Svaka nepravda zapravo više škodi onome tko ju je nanio. Ako ljutnja potraje, njena vatra podiže kiselost u organizmu i počinje nagrizati sistem iznutra, uzrokujući mnoge zdravstvene probleme, poput bolova u zglobovima i mišićima, slabljenja vida i tegoba kardiovaskularnog i živčanog sistema, a može dovesti i do grča sistema za probavu.
Priča o ljutnji
Otac dade sinu kesicu sa stotinu brokava i reče mu da, kada god se naljuti na nekoga, zabije jednu brokvu (čavao) u lutku od slame.
Jednoga dana sin je zabio deset brokava u lutku od slame.
Kada je poslije nekoliko dana sve potrošio, pitao je oca što dalje da radi.
„E pa sada, svakoga dana kada budeš uspio suzdržati se da ne osuđuješ druge iz bilo kojeg razloga, izvadi po jednu brokvu iz lutke”, reče mu otac.
I prošlo je podosta vremena dok se sin nije naučio da ne osuđuje druge ni život… I jednog dana dođe sav sretan ocu i reče da nema više ni jedne brokve u lutki.
„Dobro, hajdemo sada vidjeti lutku”, reče mu otac.
„Vidiš, nema brokava u lutki, ali ostale su rupe.”
Rane od ljutnje i prosuđivanja nikada ne zarastaju, a ipak, ljudi stalno, iznova i iznova, ranjavaju Sebe nekim novim brokvama. Tako je otac dao sinu najvažniju lekciju za život – da treba uistinu poštovati i voljeti Sebe i da više nikada ne povrjeđuje svoje duboko biće, reagirajući ljutnjom i bijesom.
Kako se odviknuti od reagiranja ljutnjom ili besom?
Za početak, trebamo shvatiti da svaka nepravda zapravo više škodi onome tko ju je nanio. Ljutnja se lako pojavi ako se naša očekivanja ne ispune – tada se ego može osjetiti povrijeđenim i postaje izrazito dominantan.
Ako ljutnja potraje, njena vatra podiže kiselost u organizmu i počinje nagrizati sistem iznutra, uzrokujući mnoge zdravstvene probleme, poput bolova u zglobovima i mišićima, slabljenja vida i tegoba kardiovaskularnog i živčanog sistema, a može dovesti i do grča sistema za probavu.
Kad ljutnja nastupi, možemo se s njom suočiti na nekoliko načina.
Kao prvo, čim se pojavi, možemo proučiti neispunjeno očekivanje na kojem se ona temelji. I trebamo što više živjeti pozitivne vibracije – radost, ljubav, čuđenje i divljenje prema životu.
Ako pak osjećamo da bi se trebali suočiti s nepravdom koja je prouzrokovala našu ljutnju, to možemo učiniti nenasilno i bez prosuđivanja. Trebamo osvijestiti da reagiranje ljutnjom samo povećava razmjere problema i da možda nismo u stanju ni spriječiti svaku nepravdu koja nam je nanijeta, ali da samo mi možemo odlučiti hoćemo li ostati u stanju unutrašnje smirenosti.
Zapitajmo se što nam je važnije – da živimo u miru, ili da se neprestano ljutimo na nekoga ili nešto?! Ako reagiramo ljutnjom ili bijesom, samo stvaramo Sebi još veće psihičke, a i tjelesne probleme.
Kad shvatimo da svaka nepravda (na koju ne odreagiramo ljutnjom) zapravo više škodi onome tko ju je nanio, lakše ćemo oprostiti sebi tu ljutnju, ako i kada se pojavi. Opraštanjem otklanjamo unutrašnje toksine koje stvaraju bijes i ljutnja.
Kada se ljutnja počne javljati, njene posljedice u tijelu možemo ublažiti i rashlađivanjem vatre ljutnje: laganim ispijanjem nekoliko čaša hladne (ali ne ledene) vode, s namjerom da se smirimo i otpustimo taj negativni naboj.
U trenucima kad nas ljutnja već obuzme, pomaže i duboko disanje s dužim izdisajima (udah na nos, izdah na usta).
Kada se odlučimo na odvikavanje od ljutnje, (a nije loše ni zauvijek se odreći ovog štetnog reagiranja i samointoksikacije), trebamo obećati sebi da se određeno vrijeme nećemo ljutiti mišlju, riječju niti djelovanjem.
Ali, jednu stvar moramo zapamtiti: ljutnju nikada ne smijemo potiskivati, već je trebamo odstraniti tako što ćemo voditi život temeljen na načelima poštovanja, istine, tolerancije…
Treba uvijek oprostiti i tako se iznutra pročistiti. Samo onaj tko je u ravnoteži sam sa Sobom, može ostvariti svoje ciljeve.
dr Boško Hristić / kvantnitalas.wixsite.com
