Svi se sjećamo uzbuđenja i očekivanja, kojima su nas plašili krajem 2012. godine. Promjene su se tada i dogodile, ali ne one koje su bile očekivane – naš planet je ustvari počeo živjeti u drugoj dimenziji!
U siječnju 2013. godine iznijeti su podaci o eksperimentu koji je bio vršen tijekom 10 godina, počevši od 2003.
Proučavajući atom vodika (koji se sastoji od jednog protona) nuklearni znanstvenici primijetili su da proton (u vodiku) kao da pulsira – tren se smanjivao, tren je ponovo dobivao uobičajene razmjere. Znanstvenici su iz početka ovo smatrali nekakvom greškom ili utjecajem vanjskih čimbenika, ali je na kraju zaključeno da se proton zapravo promijenio. Bilo je utvrđeno da se veličina protona smanjila za 4%.
PROMIJENIO SE PROTON I VODIK
Promijenilo se ustvari sve: i brzina i način okretanja, smjer i promjer. Na prvi pogled moglo bi se pomisliti da to mora da je neka greška. Međutim, odmah za protonom krenula se mijenjati i sva organska tvar – budući da u njen sastav ulazi i vodik. Došlo je, ustvari do promjene mase tvari. Za protonom su krenule i ostale čestice i ono što se u nuklearnoj fizici smatralo konstantom počelo je da postoji u potpuno drugom – neuobičajenom vidu. Doslovno, kao da smo Marsovci, koji su se našli na nekoj drugoj planeti. Zakoni koji su važili do 2013. godine prestali su odjednom važiti, pošto je masa tvari postala drugačija.
Nalazi mnogih laboratorija natjerali su znanstvenike cijelog svijeta da se udruže i da zaborave na sve nesuglasice. Otprilike 10 vodećih instituta atomske fizike su počeli svojom laserskom tehnikom i ostalim sredstvima međusobno provjeravati rezultate jedan od drugoga – ali rezultati su uvijek pokazivali da je atom vodika promijenio veličinu.
Promatrano po zakonima trodimenzionalnog svijeta, ovo je nemoguće. Fizika je, međutim, počela otkrivati svoje vlastite dimenzije (razmjere). To svojim proračunima višedimenzionalnosti našeg prostora potvrđuju i astrofizičari.
Mi ustvari živimo u drugoj dimenziji. Došlo je do kvantnog skoka – čestica je s jedne razine energije prešla na drugu razinu energije, pri tome se ponašajući kao neutronska zvijezda – bila je velika pa se smanjila.
Možemo u stvari smatrati da sada živimo na drugoj planeti, pošto svi zakoni počinju djelovati drugačije. Znanstvenici se s tim već sreću na svakom koraku. Zakoni koje znamo već predstavljaju svijet prošlosti. Razdoblje od siječnja do ožujka 2013. godine bio je bogat radikalnim znanstvenim otkrićima u astronomiji i astrofizici, koji su počeli izvirati u izobilju.
Widget not in any sidebars
Po orbiti oko Zemlje kreće se njemački teleskop Spitzer koji je nekoliko puta precizniji od čuvenog Hubbleovog teleskopa. Njime je bila utvrđena nova vrsta zračenja – ultracrveno zračenje galaksije. Do sada nam je bilo poznato samo infracrveno zračenje, a ovo je ultra crveno – tj. radi se o novom fizičkom terminu. Time nam je omogućen uvid još dublje u materiju.
Ultra crveno zračenje jasnije je od običnog 60 puta. Do ovog otkrića došlo se spontano. Razmislite i sami: još u prosincu 2012. godine toga nije bilo, a u siječnju 2013. godine, za samo jedan dan, to je već bilo tu. Ali to tako ne funkcionira. Zračenje ili postoji ili ne postoji – što znači da se tijekom tih dana dogodilo nešto uslijed čega se svijet promijenio. Uobičajena skala elektromagnetskih zračenja, o čemu pišu udžbenici fizike, povećala se u infracrvenom dijapazonu za 3 oktave, a za 3 oktave povećala se i u ultra-ljubičastom dijapazonu.
To jest – dobili smo 6 oktava više nego što smo imali. U stvari se pojavila tvar koje do 2013. godine nije bilo. Ona do sada iz raznih razloga nije bila vidljiva, ali sad se, evo, pokazala i naši fizički uređaji mogu je registrirati.
CRNA RUPA – NESTALA, A POJAVILA SE ZVIJEZDA MAGNETAR
Došlo je i do još jednog otkrića: do 2013. godine znanstvenici su znali (i nas su time plašili) da se naš Sunčev sustav kreće ka Crnoj Rupi. Znanstvenici iz Novosibirska govorili su da se krećemo ka području potpuno neistraženih energija, kojih ranije nije bilo i ne zna se što će dalje biti … Međutim, odjednom Crne Rupe više nema!?
Radilo se o astrofizičkim objektu, koji je u međuvremenu negdje nestao. U središtu naše galaksije više nema Crne Rupe. Znanstvenici su se od toga silno uplašili i ovo su otkriće zatajili. Vijesti o tome nestale su s interneta 2 mjeseca poslije objavljivanja otkrića. Na internetu je postojala stranica “Membrana”, na kojoj su znanstvenici objavljivali svoja otkrića, ali taj elektronički žurnal više ne postoji – kao da je on upao u Crnu Rupu. Što se ustvari dogodilo?
Pokazalo se da je Crna Rupa bila portal kroz koji smo prošli i koja se za nama zatvorio. Međutim, umjesto Crne Rupe u centru Galaksije, pojavio se drugi jedan objekt – Magnetar – koji također predstavlja znanstveno otkriće, ali iz 2014. godine.
Magnetar je pulsirajuća zvijezda, ali to nije Pulsar. Magnetar na sve strane izbacuje tekuće magnetsko polje. To je nekakva tvar kojoj još nije dano ime (ali to nije plazma). Ta tvar je razumna i sastoji se iz granula. Granule u toj materiji bivaju male, veličine otprilike kao elementarne čestice, a bivaju i veće – primjerice veličine Zemljine kugle.
Iz početka je, od ožujka 2014. godine, taj Magnetar bilo moguće samo čuti i promatrati u radio dijapazonu, ali od svibnja 2014. godine već ju je bilo moguće i vidjeti. U kozmičkim razmjerima radi se o kolosalnoj stvari – obično se nešto može ili samo čuti ili samo vidjeti, to jest mozak je već bio pripremljen primiti ovu informaciju.
Na taj način našli smo se na prvim razinama ezoteričnog nivoa, u stvari “na onom svijetu”. To što su sada druge frekvencija, i uslijed toga je drugačija i organika – ne treba nas uopće plašiti jer se naša tijela sama od sebe tome već otvaraju. A u međuvremenu je i sam magnetar počeo svijetliti crvenom svjetlošću (do svibnja 2014. godine Magnetar inače uopće nije svijetlio).
Widget not in any sidebars
OTKUD NOVA “PLAVA MRLJA” U HIPOKAMPUSU?
Još 2005. godine znanstvenici u području neurofiziologije otkrili su u hipokampusu čovjeka dio koji se naziva Plava Mrlja.
*hippocampus – područje mozga u obliku potkove koje igra važnu ulogu u spajanju informacija iz kratkoročnog pamćenja u dugoročno pamćenje. Dio je limbičkog sustava, sustava povezanog sa emocijama i dugoročnim pamćenjem. Hipokampus je umiješan u kompleksne procese kao što su formiranje, organiziranje i pohranjivanje sjećanja.
O njoj se već duže vremena zna, ali se na nju nije obraćala neka posebna pažnja. Sam po sebi, mozak čovjeka je otprilike kao tzv. “Crna kutija”. Ali, tijekom ljeta 2014. godine postalo je moguće vidjeti (tko je doduše sposoban za to) i Plavu Mrlju. Hipokampus se projicira na Točku Života i rukovodi životom čovjeka u Eteru i na višim razinama.
Ova se plava boja, ako se oči pritvore (ako se “zaškilji”), ponekad može spaziti kao srebrni oreol (nimbus) nad nečijom glavom. To je novo organsko Tijelo i ono pulsira u skladu s Magnetarom. Oni čine jedinstveni sustav i oba imaju isti osnovni ritam – ritam valcera.
Osnovni ritam Svemira isto je tako valcer, ali se izvodi u raznim “aranžmanima” i u raznim oktavama. Oktava u kojoj po taktu valcera plešu Plava Mrlja i Magnetar iz centra Galaksije nalazi se na novoj skali, koja obuhvaća i ranije spomenute tri nove oktave.
Drugim riječima – proizlazi da je energetski spektar novog vodika potpuno različit od spektra starog vodika. To je spektar ultracrvene boje, koji je dublji od infracrvene. I upravo je taj (novi) dijapazon preuzeo vodstvo.
Mi živimo, a ni ne shvaćamo da primjećujemo već potpuno drugačije energetske spektre.
Dragan Pelović / Jasna Luminus
