Osjetiš ranjenu dušu…
Nekad napada i riče poput ranjene zvijeri,
a nekad joj samo oči zacakle kad dotakneš rane koje nisu zacijelile…
Osjetiš patnju ispod namještenog osmijeha
i bol što vrišti ispod svih slojeva koje je putem nagomilala.
Kako bi ih sakrila…
Osjetiš…
Osjetiš srce kako još uvijek krvari,
osjetiš ranu koja još uvijek boli…
I sve ono što pokušava prikriti…
Nerazriješeni odnosi,
neraščišćeni sukobi,
neizgovorene riječi,
zadani udarci…
I toliko toga što ni sebi ni drugome ne može oprostiti…
A dok pokušava krenuti dalje,
sidro nekako uvijek vuče nazad.
I stalno iznova šalje poruku
– tu je nešto zaglavljeno, nerazriješeno…
Tu imaš emocionalni teret koji ne trebaš nositi,
tu imaš kamenčić u cipeli…
I dok god ga ne razriješiš
izlaziti će na površinu, netko će ga dotaknuti
i opet će te iznova boljeti.
Zato otpusti…
Otpusti zbog sebe.
Zbog svog unutarnjeg mira
i zato jer ti zaslužuješ bolje.
Zaslužuješ da se više ne truješ,
i da to konačno odboluješ…
Oprosti si.
Neka te ne bole više tvoji izbori
a ni tuđi postupci…
Jer svi postupamo najbolje što možemo
u skladu sa svojom razinom svijesti.
I zato nemoj se više osuđivati
i koliko god teško bilo
sjeti se da su te tuđi bolni udarci
baš ovako posebnom osobom napravili…
Jer svi smo mi na neki način isprepleteni,
svi jedni drugima učitelji,
nekad u ljepšoj, a nekad u težoj ulozi…
A sve sa istim ciljem
da spoznamo svoju suštinu
Tko smo zaista…
I da se iscijelimo u ljubavi.
Iva Bradarić
WEB – Sunčana strana života
Facebook – Sunčana strana
