Foto: pixabay.com

Već smo dodirivali temu o tome koliko su mistici prije znanstvenika na neki način vidjeli strukturu materije o čemu piše opširno klasično djelo “Okultna kemija” iz 1909. godine. U Adhyaru je živio pustinjak koji imao moć poznatu u jogi kao siddhi, dapače taj oblik je spadao u tzv. mahasiddhi moći i tvrdio je da može sve elemente Periodnog sistema elemenata doslovce vidjeti i skicirati kako bi izgledali kada bi ih bilo moguće uvećati na razinu vidljivosti. Tvrdio je da su dvije najtananije i osnove čestice tzv. anu te postoji lijeva i desna verzija istih. Ispada da je cijeli svijet zapravo kombinacija raznih količina te jedne sićušne čestice.

atma.hr – 52




Iako su stručnjaci upozoravali “da tu nečega ima” bio sam skeptičan dok se nisam sreo u literaturi koja opisuje Krišnu s tvrdnjom da je “jedan od oblika Krišne i nalik isprepletenoj tkanini”. To neodoljivo podsjeća na tzv. kozmičke strune koje u su jedna od tumačenja strukture materije u znanstvenoj fizici. Slikovni prikazi još i više govore o toj mogućnosti. Kada sam na marokanskim tkaninama, indijskim ukrasima i tibetanskim ogrlicama uočio vrlo složene oblike koji su najčešće kombinacija boja, crvene i plave, sa krajeva svjetlosnog spektra (kako su znali za to?) i fizički se podudaraju s nekim modernim konceptima fizike i kemije poput njihovih ilustracija postavio sam si pitanje zašto se detaljnije ne istraži porijeklo tog znanja i načini kako se do njih dolazilo. Kroz meditaciju, uobičajeno je tumačenje.

Za jedan neobični ukras mi je svojedobno jedan tibetanski lama rekao “da je to prikaz paralelnih svjetova za koje se vjeruje da da duša odlazi nakon smrti”. Zgodno je da jedan tekst spominje i moguću isprepletenost tih svjetova s našim Svemirom pa se vjerovalo da su veliki sveci poput Padma Sambhave tako vidjeli budućnost ovog svijeta. Iz ukrasa se može naslutiti i ta isprepletenost kao i na nekim thankama (svete slikarije lamaizma). Znanjima prijeti izumiranje zbog sve manjeg broja prosvijetljenih majstora i nestajanja svetih spisa pa sada grupa entuzijasta pokušava u Indiji kompjuterizirati Shuka Nadi, spis iz kojeg se navodno može iščitati sudbina svakog pojedinca, a razni se dijelovi nalaze diljem potkontinenta. U tome im pomažu i neki negdašnji studenti najpoznatijih svjetskih sveučilišta.

Drago Plečko / facebook.com/dragopleckoofficial

atma.hr – 52




Prethodna objavaKako preživjeti kaos?
Slijedeća objavaPostajemo li sve manje inteligentni?
Drago Plečko je rođen 1951. godine u Samoboru. Završio je gimnaziju te studij kemije u sklopu Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu. Magistrirao je na istome fakultetu iz područja organske kemije – kemije prirodnih spojeva. Već u mladosti je imao interes za rubna područja znanosti, pa je puno putovao i istraživao pritom snimajući putopisne i dokumentarne filmove. Obišao je cijelu Hrvatsku i četrdesetak zemalja na četiri kontinenta. Uz stotine članaka, radijskih i televizijskih emisija autor je prvog TV filma o Međugorju na ovim prostorima, prvog filma o talijanskoj komuni Damanhur te, također, prvog filma o vodnjanskim mumijama i o mnogim drugim istarskim fenomenima. Sudjelovao je na brojnim svjetskim kongresima i konferencijama iz graničnih područja znanosti, te osobno upoznao gotovo sve svjetske relevantne duhovne učitelje u posljednjih 35 godina, od kojih je mnoge i intervjuirao. Autor je knjiga „Joga, bionergija, zdravlje“, „Droge - bič novog doba“. „Moji susreti s jogijima“ i koautor prvog hrvatskog subliminalnog CD-a „Moć podsvijesti“. Sudionik je niza istraživačkih projekata vezanih uz alternativnu i komplementarnu medicinu. Trenutno vodi nutricionističko-terapijsko savjetovalište u Samoboru i Zagrebu.