Svatko se u materijalnom svijetu rađa u neznanju ili tami. Materijalni svijet je taman. To je njegova osobina. Može biti osvjetljen sunčevom svjetlošću, mjesečinom, vatrom ili elektricitetom, ali po prirodi je taman. To je znanstvena činjenica. Svatko rođen u materijalnom svijetu – od Brahme, glavne osobe na najvišem planetu u svemiru, sve do mrava – rođen je u tami neznanja.
Vedski spisi nalažu: tamasi ma jyotir gamah – „Nemoj ostati u mraku, izađi na svjetlo.” Za to je potreban duhovni učitelj. Dužnost je duhovnog učitelja da bakljom znanja otvori oči osobe u tami, a ona treba odati ponizno poštovanje takvom duhovnom učitelju.
Ljudi ne bi smjeli ostati u mraku
Ljudi ne bi smjeli ostati u mraku; treba ih dovesti na svjetlo. Zato u svakom ljudskom društvu postoji neka religija. Koja je svrha hinduizma, islama, kršćanstva ili budizma? Njihova je svrha dovesti ljude na svjetlo. To je svrha religije. Što je to svjetlo? To svjetlo je Svevišnja Božanska Osoba.
Srimad-Bhagavatam kaže: dharmah tu saksad bhagavat-pranitam – „Zakone religije propisuje Svevišnja Božanska Osoba.” U državi postoje zakoni koji se moraju slijediti. Poglavar države donosi određene zakone i ako ste vi dobar građanin, onda poštujete te zakone i živite mirno. Ti se zakoni mogu razlikovati prema vremenu, okolnostima i ljudima državni zakoni Indije ne moraju se u potpunosti slagati sa zakonima Sjedinjenih Država – ali u svakoj državi postoje zakoni koji se moraju poštovati. Čovjek se mora pridržavati zakona; inače ga smatraju kriminalcem, najnižim u društvu, te je podložan kažnjavanju. To je opće pravilo.
Slično tome, religija znači pridržavanje Božjih zakona. To je sve. Ne pridržava li se ljudsko biće Božjih zakona, nije bolje od životinje. Svi spisi, sva religijska načela namijenjena su uzdizanju čovjeka sa životinjske na ljudsku razinu. Zato osoba bez vjerskih načela, bez svjesnosti Boga, nije bolja od životinje. To je mišljenje vedske književnosti:
ahara-nidra-bhaya-maithunam ca
samanyam etat pasubhir naranam
dharmo hi tesam adhiko viseso
dharmena hinah pasubhih samanah
Jedenje, spavanje, seks i obrana – ova četiri načela zajednička su ljudskim bićima i životinjama. Čovjek može tragati za Bogom, a životinja ne može; u tome je razlika između čovjeka i životinje. Stoga čovjek bez potrebe traganja za Bogom nije bolji od životinje. Na žalost, u današnje vrijeme ljudi u svim državama i svim društvima pokušavaju zaboraviti Boga. Neki ljudi javno govore da nema Boga; drugi tvrde da je, ako je i postojao, sada mrtav. Izgradili su tzv. civilizaciju s puno nebodera, no zaboravljaju da sav njihov napredak ovisi o Bogu. To je vrlo jadno stanje ljudskog društva.
Od štakora do tigra i nazad
Postoji vrlo lijepa priča koja opisuje što se zbiva s društvom koje zaboravi Svevišnju Božansku Osobu.
Jednom je nekom štakoru mačka stvarala puno problema. Štakor je onda otišao do sveca koji je imao mistične moći i obratio mu se riječima:
„Dragi moj gospodine, u velikoj sam nevolji.”
„O čemu se radi?”
Štakor odgovori: „Neprestano me proganja jedna mačka pa sam stalno uznemiren.”
„I, što želiš?”
„Molim te, pretvori me u mačku.”
„Dobro, postani mačka.”
Poslije nekoliko dana, svecu je prišla mačka i zavapila: „Dragi moj gospodine, ponovno sam u nevolji.”
„O čemu se radi?”
„Psi me proganjaju.”
„I, što želiš?”
„Pretvori me u psa.”
„Dobro, postani pas.”
Nakon nekoliko dana došao je pas i rekao: „Gospodine, ponovno sam u nevolji.”
„O čemu se radi?”
„Lisice me proganjaju.”
„I, što želiš?”
„Postati lisica.”
„Dobro, postani lisica.”
Potom je došla lisica i žalila se: „O, proganjaju me tigrovi.”
„I, što želiš?”
„Želim postati tigar.”
„Dobro, postani tigar.”
Onda je tigar počeo netremice gledati u sveca. „Pojest ću te”, rekao je tigar.
„O, ti ćeš mene pojesti? Zahvaljujući meni postao si tigar, a želiš me pojesti!”
„Da, ja sam tigar i sada ću te pojesti.”
Svetac ga je potom prokleo: „Postani ponovno štakor!”
I tigar je postao štakor.
Takva je naša ljudska civilizacija. Neki sam dan čitao World Almanac. Kažu da će kroz nekoliko stotina godina ljudi živjeti pod zemljom – poput štakora. Znanstveni je napredak stvorio atomsku bombu za ubijanje ljudi te će, kad ona bude upotrijebljena, ljudi morati sići pod zemlju i postati poput štakora. Od tigra do štakora. To će se dogoditi; to je zakon prirode. Suprotstavljate li se zakonima svoje države, imat ćete problema. Slično tome, nastavite li se opirati autoritetu Svevišnjeg Gospodina, patit ćete. Ponovno ćete postati štakori. Čim atomske bombe eksplodiraju, sva će civilizacija na površini Zemlje biti uništena. Možda ne volite razmišljati o tim stvarima – možete ih smatrati vrlo neugodnima – ali to su činjenice.
Satyam grhyat priyam grhyan ma priyah satyam apriyam. Smatra se pristojnim kad osoba koja želi izreći neku istinu, učiniti to obazrivo. Međutim, svrha našeg djelovanja nije pridržavanje pravila pristojnog ponašanja. Mi smo propovjednici, Božji sluge i moramo govoriti pravu istinu, sviđalo se to ljudima ili ne.
Bezbožna civilizacija ne može biti sretna
To je činjenica. Samo pokušajte voljeti Boga; to je naša jednostavna molba. Vi u sebi nosite ljubav – želite nekoga voljeti. Mladić pokušava voljeti djevojku; djevojka pokušava voljeti mladića. To je prirodno, jer se potreba da volimo nalazi u svakome. Međutim, stvorili smo prilike u kojima je naša ljubav uvijek osujećena. Svatko je razočaran – muževi, žene, mladići, djevojke. Razočaranje je posvuda jer našu sklonost prema ljubavi ne koristimo na pravi način. Zašto? Zato što smo zaboravili voljeti Vrhovnu Osobu. To je naša bolest.
Vvrha religije jest naučiti ljude kako zavoljeti Boga. To je svrha svih religija. Bilo da je vaša religija kršćanstvo, hinduizam ili islam, njena je svrha da vas nauči kako voljeti Boga, jer je to vaše prirodno stanje.
U Srimad-Bhagavatamu [1.2.6] je rečeno: sa vai pumsam paro dharmo yato bhaktir adhoksaje. U rječnicima se riječ dharma obično prevodi kao „religija”, vrsta vjere, no pravo značenje dharme je „osnovna odlika”, „svojstvenost”. Na primjer, dharma šećera, ili njegova osnovna odlika, jest slatkoća. Da li vam netko malo bijelog praha, a vi otkrijete da nije sladak, odmah ćete reći: „O, ovo nije šećer; to je nešto drugo.” Slatkoća je dharma šećera. Slično tome, slan okus je dharma soli, a ljutina je dharma čilija.
Koja je onda vaša osnovna odlika? Vi ste živo biće i morate shvatiti svoju osnovnu odliku. Ta odlika je vaša dharma ili religija – ne kršćanska religija, hinduistička religija, ova ili ona religija. Vaša vječna, temeljna odlika je vaša religija. Kakva je to odlika? Vaša temeljna odlika jest da želite nekoga voljeti i stoga ga želite služiti. To je vaša osnovna odlika.
Volite svoju obitelj, volite svoje društvo, volite svoju zajednicu, volite svoju zemlju. Zato jer ih volite, želite ih služiti. Ta potreba da služite s ljubavlju vaša je osnovna odlika, vaša dharma. Bilo da ste kršćanin, musliman ili hindus, ta odlika je uvijek prisutna. Pretpostavimo da ste danas kršćanin. Sutra možete postati hindus, ali vaša želja da služite, taj stav pun ljubavi, ostat će s vama. Zato je potreba da volite i služite druge vaša dharma ili vaša religija. To je univerzalni oblik religije.
Trebate služiti s ljubavlju na takav način da budete posve zadovoljni. Kako je vaša sklonost prema ljubavi sada krivo usmjerena, niste sretni. Razočarani ste i zbunjeni. Srimad-Bhagavatam nas uči kako savršeno izraziti naš duh predane ljubavi:
sa vai pumsam paro dharmo
yato bhaktir adhoksaje
ahaituky apratihata
yayatma suprasidati
Najviša je ona religija koja vas uči voljeti Boga. Slijedeći tu religiju postat ćete posve zadovoljni. Ako razvijete svoju ljubav prema Bogu u potpunoj mjeri, postat ćete savršena osoba. U sebi ćete osjećati savršenstvo. Vi žudite za zadovoljstvom, potpunim zadovoljstvom, no to zadovoljstvo možete osjetiti samo kada volite Boga. Prirodna funkcija svakog živog bića jest voljeti Boga. Nije važno jeste li kršćanin, hindus ili musliman. Samo pokušajte razviti ljubav prema Bogu. To će značiti da je vaša religija jako dobra; inače je samo gubitak vremena (srama eva hi kevalam). Ako ni nakon brojnih obreda neke određene religije koje ste vršili tijekom života ne osjećate malo ljubavi prema Bogu, onda ste samo tratili svoje vrijeme.
A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada
