Želiš li zaista kreirati drugu stvarnost? – Eric Dowsett

27

Pokušavamo stvoriti novu stvarnost, a polazište za promjenu temeljimo na dubokoj nesigurnosti.
Mnogi ljudi ne osjećaju udobnost, sigurnost ni sreću u stvarnosti u kojoj žive.

Gledaju izvan sebe, traže načine da tu stvarnost promjene – kroz razne programe i radionice, kojih danas ne nedostaje.
Ti pristupi mogu pomoći nekolicini, na neko vrijeme, ali rijetko kada donose trajnu promjenu.
U konačnici, sve se svodi na spremnost – istinsku spremnost. Jesi li zaista spreman zakoračiti u drugačiju stvarnost? Često je odgovor – ne.

Jer da jesi, već bi živio u njoj.
Ali pogledaj ponovno. Ti već živiš u vlastitoj kreaciji. Stvorio si svijet koji sada doživljavaš.
Možda pomisliš: „Ali ja nisam naručio kaos, siromaštvo, bolest, emocionalnu zbrku!“
Ako nisi ti – tko onda jest?

Možemo kriviti druge, okolnosti, djetinjstvo – no na kraju, mi smo ti koji smo odgovorni za svijet u kojem živimo.

Razlog zašto život često nije onakav kakav smo zamišljali, kako je govorio Carl Jung, leži u našoj „sjeni“ – dijelovima sebe koji ostaju skriveni u podsvijesti.
To je onaj tko zapravo vodi predstavu, tko „vozi autobus“.
Mislimo da sami donosimo odluke, da biramo svoj život – ali da je to zaista tako, zašto bismo birali kaos, sukob ili patnju?

Prije nego što se možemo osloboditi tih skrivenih obrazaca, tog podsvjesnog programiranja, potrebno je:
a) priznati da ono postoji,
b) razviti novi odnos prema toj „sjeni“,
c) i dovesti sve nesvjesne dijelove sebe u svjetlo svijesti.

Dok to ne učinimo, ostat ćemo zatočenici prošlosti, osuđeni ponavljati stare obrasce iznova i iznova.
Nije poanta „nositi se“ s prošlošću, već je prepoznati onakvom kakva jest – skupom sjećanja za koja smo još uvijek vezani.

Zamisli svoje računalo.
Mnoge funkcije rade u pozadini, nevidljive tebi, ali upravljaju okolinom u kojoj djeluju.
Tako funkcionira i tvoja podsvijest – programi koji se ne vide, ali neprestano rade.
Neki od tih programa su korisni, održavaju sustav u ravnoteži.
Ali zamisli da postoje i oni koji umjesto da pomažu – sabotiraju.

Nitko to ne bi činio svjesno, ali to se ipak događa – stalno.
Ti obrasci su duboko zakopani u podsvijesti, toliko duboko da ni ne znaš da postoje.
Možda ih zoveš „osobnošću“, možda misliš da je to tvoj karakter, i jednostavno prihvatiš da si takav.
Ali što ako to nisi ti?
Što ako je to samo slika o sebi koju si stvorio?

Kad želimo promijeniti neki aspekt svog života, a da pritom ne prepoznajemo da smo upravo mi stvorili život kakav sada imamo, tada pomoć tražimo izvana.
Vjerujemo da onaj tko nas vodi zna što radi, možda je postigao ono čemu mi težimo.
Ali nismo svi na istom putu, niti na istoj točki tog puta.
Ono što nekome djeluje, tebi možda neće. Pa tako nastavljamo tražiti dalje.

Ako je tvoja potreba za promjenom pokrenuta nezadovoljstvom postojećim, a ne shvaćaš da je i sadašnje stanje rezultat tvojih prijašnjih želja (često sabotiranih sjenom), tada nećeš pronaći ono što tražiš.

No, kako počnemo prihvaćati i osvjetljavati dijelove sjene, ta potreba za promjenom postupno nestaje.
Clearing-om to radimo na jednostavan i nježan način, primjećivanje svih senzacija u tijelu, bez iznimke sa recenicom To je osjećaj _____ (npr. tjeskobe, straha, frustracije) a ne Ja sam ______ (npr. tjeskobna, prestrašena i frustrirana)

Želiš li zaista kreirati drugu stvarnost?


Eric Dowsett, (dijelovi iz newslettera Listopad 2025.)
www.ericdowsett.com