Za početak što uopće znači preuzeti odgovornost za drugu osobu?
To su situacije kada najbolji interes za drugu osobu uzmemo na svoja leđa i smatramo da smo mi ti koji smo za druge odgovorni i da ta druga osoba ne može bez nas i naše pomoći. Iako realno druga osoba može. Dakle, ovdje se ne radi o situacijama gdje postoji invalidnost ili bilo koji oblik stvarne potrebitosti.
Istina, odgovorni smo legalno za svoju maloljetnu djecu, međutim puno roditelja i dalje želi odlučivati za svoju djecu i dok su im djeca punoljetna ili maloljetnoj djeci stalno govore što da rada i time projiciraju svoje želje i namjere i misli na svoju djecu.
Ima ljudi koji previše preuzimaju odgovornost za druge, a empati kao da u svojim primarnim postavkama imaju ovu nepovoljnost.
Empati koji nose odgovornost za druge osobe, najčešće misle da je to nešto plemenito i dobro, dok pri tome ne uviđaju da u principu time rade sebi jako loše.
Osobama za koje preuzimaju odgovornost njih čine ovisnima o sebi, slabima, potrebitima i nemoćnima, energetskim vampirima ili ih čine ljutima na empate.
Empati preuzimaju odgovornost za one osobe za koje smatra da su slabiji i da im treba pomoć, to su im najčešće najbliskije osobe – djeca, roditelji, partner, najbolja prijateljica / prijatelj.
Često se dogodi da empat iznimno daje sebe drugoj osobi i radi puno više od onoga što treba za drugu osobu, do granica iscrpljivanja, a zauzvrat ne dobije ništa. Ne dobije niti hvala, niti poštovanje, nego čak vrlo često neki krah ili iskorištavanje ili konflikt ili zamjeranje u tome. U situacijama kada ode pre daleko, dogodi se i prekid kontakta. Empat se posljedično osjeća iskorišteno, ne razumije što se dogodilo, skrhano, povrijeđeno… Često ima misli „dala/o sam joj/njemu sve od sebe, a za uzvrat me je odbacila/odbacio i tako se grozno prema meni ponaša“.
Zašto je to tako?
Više je razloga. Navesti ću neka učenja koja se događaju u pozadini:
⦁ Potrebno je maknuti energiju žrtve (uvjerenje i program da se treba žrtvovati za dijete, za roditelje, za partnera, …). Žrtvovanje sebe je jako ukorijenjeno u kolektivnoj svijesti na ovim područjima i ako osoba ne da svoju energiju – smatra je se sebičnom. A empat nikako ne želi biti sebična osoba, nego „dobra“ osoba, pa ako treba i na svoju štetu.
⦁ Potrebno je da empat ima povjerenja u drugu osobu – vjeru da njihova voljena osoba može, da joj/mu je moguće (vjerojatno sporije, vjerojatno drugačije nego što bi empat to učinio, ali moguće je i treba to tako i vidjeti)
⦁ Potrebno je imati povjerenja u višu silu – da postoji neki viši razlog zašto je to tako i da će se nekako svemirski posložiti i da će sve biti dobro.
⦁ Empat treba dati dozvolu sama sebi – da smije biti na prvom mjestu i da nije loša osoba ukoliko sama raspolaže svojom energijom
Važno pitanje, koje bi bilo dobro da empat sebe pitati: „Čega se bojim da će se dogoditi ukoliko više neću biti toliko dostupna xyz (djetetu, roditelju, partneru,..)?“
U tom odgovoru i daljnjim pod pitanjima može ležati važan segment na kojem empat treba raditi. Tu je onaj najveći dijamant zbog kojeg se taj odnos i događa i tu je lekcija koju empat treba naučiti.
Nije poanta da se empat prostre za drugu osobu, nego je poanta da empat nauči lekciju koju treba naučiti.
Dok empat ne nauči lekciju druga osoba će empata iskorištavati, isisavati energiju, čak ju zlostavljati, vrijeđati, omalovažavati. A sve sa ciljem da empat nauči svoju lekciju – jer to je njihov zajednički dogovor duša.
Često je lekcija empata –
⦁ Voljeti sebe
⦁ Staviti sebe na 1 mjesto
⦁ Uživati u životu bez krivnje
⦁ Nekada biti sebični
⦁ Postaviti jasne granice sa drugima bez imalo krivnje
⦁ U lakoći reći NE
⦁ Imati povjerenja u višu silu
⦁ ….
Naravno treba biti razuman i biti od podrške i pomoći kada smo potrebi u stvarno vrlo realnim situacijama, a da pri tome ne ispraznimo svoju “čašu”. Međutim, empati često pretjeruju i ne vide realnu sliku, pa imaju iskrivljenu percepciju.
Za primjer:
⦁ Empat misli „Moje djetešce ne može samo“ (a dijete je zdravo i ima 17 godina i da da može sve i svašta samo)
⦁ Empat misli „Moja mama / tata ne mogu u starački dom, njima je to jako teško psihički, moraju biti kod mene doma“ (Zamka je što se empat osjeća da bi bio loša osoba ukoliko bi odlučio da roditelj ide u starački dom, pa će radije žrtvovati sebe, iako postoje mogućnosti za drugačije opcije)
⦁ Situacija – partner / dijete / roditelj je ljut, empat odmah misli „Sigurno sam nešto loše napravila/o da se ljuti na mene“
⦁ Misli empata „Ako neću davati toliko pažnje /energije (toj drugoj osobi), ona/on će se razboljeti ili umrijeti“
Empat često potrebe ljudi koje voli, stavlja ispred svojih potreba i spontano preuzima odgovornost.
Rješenje je :
⦁ Svjesnost da to radi.
⦁ Otpustiti program „Loša sam osoba“ i sve trigere koji to negativno uvjerenje aktiviraju.
⦁ Maknuti krivnju!
⦁ Dati si dopuštenje da je empatova energija važna i da ju nije dužan davati niti najvoljenijima kada god oni to žele (a empatu ne odgovara). Znati da pri tome empat nije sebičan nego čuva svoju energiju i sam određuje kada i koliko će sebe dati drugima.
⦁ Uvidjeti koja je lekcija i naučiti svoju lekciju.
Treba vremena i strpljenja. Rješivo je 😊
Nikolina Balenović
Slobodno preuzmi BESPLATNI mini e-vodič i otkrij „Jesi li empat?“
