Masovni mediji igraju veliku ulogu u psihološkom ratu koji traje već dugi niz godina! Kada mediji žele diskreditirati nečiju stručnost oni koriste dobro poznatu metodu subliminacije kroz koju istaknute stručnjake pretvaraju u teoretičare zavjera i nestručne osobe. To se najčešće događa tako da izvuku nešto iz konteksta i onda to pokušaju ismijavati na jedan podmukao način, tako što će iz konteksta izvučenu izjavu, dodatno obogaćenu nekim perfidnim komentarom, objavljivati više puta kao kratku, ne previše bitnu, vijest ili čak kao pošalicu. U to onda najčešće budu umiješane određene osobe koje su putem medija prikazane kao ozbiljne i vjerodostojne, tako da ljudi na podsvjesnoj razini vrlo lako prihvate ovu manipulaciju i počnu sumnjati u stručnjaka kojeg su možda do jučer izrazito poštivali.
Po dolasku na ovaj svijet mi smo bili tek mala slabašna bića prepuštena okolini u kojoj smo rođeni, jer kako nismo bili sposobni da se brinemo sami o sebi, kvaliteta našega života i naša egzistencija ovisili su isključivo o količini ljubavi koju dobivamo od okoline.
U tom ranom periodu života mi smo naučili da naš život postaje patnja ukoliko izgubimo podršku okoline, to uvjerenje proizlazi iz proživljenog iskustva. Kada smo kao beba recimo bili gladni mi bismo plakali dok nas netko ne nahrani, no ponekada naši roditelji nisu bili odmah pored nas pa bi naš plač potrajao i nekoliko minuta, a kako u tome periodu života još nismo imali pojam o vremenu, nama je tih nekoliko minuta djelovalo kao vječnost.
Zbog toga ranog životnog iskustva u nama je ostalo duboko podsvjesno uvjerenje koje i dan danas u određenoj mjeri upravlja našim djelovanjem, našim uvjerenjima i očekivanjima, a samim time i našim životom. To je dakle ono uvjerenje koje nam govori kako moramo negdje pripadati ukoliko ne želimo da patimo, a upravo to uvjerenje je glavni uzročnik konformizma koji na mnoge načine unosi bolest u naše živote.
Ono što si moramo osvijestiti je to da sva ona iskustva i uvjerenja koja smo stekli na temelju svojih sposobnosti koje smo imali kada smo bili mala djeca, jednom kada odrastemo ta uvjerenja i iskustva više nisu relevantna i korisna jer naše sposobnosti su se promijenile. Netko će reći kako je to logično, što i jest istina za naš svjesni um, međutim naša podsvijest ne poznaje logiku i ona će da djeluje po istim obrascima sve dok mi sami putem svjesnoga uma ne otklonimo te patente.
Ono što bi svaki čovjek trebao znati je to da gotovo sve u našem životu ovisi o kvaliteti sadržaja kojeg nosimo u svojoj podsvijesti, jer podsvjesni sadržaj je u biti naš software, ili da se bolje razumijemo; podsvjesni sadržaj je program koji nas vodi kroz život, program kojeg nažalost nismo napisali sami, nego je to u jednoj velikoj mjeri okolina učinila za nas.
Kada smo došli na ovaj svijet rečeno nam je tko smo, kome i gdje pripadamo, kojem Bogu da se molimo i koje vrijednosti trebamo njegovati u životu. Unutar tih nametnutih okvira mi smo stvorili nešto što zovemo ‘ja’, i to ‘ja’ smo prihvatili kao svoju jedinu stvarnost. Ono što mnogi nikada neće shvatiti je to da tek kada to ‘ja’ umre, mi krećemo da uistinu živimo život, tek tada mi zaista Jesmo. Do tada mi smo tek još jedna priča koju je okolina ispričala.
Da smo kojim slučajem rođeni negdje u Japanu, okolina bi u nas ugradila druge vrijednosti i druga uvjerenja, samim time i naš identitet bi bio drugačiji i mi bi bili potpuno druga osoba. To nam samo govori da je ono što živimo tek priča o životu, a naš zadatak je da napustimo priče i da živimo život. Jer sve dok živimo svoje male identitete mi se odvajamo od života i pravimo među sobom razlike zbog kojih se često ubijamo u besmislenim i nadasve bezumnim ratovima.
U duhovnosti se često kaže da čovjek mora umrijeti prije smrti kako bi uistinu spoznao život, a ta smrt prije smrti se odnosi upravo na umiranje našeg identiteta, kako bi se mogli ostvariti u svojoj pravoj stvarnosti.
Ono što moramo shvatiti je to da se naša podsvijest ne može sama reprogramirati, mi smo ti koji putem svoga svjesnoga uma moramo ući duboko u podsvjesni sadržaj i u njemu osvijestiti sve ono što nam više ne koristi i sve ono što nas sputava na putu samoostvarenja. Moramo imati na umu da nas kroz život vodi podsvjesni program kojeg nismo sami napisali, program koji je u velikoj mjeri izmanipuliran na način da nas drži u poslušnosti.
Ono što velika većina ljudi živi su zapravo tek informacije koje imaju o životu, informacije sa kojima je veoma lagano manipulirati. Dragi moji život je daleko više od onoga što mi trenutno živimo i ako ga želimo uistinu spoznati mi moramo napraviti taj iskorak i napustiti laži koje živimo.
Ljudska psihologija je nešto što pomno proučavam posljednjih četiri do pet godina i u tome proučavanju sam došao do mnogih spoznaja koje mi jasno ukazuju na to kako je čovjek potpuno izmanipulirano biće. Ono što se događa je to da je čovjekov um konstantno izložen manipulaciji u svrhu kontrole ljudskih emocija, uvjerenja i vrednovanja životnih vrijednosti. Ta manipulacija se vrši na mnogo načina, a najčešće je to putem subliminalnih poruka.
Subliminalne poruke su vizualne, tekstualne ili zvučne poruke koje su ispod granica ljudske percepcije, tako da ih oko ili razum ne mogu svjesno registrirati. To su signali ili poruke najčešće umetnuti u drugi objekt s ciljem zaobilaženja normalnih granica opažanja. Definicija subliminalnog je nešto što nije lako uočiti; ali može se pamtiti zbog stalnog ponavljanja iz razloga jer naš podsvjesni um registrira čak i ono što nije percipirano putem našeg svjesnog uma.
Na ovaj način je recimo čovjek naučen da slijepo vjeruje autoritetima koje sistem putem školstva i službenih medija na inteligentan način putem subliminacije nameće kao vjerodostojne, tako recimo danas imamo jednoga bogatog čovjeka koji nema nikakve poveznice sa medicinom, a koji je putem medija nametnut kao spasitelj čovječanstva koji će svojim “medicinskim tretmanima” eliminirati bolesti koje bi navodno mogle pobiti veliku većinu ljudske populacije.
Isti slučaj se događa i kod nas u Hrvatskoj gdje su određeni nepodobni stručnjaci putem medija proglašeni ‘hereticima’ unatoč tome što je dobro poznato da su veliki stručnjaci, ne samo u hrvatskim nego i u europskim okvirima. A u isto vrijeme se forsiraju određena imena za koja je jasno da se nalaze na platnim listama određenih farmaceutskih lobija i kao takvi nisu vjerodostojni jer njihovo stručno mišljenje je vezano poslovnim ugovorima.
Mediji igraju veliku ulogu u ovom psihološkom ratu koji traje već dugi niz godina, a upravo su subliminalne poruke ono što je korišteno za reprogramiranje čovjeka tako da mu se nametnu određeni strahovi i uvjerenja, te da se nametnu lažne životne vrijednosti koje mogu biti pod kontrolom korporacija. Rezultat toga možemo jasno da vidimo u današnjem stilu života gdje je moderna civilizacija u potpunosti izgubila kontrolu nad proizvodnjom svoje hrane i gotovo u potpunosti ovisi o proizvodu velikih korporacija.
Nažalost za mnoge usnule ljude je dovoljno to što čuju od medija i oni će prihvatiti što god im se servira.
U domeni psihologije je znanstveno dokazano i to da će prosječna osoba prije povjerovati informaciji koja dolazi sa popularnih službenih medija nego informaciji koja dolazi sa nezavisnih internet medija, i to unatoč činjenici da kroz neslužbene internet medije dobivamo informacije od stručnjaka koji ima daleko jače reference nego osoba koja govori za službene medije.
Kada mediji žele diskreditirati nečiju stručnost oni koriste dobro poznatu metodu subliminacije kroz koju istaknute stručnjake pretvaraju u teoretičare zavjera i nestručne osobe.
To se najčešće događa tako da mediji izvuku nešto iz konteksta i onda to pokušaju ismijavati na jedan vrlo inteligentan i podmukao način, tako što će tu iz konteksta izvučenu izjavu dodatno obogaćenu nekim perfidnim komentarom objavljivati više puta kao kratku, ne previše bitnu, vijest ili čak kao pošalicu.
U to najčešće budu umiješane određene osobe koje su putem medija prikazane kao ozbiljne i vjerodostojne, tako da ljudi na podsvjesnoj razini vrlo lako prihvate ovu manipulaciju i počnu sumnjati u stručnjaka kojeg su možda do jučer izrazito poštivali.
I zato dragi moji preispitajte sve što znate o sebi i životu, jer ono što mislite da znate je najvjerojatnije tek nametnuto znanje koje vas zapravo udaljava od istine o vama i životu općenito. Jer kao što naslov jedne pjesme kaže; “sve što znam o životu odabrao je Đelo Hađiselimović” tako u jednoj mjeri uistinu i jest; jer sve što znamo o životu odabrao je sistem koji nas je o životu učio. Vrijeme je da istražimo što se nalazi izvan granica onoga što nam je rečeno.
Anđelko Katinić Ananda / samospoznaja
