Imaš premalo vremena da bi živio nečiji tuđi san. Slušao nečije tuđe žalopojke. O svijetu. O životu. I ljudima.
Ne trebaš pitati druge za upute i mišljenja. Ljudi, htio – ne htio, svakako nametnu svoje.
Svojim živciranjem ništa nećeš postići. Nitko nije.
Brige služe da ih riješiš ako možeš. A ako ne možeš, da ih ostaviš i pođeš dalje.
Veliko je to umijeće ostavljanja onoga što ne pripada tvom životu. I uči se do posljednjeg dana.
Pogledaj malo ovaj današnji dan. Nije ga Bog za ništa stvorio.
Imaš oči, ruke, noge, srce. Ime nešto u tome kad počneš pronalaziti smisao u ljepoti oko sebe.
I učiniti ono malo koliko je do tebe da ona potraje.
Ima nešto i u stvarima koje nisu pošle onako kako si očekivao.
Uče te da život uvijek ostaje pomalo tajnovit. I nepredvidiv.
I da se za njega vrijedi boriti. Srce će ti najbolje sve objasniti.
Samo u njega pogledaj.
