Nebo je naš pravi Dom

Tvoj omotač na Zemlji nije vječan

i kad u njemu prestane dotok života

i cirkulacija krvi,

tad se on mrvi

i kroz materijalne elemente razgrađuje

i više se ne nadograđuje.

Svoj prvobitni oblik više nećeš moći vratiti,

a tvoje sjene ili Svjetlo

će te na daljnjem putovanju pratiti.

Nemoj svoje poklonjeno vrijeme

uzalud prolijevati,

jer kad se posuda isprazni

svoj vrt nećeš imati

čime zalijevati.

Bez obzira je li tvoja životna uzica duža ili kraća,

svako fizičko tijelo

zemlji se vraća.

Po kozmičkom zakonu akcije i reakcije

duša sama sebi stvara nove sankcije

ili od Velikog Duha vodstvo

koje dušu vraća u Bitak

i Kozmičko Srodstvo.

Kada se izgubi svaki trag

i ljudski otisak,

tada je duša spremna

za potisak

i novi uzlet

preko sedam krugova

koje treba savladati

kako bi kroz Nebesku kapiju

mogla ponovno ući

i odijelo od Svjetla

na sebe navući.

Tvoj pravi dom nije Zemlja

i ne moraš se iznova vraćati

u kuću od kostiju i mesa,

već teži da se kao slobodno biće

uputiš ka Nebeskoj Dvorani

i postaneš sudionik kozmičkog plesa

gdje svi u radosti plešu

i odaju svome Tvorcu

štovanje i čast,

jer samo kroz Njega

dolazi

Novi Život i rast.

Svi smo djeca Jednoga

i Nebo je naš pravi Dom.

Milan Troskot, Živi Trenutak