Klesati protok informacija je moć. Informacije usmjeravaju naš fokus i tako pomažu u oblikovanju naše percepcije stvarnosti. Informacije pokazuju što je moguće i tako utječu na naše djelovanje. A u političkom području informacije legitimiraju ili delegitimiziraju strukturu vladajuće klase. Cenzura se može perfidno vršiti pod krinkom ograničavanja govora mržnje i ispravljanja dezinformacija – ali ti su izgovori samo atraktivna ambalaža koja se koristi za skrivanje onoga što je društveno destruktivan čin – gušenje slobode govora u pokušaju zaštite moćnih interesa.
“Radujem se što se konji i volovi moraju slomiti prije nego što postanu robovi ljudima i što je ljudima ostalo još malo divljine prije nego što postanu pokorni članovi društva.” – Henry David Thoreau, Hodanje
Ako je ova tvrdnja Henry David Thoreaua istinita – da moramo biti slomljeni prije nego postanemo porobljeni i pokorni – onda smo mi slomljena populacija. Jer većina nas je podložna grešci. Činimo ono što nam se kaže bez obzira koliko apsurdno, idiotski ili nemoralno, sve dok zapovijed dolazi od političara, birokrata ili znanstvenika.
U zamjenu za zaštitu od relativno trivijalnih prijetnji dali smo svoju slobodu i dopuštamo porast uistinu smrtonosne prijetnje – totalitarizma. Ali mogu li se plime i oseke preokrenuti?
Kaže se da je politika nizvodno od kulture – da kultura, drugim riječima, određuje vrstu vladavine koja se pojavljuje u društvu. No, moglo bi se reći i da kultura leži nizvodno od tehnologije. Tehnološke inovacije, stvarajući nove mogućnosti za interakciju sa svijetom, mijenjaju kulturu. Od svih tehnoloških revolucija koje pokreću kulturne promjene, promjene u komunikacijskim tehnologijama su među najutjecajnijim.
Za ove tehnologije klesati protok informacija je moć. Informacije usmjeravaju naš fokus i tako pomažu u oblikovanju naše percepcije stvarnosti. Informacije pokazuju što je moguće i tako utječu na naše djelovanje. A u političkom području informacije legitimiraju ili delegitimiziraju strukturu vladajuće klase. Promijenite komunikacijsku tehnologiju i promijenit ćete tijek informacija. Promijenite protok informacija i promijenit ćete kulturu. Promijenite kulturu i promijenit ćete politički status quo.
Letimičan pogled na dvije komunikacijske tehnološke revolucije koje su prethodile usponu interneta – izum Gutenbergove pokretne tiskarske preše sredinom 15. stoljeća i uspon masovnih medija, radija i televizije u 20. stoljeću – otkriva dramatične društvene promjene koje dolaze za njima.
“Društveno, tipografsko proširenje čovjeka donijelo je nacionalizam, industrijalizam, masovna tržišta i univerzalnu pismenost i obrazovanje.” – Marshall McLuhan, Razumijevanje medija
Tiskarski stroj doveo je do eksplozije u izdavanju knjiga. Procjenjuje se da su svi pisari u Europi prepisali samo 12 000 knjiga u 50 godina prije ovog izuma, dok je u 50 godina nakon njega proizvedeno oko 12 milijuna knjiga. Smanjenjem troškova izdavanja knjige, informacije su stizale u više kuća, a ideje su proširile umove većeg broja ljudi i s dubokim političkim implikacijama. Porast broja Biblija bio je važan čimbenik u reformaciji, a pokret pamfleta bio je pokretačka snaga Francuske i Američke revolucije.
“Kao rezultat Gutenbergovog izuma, monarsima su bile odrubljene glave, a karte svijeta su ponovno iscrtane… Rođeno je moderno društvo i moderna ekonomija.” – Andrej Mirošničenko, Čovjek kao medij
Sljedeća velika komunikacijska revolucija bio je izum električnog telegrafa te radija, telefona i televizije što je uslijedilo ubrzo nakon toga. Te su tehnologije umanjile potrebu za željezničkom, cestovnom i pomorskom prometnom mrežom za širenje informacija i tako “smanjile” svijet. Sposobnost istovremenog prijenosa informacija u svaki dom u jednoj naciji dovela je do paradigme masovnih medija koja je definirala 20. stoljeće. Godine 1947. Komisija za slobodu tiska dala je pronicljiv opis moći koju su oslobodili informacijski tokovi ove nove medijske paradigme:
“Sam moderni tisak je nova pojava. Njegova tipična jedinica je velika agencija za masovnu komunikaciju. Te agencije olakšavaju razmišljanje i raspravu. Oni to mogu ugušiti. Oni mogu unaprijediti napredak civilizacije ili ga mogu osujetiti. Oni mogu uniziti i vulgarizirati čovječanstvo. Oni mogu ugroziti mir u svijetu… Oni se mogu poigravati s vijestima i njihovim značajem, poticati i hraniti emocije, stvarati samozadovoljne fikcije i slijepe točke, zloupotrijebiti sjajne riječi i podržavati prazne slogane.” – Slobodni i odgovorni tisak Komisije za slobodu tiska, 1947
Masovni mediji, radio i televizija strukturiraju tok informacija odozgo prema dolje. Relativno malo onih koji posjeduju i upravljaju radiodifuznom infrastrukturom u suradnji s bogatim i moćnim pojedincima, korporacijama i institucijama koji utječu na institucije masovnih medija, filtriraju, manipuliraju i pakiraju sadržaj na načine koji služe njihovim interesima.
“Masovni mediji sebe proglašavaju dobavljačima, ali oni zapravo služe kao ventil koji se otvara za novac ili kad im vlasti daju dopuštenje.” – Andrej Mirošničenko, Čovjek kao medij
Masovni mediji omogućili su nikad prije viđen konformizam u svjetonazorima i pokazali se izvrsnom paradigmom za promicanje ideologija koje su favorizirale centraliziranu kontrolu odozgo prema dolje. Za one koji određuju koje informacije teku kroz masovne medije imaju moć usmjeriti pozornost mase na određena pitanja i događaje i odvući ih od drugih – ili kako Michael Parent objašnjava:
“Ako tisak ne može oblikovati svako naše mišljenje, može uokviriti percepcijsku stvarnost oko koje se oblikuju naša mišljenja. Ovdje možda leži najvažniji učinak medija: oni postavljaju dnevni red problema za nas ostale, birajući što će naglasiti, a što zanemariti ili potisnuti, zapravo, organizirajući veći dio našeg političkog svijeta za nas. Mediji nam možda nisu uvijek u stanju reći što da mislimo, ali su izuzetno uspješni u tome da nam govore o čemu da mislimo.” – Michael Parent, Izmišljanje stvarnosti: Politika masovnih medija
Na ciničniji način, moglo bi se reći da masovni mediji rijetkima koji ih kontroliraju daju moć koja je prikazana u romanu Georgea Orwella 1984.:
“Moć je u rascjepljivanju ljudskih umova i ponovnom sastavljanju u nove oblike po vlastitom izboru.” – George Orwell, 1984
Nacisti su koristili masovne medije da navedu svoje stanovništvo na prihvaćanje totalitarne vlasti, jer kako je nacistički ministar propagande Joseph Goebbels izjavio: “Naš način preuzimanja vlasti i njezine upotrebe bio bi nezamisliv bez radija…”
Gordon Allport i Hadley Cantril , u svojoj knjizi Psihologija radija iz 1935., ponovili su osjećaj iz Goebbelsove tvrdnje:
“Radio je potpuno nov medij komunikacije, istaknut kao sredstvo društvene kontrole i epohalan po svom utjecaju na mentalne horizonte ljudi.” – Gordon Allport i Hadley Cantril, Psihologija radija
Jednosmjerni, ograničeni i filtrirani protok informacija, sve pod kontrolom nekolicine odabranih i koji se serviraju lakovjernim masama, stvara situaciju analognu Platonovoj alegoriji špilje. U ovoj alegoriji zatvorenici su okovani u špilji i prisiljeni gledati ples sjena na zidovima. Ne znajući za ništa bolje, zatvorenici zamjenjuju sjene za stvarnost i kako Richard Weaver piše u Ideje imaju posljedice:
“Masovni mediji prijevod su u stvarnost Platonove proslavljene figure špilje. Nedostatak zatvorenika je da ne mogu uočiti istinu. Zid pred njima, na kojem se sjene igraju, ekran je na kojem tisak, film i radio projiciraju svoj životni prikaz.” – Richard Weaver, Ideje imaju posljedice
I tu leži snaga internet revolucije – ona je sredstvo za bijeg masa iz špilje manipuliranih sjena. Svaki put kada netko od nas identificira korupciju od strane institucionalnih vlasti, prozre laž ili identificira čin propagande – jednom kada primijetimo, drugim riječima, da je ono što se misli da je istina samo manipulacija sjenom – možemo otkriti naše otkriće potencijalno milijunskoj publici. Internetska revolucija ukida monopol koji masovni mediji imaju na protok informacija pa ako je tiskarski stroj doveo do emancipacije čitateljstva, onda kako piše Mirošničenko:
“Ono što sada doživljavamo je emancipacija autorstva. Osobna računala kao i mobilni uređaji dali su svim pojedincima neograničeno pravo da dijele svoje misli s drugima, bez obzira na razloge…” – Andrej Mirošničenko, Čovjek kao medij
Informacijski tokovi koje je omogućio internet ne bi se trebali smatrati samo destruktivnim i delegitimizirajućim učincima. Umjesto toga, na konstruktivniji način otkrivaju alternativne mogućnosti kako društvo može funkcionirati i kako pojedinci mogu živjeti svoje živote. Bilo da se radi o alternativama inflatornom monetarnom sustavu fiat valute, vladinoj kontroli obrazovanja i zdravstva ili političkoj strukturi društva u cjelini, ideje koje nikada ne bi bile dopuštene u kontroliranoj paradigmi masovnih medija šire se od strane emancipacija autorstva. Ova nova medijska paradigma oslobađa kreativnu destrukciju koja je potrebna kako bi se društvo spriječilo da se spusti u trulež stagnacije.
Ali kako ovaj slobodan protok informacija prijeti parazitskom načinu života mnogih koji zauzimaju položaje moći, trebali bismo očekivati pojačane pozive na cenzuru u pokušaju da nas tjera natrag u špilju obmana.
Ova će cenzura biti opravdana kao ograničavanje govora mržnje i ispravljanje dezinformacija – ali ti su izgovori samo atraktivna ambalaža koja se koristi za skrivanje onoga što je društveno destruktivan čin – gušenje slobode govora u pokušaju zaštite moćnih interesa. Emancipacija autorstva prijeti legitimitetu oligarhijske klase političara, birokrata i pridruženih kapitalista i njihovoj sposobnosti da povuku svoje makinacije iza zaštitnog vela izmanipuliranih masovnih medija.
“Bogovi i ljudi koji su dugo zadržali svoj prestiž nikada nisu tolerirali raspravu. Da bi se gomila divila, mora se držati podalje.” – Gustave Le Bon, Gomila: Studija popularnog uma
Ovo nije prvi put da se pokušava ograničiti protok informacija koji proizlaze iz novih komunikacijskih tehnologija. Nakon izuma tiskarskog stroja vladajuća klasa Europe uvela je oštre zakone o cenzuri. Jedan od primjera bila je engleska naredba o licenciranju iz 1643. koja je nalagala uhićenje svakoga tko je tiskao knjige kritične prema vladi. Ali snaga tiskarske mašine pokazala se prejakom, njezine učinke nisu mogli obuzdati mandati vladajuće klase koja se hvata za moć i kao što je Marshall Mcluhan napisao:
“Kada nova tehnologija dođe u društvo, ne može prestati prožimati to društvo dok se svaka institucija ne zasiti.” – Marshall McLuhan, Razumijevanje medija
Ali povijest se samo rimuje, ne ponavlja se. I moguće je da ako budemo previše pasivni i ne zauzmemo čvrst stav protiv pokušaja gušenja slobode govora, onda će se ova tehnološka revolucija razlikovati od onih iz prošlosti. Oni na vlasti naučit će koristiti ovu novu tehnološku paradigmu u svoju korist i umjesto da nas oslobode, ove će tehnologije biti oruđe koje će nas spustiti u pakao tehnokratskog globalnog totalitarizma.
“Javno mišljenje! Ne znam kako to sociolozi definiraju, ali čini mi se očitim da se može sastojati samo od međusobnog djelovanja pojedinačnih mišljenja, slobodno izraženih i neovisnih o mišljenju vlade ili stranaka. Sve dok u našoj zemlji nema neovisnog javnog mnijenja, nema garancije da se istrebljenje milijuna i milijuna bez ikakvog razloga neće ponoviti, da neće početi ni jedne noći – možda baš ove noći.” – Aleksandar Solženjicin, Arhipelag Gulag
Academy of ideas/ATMA – Pripremila: Suzana Dulčić
