Istraživanja su pokazala da su gljive u stanju raspršiti svoje spore u širem području, čak i onda kada ne postoji dašak vjetra. Tako su znanstvenici pokazali kako gljive generiraju vodenu paru te sugeriraju da na ovaj način spore zapravo mogu imati mjerljive učinke na vremenskim uzorcima, odnosno da mogu stvoriti lokalne vremenske uvjete.
Os Uma / Irena Dujmušić
Kako je to moguće objasnili su na sljedeći način – donji dio klobuka gljive je prekriven milijardama sitnih spora koje se nalaze na vrhovima sitnih peteljki u porama, a na tim se sporama kondenzira vodena para iz zraka.
Isprva se od vodene pare formira jedna kapljica vode koja pada u podnožje spore te tu čeka druge kapljice i na taj način polako raste.
Kada je kap vode dovoljno velika, odnosno prevelika, ona iznenada ispada sa spore, a iznenadni pomak mase je toliko velik da katapultira sporu u zrak brzinom od otprilike 90 metara u sekundi.
Znanstvenici ističu: “Milijuni se tona spora gljiva svake godine raspršuju u atmosferu. Te žive stanice, zajedno s biljnim sporama i peludnim zrncima, mogu djelovati kao jezgre za kondenzaciju vode u oblacima.
Bazidiospore koje otpuštaju gljive čine značajan dio ovih aerosola, posebno iznad tropskih šuma, a kinetika ovog procesa ukazuju na to da su bazidiospore posebno učinkovite kao jezgre za formiranje velikih kapi vode u oblacima.
Kroz ovaj mehanizam, spore gljiva mogu promicati oborine u ekosustavima koji podržavaju velike populacije raznih gljiva.”
Uz brojna druga istraživanja, ovo je još jedan od dokaza koliki je velik globalni značaj gljiva za naš planet.
Os Uma / Irena Dujmušić
