Danas mnogi znanstvenici vjeruju da je ljudsko biće naprosto kombinacija običnih kemijskih elemenata. Ta pretpostavka sužava mogućnosti drukčijih objašnjenja ljudskoga podrijetla. Držim da je razumno, na temelju dostupnih znanstvenih dokaza, započeti s pretpostavkom da je ljudsko biće sastavljeno od tri supstancije koje postoje zasebno: materije, uma i svijesti (ili duha). Ta pretpostavka proširuje krug mogućih objašnjenja.
Svako znanstveno promišljanje započinje nekom pretpostavkom koja nije čvrsto dokazana. U protivnome, istraživač bi se sučelio s beskonačnim nizom dokaza pretpostavki. Početna pretpostavka mora naprosto biti razumna i temeljiti se na dostupnim dokazima.
Razumno je, na temelju dostupnih dokaza, pretpostaviti postojanje uma i svijesti, uz običnu materiju, kao zasebnih elemenata od kojih je sastavljeno ljudsko biće. Um definiram kao istančanu, premda materijalnu, energiju, povezanu s ljudskim organizmom i sposobnom za djelovanje na običnu materiju, na načine koji se ne mogu objasniti prihvaćenim zakonima fizike. Dokaz za taj element uma dolazi iz znanstvenih istraživanja fenomena koje neki nazivaju “paranormalnima” ili “psihičkima”.
Ovdje zalazimo na područje skrivene povijesti fizike. Fizika je, kao i arheologija, pretrpjela velike filtracije znanja. Primjerice, svaki student fizike uči o djelima Pierrea i Marie Curie, dobitnicima Nobelove nagrade za otkriće radija. Njihova priča nalazi se u svim udžbenicima fizike. Međutim, ono što u udžbenicima ne piše jest da su Curievi podrobno istraživali parapsihološke pojave. Oni su bili članovi velike skupine uglednih europskih znanstvenika koji su početkom 20. stoljeća u Parizu provodili istraživanja paranormalnih pojava. Ta je skupina dvije godine proučavala slučaj talijanskoga medija Eusapije Palladino.
Paranormalna istraživanja Pierre Curie-a
Povjesničarka Anna Hurwic u svojoj biografiji Pierrea Curiea (1995., str. 247) piše: “On je držao da je moguće u spiritizmu pronaći izvor nepoznate energije koja će razotkriti tajnu radioaktivnosti. …Seanse je smatrao znanstvenim eksperimentima, promatrao je različite parametre, detaljno bilježio sve opservacije. Bio je uistinu zaokupljen Eusapijom Palladino.”
Pierre Curie je o nekim seansama s Eusapijom pisao fizičaru Georgesu Gouyu, u pismu od 24. 07. 1905.: “U Psihološkom društvu održali smo nekoliko seansi s medijem Eusapijom Paladino. Bilo je veoma zanimljivo, a pojave kojima smo svjedočili nisu nam se doimale kao magijski trikovi – stol se podignuo metar i pol uvis, predmeti su se pokretali, osjećali smo štipanja i milovanja, vidjeli smo svjetlosne utvare. Sve se to zbivalo u sobi koju smo sami uredili, uz malobrojne i dobro nam poznate promatrače. Jedina moguća prijevara bila bi da je medij posjedovao izvanredne magijske sposobnosti. No, kako objasniti različite fenomene kada smo joj držali ruke i noge, a svjetlo u prostoriji bilo je dovoljno jako da se moglo vidjeti sve što se zbivalo?”
Dana 14. 04. 1906. Pierre je napisao Gouyu: “M. Curie i ja radimo na preciznom doziranju radija pomoću njegovih vlastitih emanacija. … Održali smo nekoliko novih ‘seansi’ s Eusapijom Palladino (prošloga ljeta također smo održali seanse s njom). Rezultat je da ti fenomeni doista postoje i u to više ne sumnjam. Nevjerojatno je, ali je tako, i nemoguće je to negirati nakon seansi u uvjetima savršenog nadzora.” Zaključio je: “Držim da postoji cijela nova domena činjenica i fizikalnih stanja prostora o kojoj ništa ne znamo.”
Mišljenja sam da takvi rezultati, kao i mnogi slični iz skrivene povijesti fizike, upućuju na to da uz ljudski organizam postoji element uma, koji može djelovati na običnu materiju na načine koje ne možemo lako objasniti našim zakonima fizike. Takva se istraživanja vode i danas, premda se mnogi znanstvenici koji se njima bave usredotočuju na mikroučinke, prije nego li na makroučinke o kojima izvješćuje Pierre Curie.
Generator nasumičnih brojeva
Primjerice, Robert Jahn, pročelnik odjela za inženjerstvo pri Sveučilištu Princeton, počeo je istraživati učinke mentalne pozornosti na generator nasumičnih brojeva. Generator nasumičnih brojeva obično generira niz podjednakog broja jedinica i nula. No, Jahn i njegovi suradnici koji su nastavili istraživanje, otkrili su da subjekti mogu mentalno utjecati na generator nasumičnih brojeva i proizvesti statistički znatno veći broj jedinica nego li nula (i obrnuto).
Izvantjelesna iskustva
Dokaz za svjesno “ja” koje postoji odvojeno od uma i materije, dolazi iz medicinskih izvješća o izvantjelesnim iskustvima. Dr. Michael Sabom, američki kardiolog, proveo je opsežna istraživanja izvantjelesnih iskustava. Razgovarao je s pacijentima koji su pretrpjeli srčani udar i doživjeli takva iskustva. Potom je njihova izvješća usporedio s njihovim medicinskim podacima. Otkrio je da je statistički znatan broj pacijenata dao točne iskaze, u skladu s izvješćima o njihovu liječenju. To je veoma neobično, budući da su, prema standardnom medicinskom mišljenju, pacijenti trebali biti posve nesvjesni. Jesu li pacijenti mogli krivotvoriti svoje iskaze na temelju prethodnih saznanja o tijeku liječenja ljudi koji su pretrpjeli srčani udar (primjerice, iz televizijskih liječničkih serija)?
Kako bi to provjerio, Sabom je odabrao skupinu pacijenata koji nisu doživjeli izvantjelesna iskustva. Zamolio ih je neka pokušaju zamisliti što se zbivalo dok su bili u nesvjesnom stanju. Nitko od njih nije dao točan iskaz, a gotovo svi su iznijeli ključne pogreške. Za Saboma su rezultati kontrolne skupine potvrđivali izvornost izvantjelesnih iskustava prve skupine.
U svojoj knjizi Recollections of Death: A Medical Investigation (1982., str. 183) Sabon se zapitao: “Je li um koji se odvoji od fizičkoga mozga u biti ‘duša koja nastavlja postojati nakon konačne smrti tijela, kao što tvrde neke religije?”
Sabomove rezultate potvrdile su daljnje studije. Primjerice, u 2.mj. 2001. tim stručnjaka sa Sveučilišta u Southamptonu u Velikoj Britaniji objavio je povoljnu studiju o izvantjelesnim iskustvima u pacijenata koji su pretrpjeli srčani udar, u časopisu Resuscitation (sv. 48, str. 149-156). Tim je predvodio dr. Sam Parnia, sveučilišni profesor. Dana 16. 02. 2001. na web stranicama sveučilišta objavljen je članak koji kaže da djelo dr. Parnie “pretpostavlja da svijest i um mogu nastaviti postojati nakon prestanka funkcioniranja mozga i kliničke smrti tijela.”
Sjećanja na prošli život
Sjećanja na prošli život također svjedoče o svjesnome “ja”, koje može postojati odvojeno od tijela. Dr. Ian Stevenson, psihijatar na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Virginije, proveo je opsežna istraživanja sjećanja na prošle živote. Stevenson i suradnici usredotočili su se na sjećanja o prošlim životima, o kojima su spontano izvješćivala djeca u veoma mladoj dobi. Stevenson više voli raditi s djecom nego s odraslima, jer odrasle osobe mogu imati motive i sredstva za konstruiranje složenih pripovijesti o prošlim životima. Njegova tehnika podrazumijeva dubinske razgovore s djecom i prikupljanje što više pojedinosti o njihovim prošlim životima. Na temelju tih podataka Stevenson i suradnici pokušavaju identificirati osobu za koju dijete tvrdi da je bilo u prošlome životu. Rezultat su stotine uspješnih identifikacija.
Ljudsko biće se sastoji od tri energije
Kada smo ustanovili da je ljudski organizam sastavljen od elemenata materije, uma i svijesti (ili duha), prirodno je pretpostaviti da je svemir podijeljen na područja, ili razine materije, uma i svijesti, od kojih je svaka nastanjena bićima prilagođenima za život na njima. Prva je razina čiste svijesti. Svijest, kakvom je mi doživljavamo, pojedinačna je i osobna. To pretpostavlja da je izvor svjesnih “ja” također pojedinačan i osoban. Uz pojedinačne svijesti koje postoje u domeni čiste svijesti, postoji također jedno izvorno svjesno biće koje je njihovo ishodište. Kada se svjesna “ja” odvoje od svoga izvora, ona se smještaju na nižim razinama svemira kojima vladaju istančana materijalna energija (um) ili gruba materijalna energija (materija).
Michael A. Cremo
