Foto: commons.wikimedia.org

Trauma nije ono što vam se događa, traume su ono što se događa u vama, a kao rezultat ovih traumatičnih događaja koje se događaju u vama je da se odvojite od svojih emocija i odvojite to od svog tijela i imate poteškoća s boravkom u sadašnjem trenutku. Treba prepoznati ono što se dogodilo 10, 15 ili 30 godina prije, prepoznati manifestacije tih događaja u sadašnjem trenutku i nadići ih, a to se može učiniti ponovnim povezivanjem sa samim sobom, ponovnim vraćanjem veze sa svojim tijelom i sa svojim emocijama koje ste izgubili. Gubitak sebe bit je traume pa je prava svrha liječenja ovisnosti liječenje mentalnog zdravlja bilo kojom vrstom iscjeljivanja koje će pomoći da se ponovno povežete.

atma.hr – 78




Ovisnost je složen psihološko-fiziološki proces koji se u svakom ponašanju očituje u ponašanju u kojem osoba uživa, nalazi olakšanje, ali dugoročno trpi negativne posljedice i ne odustaje, unatoč negativnim posljedicama. Žudnja za užitkom, olakšanje u kratkom roku od negativne posljedice u dugoročnoj nemogućnosti odustajanja, to može biti povezano s kokainom, heroinom, marihuanom, nikotinom, alkoholom, internetom, kockanjem, seksom, kupovinom, ekstremnim sportovima, pornografijom, bilo kakvim ponašanjem.

Sada je službena definicija ovisnosti, prema američkom društvu za liječenje ovisnosti, da je to primarno poremećaj mozga koji nastaje u mozgu uvelike zbog genetskih razloga, oni to tako vide i ja kažem da to jednostavno nije istina.

Druga popularna ideja o ovisnosti je da je ovisnost izbor, na čemu se temelji pravni sustav, jer ako ljudi to ne biraju, za što ih kažnjavamo? Iako mislim da je medicinska definicija bliža istina, ne vidim to kao genetski poremećaj i ne vidim ga kao primarni poremećaj mozga pa ću vam možda otkriti zašto.

Ljudsko biće ima dvije temeljne potrebe, osim fizičkih, u djetinjstvu. U ranom djetinjstvu jedna je privrženost. Ljudska bića kao sisavci, čak i ptice su stvorenja vezanosti, moraju se povezati, jer inače neće preživjeti. Ako nema nikoga tko je motiviran da se brine o nama i da se na taj način veže za nas, jednostavno ne možemo preživjeti.

Stvar je u tome da endorfini tako utjelovljuju unutarnje opijatske kemikalije na koje heroin i svi drugi opijati nalikuju.

Moraju olakšati vezivanje i privrženost pa ako uzmete dojenčad miševa i izbijete im receptore za endorfin, tako da u mozgu nemaju aktivnost opijata endorfina, neće cviliti i tako tražiti pomoć, odvojit će se od majki, što bi značilo da bi umrli u divljini.

atma.hr – 52




To nas vraća na ono što se događa u ranom djetinjstvu kada se ovi endorfinski sustavi se ne razviju, a onda kad ljudi konzumiraju heroin, osjećaju se kao da su utonuli u topao i mekan zagrljaj, osjećaju ljubav i povezanost po prvi put. Zato je to tako moćno.

Imamo najduži period razvoja od svih stvorenja do adolescencije – vezanost, ali imamo i drugu potrebu – autentičnost.

Sebstvo – ja znači biti povezan sa samim sobom, znati što osjećamo i biti u mogućnosti djelovati prema tome. To uključuje i naše osjećaje pa pogledajmo kako su se ljudska bića razvijala stotinama tisuća godina. Stotinama tisuća godina ova vrsta je postojala na zemlji, koliko dugo bi sada preživjeli ako niste povezani s vašim instinktom? Ne dugo.

Ako počnete koristiti svoj intelekt umjesto svojih osjećaja, jednostavno nećete preživjeti.

Snažna potreba za preživljavanjem uključuje privrženost i autentičnost, ali što se događa ako vaša autentičnost prijeti vašim vezanostima, na primjer kao dvogodišnjak se naljutite, jer ne možete dobiti taj kolačić prije večere, ali vaši roditelji ne mogu podnijeti bijes, jer su odrasli u kućama u kojima je vladao alkoholizam i užasavaju se na izraze ljutnje pa su vam poslali poruku da se dobra mala djeca ne ljute, a poruka koju primite nije tako dobra.

atma.hr – 78




Mala djeca se ne ljute, ali ta ljuta mala djeca ne dobivaju ljubav, jer su im roditelji sada mrzovoljni i neće ih gledati, razgovaraju s njima na grub način, u tom trenutku ne doživljavaju ljubav, ali moraju ostati privrženi i pogodite što – svaki put će potisnuti autentičnost.

Na ovaj način gubimo vezu sa samim sobom i sa svojim instinktom, intuicijom, tako da sama dinamika koja je bitna za ljudski opstanak u prirodnom okruženju ne postaje prijetnja našem opstanku u ovom suvremenijem okruženju, gdje autentičnosti prijeti vezanost pa se odričemo svoje autentičnosti, a onda se pitamo tko smo dovraga mi i čiji je ovo život i tko sve to doživljava.

Ne znaš tko si, tu se mora ponovno dogoditi povezivanje, a ozdravljenje se događa s tim ponovnim povezivanjem, ali zbog tog sukoba, tragičnog sukoba u djetinjstvu između autentičnosti i vezanosti s kojim se većina nas suočava, gubimo sami sebe i gubimo vezu s onim unutarnjim osjećajem iz trbuha.

To dovodi do pitanja traume, jer jedno je priznati da sve to potječe od boli u djetinjstvu, a sasvim drugo je transformirati tu bol. Zato moramo shvatiti kakva je trauma.

atma.hr – 52




Ljudi često misle da je trauma ono što vam se događa pa je trauma razvod kada ste mali, depresija vaše majke, alkoholizam vašeg oca, svađa vaših roditelja, fizičko ili seksualno zlostavljanje ili neki gubitak.

Traume su traumatične, ali trauma nije ono što vam se događa, traume su ono što se događa u vama, a kao rezultat ovih traumatičnih događaja koje se događaju u vama je da se odvojite od svojih emocija i odvojite to od svog tijela i imate poteškoća s boravkom u sadašnjem trenutku.

Razvijate negativan pogled na svoj svijet i negativan pogled na sebe i obrambeni pogled na druge ljude, a te se perspektive neprestano pojavljuju u vašem životu u sadašnjosti pa drugim riječima ovisnost nije primarni problem, to je pokušaj rješavanja problema, a onda je pravo pitanje kako je problem nastao.

Drugim riječima, tu nastupa moja teorija da je to uvijek ukorijenjeno u traumi iz djetinjstva i da je ovisnost pokušaj suočavanja s posljedicama traume iz djetinjstva, koji je to samo privremeno, dok dugoročno stvara još više problema.

atma.hr – 78




Stoga je problem ne samo prepoznati ono što se dogodilo 10, 15 ili 30 godina prije, već zapravo prepoznati manifestacije tih događaja u sadašnjem trenutku i nadići ih, a to se može učiniti ponovnim povezivanjem sa samim sobom, ponovnim vraćanjem veze sa svojim tijelom i sa svojim emocijama koje ste izgubili. A kad to učinite događa se oporavak, imate ono što zovemo oporavkom.

Što znači oporaviti nešto? To znači ponovno pronaći. Što onda ljudi pronađu kad se oporave? Pronađu sebe!

Gubitak sebe bit je traume pa je prava svrha liječenja ovisnosti liječenje mentalnog zdravlja bilo kojom vrstom iscjeljivanja koje će pomoći da se ponovno povežete.

ATMA – Pripremila: Suzana Dulčić
banner za knjige KADA TIJELO KAZE NE