Sva živa bića, uključujući do neke mjere i biljni svijet, osjećaju i povezana su zajedničkom sviješću, a najvjerojatnije komuniciraju i na raznim frekvencijama i preko molekula feromona. Kod insekata je ustanovljeno da je njihovo ponašanje u znatnoj mjeri određeno upravo ovim spojevima, čak do te mjere da mužjaci nekih vrsta mogu privući ženke na udaljenosti od čak 10 kilometara i to zato što luče sasvim određene feromone. Ovi su kemijski „signali” podijeljeni u one koji su zaduženi za alarm, seksualnu privlačnost i sposobnost pronalaženja hrane i, općenito, doima se da bi cijeli život na Zemlji mogao ovisiti o komunikaciji preko ovih molekula.
Piše: Drago Plečko
Znanstvenici su od ranije znali da biljke u laboratorijima, za razliku od onih u prirodi, luče jedan oblik sredstva za smirenje boli sasvim nalik aspirinu – metil salicinat. Dulje se vrijeme sumnja da je razlog za to stres, što bi predstavljalo dokaz da biljke imaju neku vrstu svijesti.
Time bi se potvrdila tvrdnja američkog stručnjaka za detektore laži, dr. Clevea Baxtera. Da se podsjetimo: on je zapanjio znanstveni svijet kada je demonstrirao da je biljku moguće prestrašiti i samom lošom namjerom, kada joj se, recimo, prinosi upaljena šibica. Uređaji, modificirani detektori laži, su jasno pokazivali svojevrsnu paniku koju je biljka pokazivala u trenucima izloženosti jakom stresu.
Još su senzacionalnija njegova istraživanja na bakterijama za koja je, kako smatra, potvrdio da „osjećaju”. O tim se pokusima mnogo raspravljalo, čak je bilo riječi i o tome da je zapravo na djelu izmjena impulsa između istraživača i bakterija koje su ispitivane!
Najnovija istraživanja grupe istraživača s National Center for Atmospheric Research iz Bouldera u Koloradu, koji su postavili mjerne instrumente na orasima u kalifornijskom gradu Davisu, pokazala su da drveće u atmosferu luči isti taj spoj onda kada se nalazi pod stresom izazvanim neočekivanim noćnim hladnoćama ili naglim promjenama klime.
Dr. Alex Guenther, član istraživačkog tima koji je svoja saznanja objavio u časopisu „Biogeosciences”, uz sugestiju da kod biljaka postoji neki oblik svijesti, iznosi: „…Metil salicilat ima dvije funkcije: poticanje procesa koji je posve nalik reakcijama imunosistema kod životinja i koji pomaže biljkama da se oporave, a ujedno djeluje kao sredstvo za upozoravanje okolnog drveća na opasnost…”.
Voditelj cijelog istraživanja Dr. Thomas Karl ide korak dalje i tumači da je ovo opipljiv dokaz da biljke međusobno komuniciraju, a kako se neke supstance luče samo kao rani znak bolesti ili prijetnje, time bi se mogli okoristiti i farmeri, tako da ovakvim mjerenjem uoče opasnost za svoje usjeve u fazi dok ona još nije vidljiva na nikakav drugi način. Moglo bi se raditi o, za ekologiju, revolucionarnom istraživanju.
Je li moguće da ulazimo u fazu idealne suradnje s biljnim svijetom oko sebe?
Sama ideja nije nepoznata ni u povijesti mistike. Indijanski su vračevi uvijek tvrdili da mogu “razgovarati s drvećem jer ono ima svog Manitua” (duha, op. a.). Neki su južnoamerički Curanderosi tvrdili da im biljke komuniciraju svoja svojstva odnosno svojim izgledom ukazuju na bolesti koje se njima mogu liječiti.
Jedan mag Kahune mi je objasnio da se radi o oblicima lišća i stabljika koji podsjećaju na neke unutarnje organe. Oni su hrabriji vjerovali da se radi o feromonima biljaka koje su ljudi u stanju na nekoj razini osjetiti i prepoznati kao suvislu poruku.
No, sva su ta saznanja došla u „izmijenjenim stanjima” svijesti, pod utjecajem ritualnih droga, kada šamani kažu da mogu doista doći u stanje u kojem razumiju što im biljke govore o sebi i svojim moćima iscjeljivanja. Neki su od njih išli tako daleko da su tvrdili kako biljke mogu, prije no što ih uberu, u određenom smislu nagovoriti da budu ljekovite. Sve počinje, doslovce, isprikom kojom šaman izražava žaljenje da biljku mora usmrtiti, a završava njegovom molbom da ona pomogne osobi kojoj će je dati kao lijek!
Dakako, za neke su biljke pravi pravcati duhovni učitelji. Radi se o halucinogenim drogama za koje su fanatici iz hippyjevskog razdoblja vjerovali da postoje kako bi nadoknadile ono čega nemamo, a to su tzv. cerebralni vitamini zahvaljujući kojima vidimo onaj svijet oko nas koji je skriven našoj svakidašnjoj, normalnoj svijesti. Već su povijest ideolozi kemijskog prizivanja „unutarnjih svjetova” poput Dr. Timothya Learya i Dr. Richarda Alperta.
Ponešto sumnjivi, ali silno popularni Carlos Castaneda je kaktus pejotl nazivao Meskalito tvrdeći da je s njime razgovarao kao s ljudskim bićem. Naravno, kada je bio pod utjecajem droge. Pleme Tarahumara kanonizira taj mali modri kaktus i naziva ga El Santo Nino de Peyotl vjerujući da je s njime moguća intelektualna komunikacija.
Evolucijska veza između biljaka i životinja najbolje se oslikava kroz činjenicu da je kemijska struktura hemoglobina, dakle najvažnijeg dijela ljudske krvi i klorofila koji daje biljkama zelenu boju i često ga nazivaju „biljnom krvi”, vrlo slična. Zapravo ista ako izuzmemo podatak da je u centru hemoglobina atom željeza, a klorofila magnezij.
No, poznato je da se klorofilom može liječiti anemija kod ljudi dok su neki istraživači vjerovali da će „tekući klorofil” možda jednom moći davati umjesto krvi. Za sada to nije moguće, ali se ispostavilo da se ljudima koji primaju transfuziju, krvna slika znatno brže poboljšava ako na usta uzimaju klorofil. I inače se klorofil smatra izvanredno ljekovitim za čovjeka, pogodan za uporabu kod čak stotinjak oboljenja.
Izvor: oslobodjenje-zivotinja.com
