“Rekli su vam vaše ime, vašu naciju i religiju. Odredili su vaše mogućnosti, učili vas što je dobro a što zlo.Objasnili su vam što je život i kako je nastao! Govore vam što je Bog i kako mu je ime,uče vas kako i gdje da ga tražite. Nalažu vam kako da odgajate djecu… naplaćuju vam vodu, hranu, zrak, život… Prodaju vam strahove, neprijateljstva, razlike… Pakuju vam laži za istinu, a istinu vam predstavljaju za laž! A vi se još pitate zašto nezadovoljstvo ulazi u vaše živote, umjesto da se pitate; postoji li vaš život uopće !?”

atma.hr – 78




Naš cijeli život se sastoji od jednoga trenutka u kojemu vječno bivamo, to je ovaj trenutak ‘sada’ u kojemu čitate moj članak, ne postoji niti jedan drugi trenutak u kojemu možete postojati osim ovoga vječnoga sadašnjeg trenutka.

U svome umu vi možete lutati po prošlosti i budućnosti no postojati i djelovati možete samo u ovome trenutku svoga bivanja. Iz njega je izniklo sve ono što je bilo te se u njemu rađa sve ono što tek treba da bude, stoga je jako bitno biti svjestan sebe u trenutku svoga bivanja

“Sadašnji trenutak i naša spoznaja o njemu je sve što posjedujemo, u njemu je sve ono što jeste i ono što će biti, u njemu živimo ono što smo stvorili i stvaramo ono što ćemo živjeti”

Onaj koji suviše biva u svojoj prošlosti, prebirući po svojim greškama i žaleći za svojim propustima dovodi svoju prošlost u sadašnji trenutak i na taj način stvara budućnost koja ga konstantno vraća u njegovu prošlost. To je uistinu jedan začarani krug umovanja u koji su se upleli mnogi od nas iz razloga jer ne umijemo da otpustimo svoje misli i emocije, jer jedino kroz njih mi doživljavamo sebe. Sadašnji trenutak sam po sebi je prazan, u njemu nemamo za što da se uhvatimo te stoga ne umijemo da svijesno u njemu bivamo, jer naše misli konstantno traže nešto u čemu se mogu ogledati.

U prošlosti borave naša sjećanja i naša uvjerenja, u budućnosti borave naše želje dok u sadašnjosti postoji samo bivanje iz kojega sve nastaje. Sve ono što donesemo u trenutak svoga bivanja postaje naša stvarnost koju proživljavamo i kroz koju stvaramo situacije koje tek trebaju doći, upravo zbog toga se kaže kako je naša stvarnost plod naših uvjerenja, i to je apsolutna istina.

atma.hr – 52




Naša uvjerenja nastaju na dva načina; kroz proživljena iskustva te kroz prihvaćanje znanja kojega primamo od raznih autoriteta kao što su; roditelji, učitelji, religija i tako dalje. Ono što moramo znati je sljedeće; ishodi svih naših iskustava su uvjetovani podsvjesnim uvjerenjima koja su u nas usađna putem navedenih autoriteta, što znači da sve ovo što donosimo u svoje bivanje a odakle se transformira u našu stvarnost koju živimo, zapravo nije naše autentično iskustvo.

Mi živimo u uvjerenjima koja nas opredjeljuju po našim nacionalnim, religijskim i društvenim pripadnostima a svaka od tih pripadnosti je jasno definirana određenim zakonima, tradicijama, uvjerenjima i svrhama. Kada malo dublje uđemo u tu problematiku pripadnosti lako ćemo primijetiti  isprogramiranost našega razmišljanja, vjerovanja, djelovanja a samim time i postojanja.

“Rekli su vam vaše ime, vašu naciju i religiju. Odredili su vaše mogućnosti, učili vas što je dobro a što zlo.Objasnili su vam što je život i kako je nastao! Govore vam što je Bog i kako mu je ime,uče vas kako i gdje da ga tražite. Nalažu vam kako da odgajate djecu… naplaćuju vam vodu, hranu, zrak, život… Prodaju vam strahove, neprijateljstva, razlike… Pakuju vam laži za istinu, a istinu vam predstavljaju za laž! A vi se još pitate zašto nezadovoljstvo ulazi u vaše živote, umjesto da se pitate; postoji li vaš život uopće !?”

Tako će npr. osoba rođena u siromašnoj obitelji u sebi nositi identitet siromaha s kojim će se cijeli život poistovjećivati, upravo to poistovjećivanje sa nametnutim identitetom siromaha i uvjerenjima siromašne osobe čine da ta osoba i umre kao siromah. Nikakve druge životne okolnosti osim naših dubokih uvjerenja s kojima se poistovjećujemo nisu odgovorne za stanje u kojemu se nalazimo. Ono što čini razliku između siromaha i bogataša se ne očituje u materijalnim dobrima već isključivo u onome što pojedinac u sebi živi kao istinu s kojom se poistovjećuje.

banner za knjige SRECA JE PRAVI PUT

“Znaj da je vjera poput sjemena posađenog u zemlju; to sjeme daje po svojoj vrsti. Posadi sjeme u svoj um, zaljevaj ga i njeguj sa očekivanjem, kada dođe vrijeme sjeme će postati plod.” – Joseph Murphy

Osoba koja spozna ovu univerzalnu istinu postaje svjesna mogućnosti koju donosi njezin vječni trenutak bivanja. Takva osoba prestaje da se poistovjećuje sa svojom prošlošću te kreće da djeluje u skladu sa onim što želi u svojoj budućnosti, strpljivo prihvaćajući sve ono što donosi sadašnji trenutak koji je u svome materijalnom ispoljavanju uvijek rezultat djelovanja u prošlosti.

“Najveća usluga koju možeš učiniti sebi jeste da se naučiš pronaći mir u svome nemiru”

Namaste

Anđelko Katinić, zivottosamja.blogspot.ba
 
Pratitie Vitae Est i na Facebook stranici

Prethodna objavaŠto ako „pravi“ ne postoji?!
Slijedeća objavaSvete mantre svemira
Avatar photo
Početak mog osobnog procesa samospoznaje počinje iskustvom bliskom smrti kojeg sam iskusio u ljeto 2007. godine. Od tada pa sve do danas svjedočim procesu osobne transformacije koji mi ukazuje na to da svaka usvojena spoznaja otvara nova poglavlja, što znači da su rad i rast gotovo beskonačan proces, i da najmanje zna ona koji je uvjeren kako je konačno naučio. Ja nisam učitelj nego učenik života koji je u nekim sferama otišao dalje od drugih, što mi daje odgovornost da prenosim iskustvo onima koji prolaze stazama kojima sam osobno već prošao. Na isti način ja učim od svih onih koji koračaju ispred mene.