rješenje nije u tome da prestanete pomagati, već je potrebno postaviti granice kako bismo zaštitili sebe.
Kada ste empatični, osjećajni i spremni pomoći, lako se dogodi da prije drugih vidite njihove potrebe, a vlastite stavite na čekanje. U početku se čini da je to samo znak dobrog srca. No s vremenom primjećujete da ste upravo Vi ti koji se osjećate iscrpljeno, povrijeđeno ili prazno – iako ste stalno „dobri“.
Zdravo davanje uvijek uključuje i brigu o vlastitim granicama. Kada granica nema, velikodušnost se pretvara u trošenje samog sebe. Ovi signali mogu Vam pomoći prepoznati gdje je ta linija već prijeđena.
-
Briga za druge potpuno je potisnula brigu za sebe
Ako često primjećujete da se Vaši dani vrte oko tuđih potreba, tuđih problema i tuđih situacija, a vlastite želje, odmor i mir stalno odgađate „za kasnije“, to je prvi ozbiljan znak da dajete preko mjere.
Možda se uvjeravate da je to faza, da će se stvari smiriti, ali mjeseci prolaze, a Vi ste i dalje kronično iscrpljeni.
Briga za druge je plemenita, no čim primijetite da ste Vi uvijek zadnji na vlastitoj listi, jasno je da se nalazite u obrascu pretjeranog davanja.
-
Jednokratna usluga neprimjetno se pretvorila u rutinsku obvezu
Mnoge priče počnu s jednom uslugom: posudili ste novac, uskočili oko prijevoza, pomogli oko djece ili preuzeli tuđe zadatke „dok ne prođe kriza“. Međutim, ono što je za Vas bilo privremeno rješenje, za drugu osobu se pretvorilo u novo normalno.
Ako se od Vas sada podrazumijeva da stalno radite isto, iako o tome nikada niste jasno razgovarali ni pristali, radi se o skrivenoj, neizrečenoj obvezi.
Imate puno pravo podsjetiti i sebe i drugu stranu da je to bilo zamišljeno kao pomoć – a ne kao trajna dužnost.
-
Duboko u sebi osjećate da ste iskorišteni
Razum Vas možda pokušava uvjeriti da „nije tako strašno“, ali osjećaj u želucu govori drukčije.
Primjećujete da se određena osoba javlja uglavnom kada nešto treba. Vaš trud se ne primjećuje, zahvalnost je minimalna ili je uopće nema, a Vaše granice se prelaze bez imalo obzira.
Kad se netko prema Vama ponaša kao da ste vi izvor koji nikad ne presušuje – bilo to novca, pažnje, vremena ili energije – a da pri tome ne postoji uzajamnost, radi se o iskorištavanju, bez obzira na to kako se to pakira.
-
Krivnja i emocionalni pritisak postali su dio „molbe za pomoć“
Još jedan jasan signal je način na koji druga osoba komunicira svoje potrebe. Umjesto otvorenog, iskrenog razgovora, često se služi rečenicama koje bude krivnju i odgovornost u Vama:
„Da te nije briga, ne bi…“,
„Samo ti mi možeš pomoći“,
„Ako me sada pustiš, ne znam što ću…“
Ako nakon susreta imate osjećaj da ste „nagovoreni“ ili da ste popustili samo zato da ne biste ispali loši, vrlo vjerojatno se radi o manipulaciji. Tamo gdje je prisutna emocionalna ucjena, istinska bliskost i poštovanje izostaju.
-
Vaše tijelo, zdravlje i financije plaćaju cijenu
Pretjerano davanje ne ostaje samo na emocionalnoj razini. Često se vrlo konkretno odražava na svakodnevni život.
Možda trošite novac koji zapravo nemate, možda ste stalno neispavani jer rješavate tuđe stvari, možda osjećate kronični stres, napetost, razdražljivost ili pad samopouzdanja.
Ako primjećujete da se zbog tuđih potreba odričete vlastitih osnovnih resursa – zdravlja, odmora, financijske sigurnosti – Vaše granice su odavno probijene. U tom trenutku više ne govorimo o ljubaznosti, već o postupanju protiv sebe.
-
Odnosi gube ravnotežu i sve češće se pojavljuju zamjeranja
Zdravi odnosi počivaju na razmjeni, a ne na stalnom jednostranom davanju. Kada jedna osoba neprekidno daje, a druga uglavnom prima, prije ili kasnije počinju se pojavljivati tiha zamjeranja.
Možda se Vi osjećate povrijeđeno i neshvaćeno, ali šutite kako ne biste izazvali konflikt. Druga osoba se, pak, navikla na Vašu ulogu „spasitelja“ i više ni ne primjećuje koliko se trudite.
Tako nastaje neravnoteža koja polako nagriza odnos, bez obzira radi li se o partnerstvu, prijateljstvu ili obitelji.
-
Druga osoba postaje sve manje odgovorna za vlastiti život
Kada netko zna da ćete uvijek Vi uskočiti, prirodno je da s vremenom preuzme sve manje odgovornosti za svoje postupke. Ne radi se nužno o zloj namjeri, već o navici: zašto bi netko mijenjao obrazac, ako ste Vi ti koji stalno rješavate posljedice?
Ako imate dojam da netko umjesto da uči upravljati svojim obavezama, novcem ili emocijama – očekuje da Vi sve „pokrijete“, zapravo podržavate njegovu nezrelost.
To nije na korist ni Vama ni toj osobi.
-
Vaša podrška blokira razvoj druge osobe
Ponekad upravo dobra namjera stvara dugoročnu štetu. Kada stalno štitite drugu osobu od iskustava u kojima bi mogla nešto naučiti, oduzimate joj priliku da razvije svoje vještine i unutarnju snagu.
Ako rješavate svaki problem umjesto nje, brže, bolje i učinkovitije, ona nema potrebu naučiti kako bi to učinila sama. Tako Vaša pomoć, iako dobrohotna, zapravo stvara stagnaciju.
Umjesto da nekoga osnažujete, učvršćujete uvjerenje da bez Vas ne može.
-
Vaša sreća i mir stalno su „na čekanju“
Kad se osvrnete unatrag, možda primjećujete niz odgođenih planova: putovanja koja niste realizirali, hobije koje ste zanemarili, vrijeme za odmor koje ste zamijenili „hitan je, treba mu/joj“.
Ako se to događa godinama, a ne povremeno, radi se o jasnom obrascu odricanja od vlastite životne radosti.
Vaš život ne bi smio biti sporedan u odnosu na tuđe zahtjeve. Ako se gotovo uvijek Vi prilagođavate, a rijetko kada drugi Vama, već ste ušli u zonu gdje pretjerano davanje guši osobno zadovoljstvo.
-
Vi ste zamjena za stručnu pomoć koja je zapravo nužna
Postoje situacije u kojima podrška bliskih ljudi naprosto nije dovoljna. Duboke emocionalne rane, ozbiljni psihički problemi, ovisnosti ili dugotrajne krize često zahtijevaju stručnu pomoć.
Ako godinama slušate iste priče, ulažete ogromnu količinu energije i brige, a stvari se ne mijenjaju, vrlo je moguće da ste postali zamjena za terapiju, savjetovanje ili medicinsku pomoć.
U takvim okolnostima povlačenje dijela svoje podrške ne znači odustajanje od osobe, nego poticanje da potraži adekvatnu, stručnu pomoć.
Što učiniti kada se prepoznate u ovim signalima?
Ako se pronalazite u većini ovih opisa, važno je da se ne osuđujete. Pretjerano davanje najčešće je povezano s dobrim namjerama, ali i s unutarnjom potrebom za prihvaćanjem, mirom, potvrdom ili osjećajem vlastite vrijednosti.
Ključno je iskreno se upitati: zbog čega mi je toliko teško reći „ne“? Što dobivam time što se stalno stavljam na zadnje mjesto?
Osvještavanje tih odgovora prvi je korak. Sljedeći je učenje postavljanja jasnih granica – ne zato da biste manje voljeli, već da biste voljeli zdravije – i druge i sebe.
ATMA/Pripremila: Suzana Dulčić za atma.hr
