Ukoliko trenutno patite zbog prekida prijateljstva, bez obzira je li se taj prekid dogodio nedavno ili davno, bitno je da se sjetite: samo zato što moderno društvo trivijalizira prijateljstva, to ne znači da je ovo shvaćanje prijateljstava ispravno. Naš najznačajniji ili najvažniji odnos može biti upravo s prijateljem ili prijateljicom.
Živimo u društvu koje je potpuno fiksirano na romantične odnose, kao našu najbitniju, primarnu vezu. Kao rezultat, ljudi diljem svijeta izloženi su manipulaciji i vrijeme je da se tome stane kraj.
Ponekad se odnosi raspadnu i završe. Ponekad se raspadne i završi naš odnos s primarnim romantičnim partnerom, ponekad se raspadne i završi naš odnos s kolegom/icom ili poslovnim/om partnerom/icom. Ponekad se raspadne i završi naš odnos s članom obitelji. Ponekad se raspadne i završi naš odnos s prijateljem ili prijateljicom.
I kada se to dogodi, to nas može jako pogoditi.
Mnogo je ljudi duboko oštećeno prekidom prijateljstva, iako to naše društvo uopće ne shvaća, i zbog toga umanjuje i odbacuje posljedice gubitka prijatelja.
Naše društvo smatra da sve izvan primarnog romantičnog partnerstva nije važno, ili nam ne bi trebalo biti toliko važno. Moderno društvo, nažalost, ne prepoznaje potpuno ni posljedice prekida romantičnog partnerstva. Ipak, u današnjem modernom društvu, primarno romantično partnerstvo nalazi se na vrhu hijerarhije odnosa.
Za razliku od prekida romantičnih odnosa, gdje postoje priznati rituali i ceremonije, za prekide prijateljstva toga nema. Budući da toliko ljudi ima ovakav odnos prema prijateljstvima, kada dođu u situaciju prekida s prijateljem ili prijateljicom, nisu uopće svjesni što im se događa. Govore si da im to ne bi trebalo biti toliko bitno, koliko očito jeste. Ili se posrame jer odluče da nešto nije u redu s njima zbog toga što se osjećaju toliko pogođeni.
Ukoliko trenutno patite zbog prekida prijateljstva, bez obzira je li se taj prekid dogodio nedavno ili davno, bitno je da se sjetite:
Samo zato što moderno društvo trivijalizira prijateljstva, to ne znači da je ovo shvaćanje prijateljstava ispravno. Naš najznačajniji ili najvažniji odnos može biti upravo s prijateljem ili prijateljicom. Ili s više njih.
Čak i ako imate primarni partnerski odnos i osjećate da bi prekid s tom osobom bio najštetniji i najrazorniji za vas, to ne mijenja činjenicu da smo mi društvena ljudska bića. Mi smo vrsta koja je stvorena za postojanje u grupama.
Što znači da najvjerojatnije imate više odnosa u svom životu. Najvjerojatnije imate više prijatelja. I svaki od ovih odnosa igra vrlo značajnu ulogu u vašem životu. Svaki od tih odnosa je bitan. Svaki od tih odnosa je duboko važan. Svaki taj odnos zadovoljava vaše jedinstvene potrebe. Kada se jedna od tih veza raspadne i/ili završi, to nas može užasno boljeti, duboko rastužiti, promijeniti nas, čak nas i traumatizirati, i imati za nas duboko štetne posljedice.
Nijedna osoba nije ista. Zbog toga, nijedna veza nije ista. Svaka osoba i svaka veza ima svoj jedinstveni okus. Svoje jedinstveno iskustvo. Kod prekida odnosa, izgubili ste taj jedinstveni okus i to jedinstveno iskustvo. I upravo zbog ovog, nijedna osoba i nijedan odnos nisu lako zamjenjivi. Duboko u sebi znate da je tako.
Istina je da postoji toliko mnogo ljudi koji imaju za ponuditi nevjerojatne stvari. A samo nekoliko ljudi na Zemlji moglo bi zadovoljiti vaše potrebe u odnosima. I postoji toliko mnogo ljudi koje tek trebate upoznati, a koji će vam puno značiti.
I možda ćete imati puno bolji odnos s novim ljudima nego što ste imali s prijateljem ili prijateljicom s kojima ste završili odnos. Ali ništa od ovog ne može negirati činjenicu da ste izgubili nešto jedinstveno i dragocjeno, nešto što se ne može ponoviti.
Ljudi često doživljavaju dublje razine povjerenja u prijateljstvima nego u romantičnim partnerstvima. Povjerenje je jedna od najvažnijih stvari za naše životno iskustvo.
Kada izgubimo osobu kojoj vjerujemo, svijet postaje puno strašnije i nestabilnije mjesto.
Gubitak prijateljstva može biti jako re-traumatizirajući. Osobe koji su prošle kroz povrede vezanosti u djetinjstvu doživljavaju ponovnu aktivaciju tih neiscijeljenih povreda.
Umjesto da prijateljstvo iscjeljuje tu ranu povredu, ono je može samo pogoršati, kada se taj odnos završi.
Prijateljstva su nam resurs. Ona nam pružaju mnogo stvari. Zadovoljavaju naše potrebe. Kada prijateljstvo završi, iznenada smo odsječeni od toga što smo dobivali u tom odnosu. Ovo nas može gurnuti u iskustvo nedostatka i gladi za time.
U dugoročnim prijateljstvima, prijatelji su s vama bili kroz sve. Najvjerojatnije kroz nekoliko vaših romantičnih partnerstava. Kroz značajne životne događaje za vas. Kroz vaše promjene i vaš razvoj.
Prijatelji su utkani u vašu vlastitu životnu priču. Gubitak svega toga je gubitak osobe koja vas dobro poznaje. Gubitak dijela vlastite povijesti. Prijateljstva su nam obično podrška u životu. Na njih se oslanjamo kada stvari krenu po zlu, uključujući i ako naša primarna romantična veza propadne. Kada prijateljstvo propadne, gubimo tu podršku.
Gubimo sigurnosnu mrežu koju imamo u životu. Znanstveno gledajući, prijateljstva (za razliku od romantičnih odnosa) su specifično povezana s dijelom našeg mozga koji obrađuje identitet. Dakle, gubitak prijateljstva utječe na naš osjećaj tko smo.
Pa kada izgubite osobu koja potvrđuje vaše sjećanje, sjećanja postaju manje stvarna. Kada izgubite prijatelja, ulazite u biološku krizu, baš kao kada izgubite primarno partnerstvo.
Kada izgubite prijatelja, vaš mozak ulazi u stanje visoke pripravnosti, čineći vas osjetljivijima na društvene znakove, a što je vaš obrambeni mehanizam za sprječavanje daljnjeg odbacivanja.
Zbog toga se u drugim ili novim vezama teže osjećate sigurno. Društveno odbacivanje i gubitak također aktiviraju ista područja vašeg mozga koja obrađuju fizičku bol.
Na ovoj razini mozak ne razlikuje slomljeno srce od fizičke ozljede. Gubitak bilo koje značajne veze može uzrokovati i negativne genetske promjene. Gubitak nekoga tko je još uvijek živ, ali više nije u vašem životu (bilo da se radi o partneru ili prijatelju) stvara vrlo specifičnu vrstu traume. Nejasnu, neriješenu duboku tugu. Baca vas u stanje kognitivne disonance.
Budući da je osoba još uvijek živa, društvo ne priznaje vašu bol i pruža vam minimalnu podršku. U ovakvim situacijama obično nedostaje pravi “završetak” zbog kojeg mozak opsesivno radi, ponavljajući svaki detalj, pokušavajući riješiti situaciju ili spriječiti da se tako nešto ikada ponovi. Vaš mozak ostaje u stanju traženja i čežnje unedogled, jer nema završetka.
Budući da ste svjesni da ta osoba još uvijek postoji, mozak obično odbija odustati od nade u pomirenje ili od očajničke potrebe da spriječi da se ono što se dogodilo ikada više ponovi, što vas sprječava da krenete dalje.
Ovo može stvoriti ozbiljnu tjeskobu. Isto tako, kada vjerujemo da će osoba uvijek biti tu, što često činimo kada su u pitanju naša prijateljstva, ako veza završi prije nego što osoba umre, to razbija naš osjećaj za stvarnost, prisiljavajući nas na bolnu i dezorijentirajuću rekonstrukciju naše procjene stvarnosti, kao i vlastitog identiteta.
Prijatelji igraju ozbiljnu ulogu u našim životima; oni su utkani u tapiseriju naših života, i načina na koji živimo.
Ako imamo nešto novo za podijeliti, dijelimo ih s prijateljima. Ili ako se bojimo, zovemo prijatelje.
Kada se prijateljstvo raspadne i/ili završi, iznenada naiđemo na bolan zid.
Pa kada imamo nešto novo za podijeliti, moramo se suzdržati da nazovemo tog prijatelja ili prijateljicu. Osjećamo nalet negativnih emocija. Ako se bojimo, želimo ih nazvati, ali znamo da on ili ona više nisu naša osoba kojoj se možemo obratiti. Pa smo u strahu, a moramo tražiti nekog drugog koga bismo mogli nazvati, možda nekoga kome manje vjerujemo.
Vidimo nešto što nas podsjeća na tu osobu, i umjesto da osjetimo ljubav između nas i tog prijatelja ili prijateljice, ponovno proživljavamo bol našeg prekida. Ovo je jako duboko, vrlo bolno i dezorijentirajuće iskustvo koje mijenja način na koji doživljavamo svakodnevni život.
Prijateljstvo koje se raspada i završava je zaista velika i bolna stvar. Kada ovo shvatimo i prihvatimo, stvaramo podržavajuću kulturu prema gubitku prijateljstva, i time proaktivno pridonosimo našem iscjeljenju.
AUTOR: Teal Swan
https://tealswan.com/resources/articles/friendship-breakups-are-a-big-deal-r702/
Prevela i prilagodila: Angelica Horvatić / www.angelicahorvatic.com
https://www.facebook.com/profile.php?id=61584949619452
Angelica Horvatić je iskusni intuitivni medij, praktičarka iscjeljenja unutarnjeg djeteta, praktičarka iscjeljivanja trauma, savjetnica za partnerske odnose, hipnoterapeutica, praktičarka rada sa sjenom, rada sa dijelovima sebe, praktičarka Procesa Kompletiranja po Teal Swan, u završnoj fazi edukacije za praktičarku obiteljskih konstelacija.
Rođena i odrasla u Hrvatskoj, u posljednjih 25 godina, za vrijeme studija i rada u Velikoj Britaniji, na Bliskom Istoku, po Europi i onda Australiji, Angelica je radila sa tisućama ljudi iz cijeloga svijeta, individualno i kroz svoje grupne radionice.
Pošto su gotovo sva prva iskustva u njenom životu bila vrlo traumatična, Angelica je, kroz svoju “borbu za život”, rano shvatila da nije svim dušama data takva brzina, snaga i radost za ŽIVOT i da je njoj to dato u tolikoj mjeri upravo zato da bi mogla pomoći drugima.
Njena misija je pomoći ljudima da se ‘podignu’ i pokrenu u smjeru kojim žele ići, povezani sa sobom i drugima.
“Oslobodi svoju sjenu. ŽIVI svoju Istinu.” je njen moto.
Angelica će održati vikend radionicu u Istri od 29.5.-31.5.2026.: Iscjeljivanje Povrede s Majkom – Vikend Radionica
