Naši osjećaji nisu samo jedna od dimenzija našega života, oni su naš život.

Kada smo bili djeca roditelji su nas često upozoravali  kako moramo biti suosjećajni prema patnji svoga brata, sestre ili nekog drugog člana naše obitelji, govorili su nam kako uvijek moramo voditi računa o njihovim osjećajima, tješiti ih kada su tužni, hrabriti ih kada im je teško, i to je u nama stvorilo obrazac ponašanju u kojem smo s najvećim oprezom pristupali osjećajnim stanjima drugima. Ukoliko o tome nismo vodili računa samo bi nam rekli da smo bezosjećajni.

atma.hr – 52




Odrastajući sa takvim uvjerenjem naučili smo voditi računa o osjećajima ljudi koji su ulazili i izlazili iz našega života. Ali ponekad bismo ostali iznenađeni doživjevši povredu i pomislili da ona ne dolazi namjerno od strane drugih.

Kako su se te povrede počele događati češće i intezivnije, kako su povrede bile sve dublje, postali smo zbunjeniji, nemirniji, sve dok nismo shvatili činjenicu, a ta je da postoje ljudi kojima nije stalo do tuđih osjećaja, štoviše da im je ništa pogaziti ih.

Sada dok paziš na tuđe osjećaje, jer u tebi živi čovjek, čovjek koji vjeruje u dobro u ljudima – pitaš se pazi li netko na tvoje! Koliko je ljudima koji kroz tvoj život prolaze kao na nekoj traci stalo do tebe?

Koliko njih zna tvoje slabosti, tvoje teške trenutke, koliko njih zna tvoja sumnjanja i strahove, koliko njih zna tvoje boli i pokušava ti biti rame za plakanje. Koliko te njih iznenadi pozivom, porukom, osmijehom, stiskom ruke kada najmanje očekuješ?

Istina je da će kroz tvoj život proći mnogi u potrazi za nekim svojim interesom, nekim skrivenim motivom, ali proći će i mnogo dobrih ljudi, ljudi koji te podržavaju, ohrabruju, suosjećaju, prihvaćaju i čine tvoj svijet boljim mjestom za život.

Zbog takvih ljudi isplati se paziti na tuđe osjećaje, isplati se biti čovjek, čuvati ih kao kap vode na dlanu, jer ukoliko ih povrijediš ovaj svijet će izgubiti jednu svoju bolju stranu. Prepoznaj te ljude na vrijeme i podijeli svoj život sa njima!

Mario Žuvela