Zaboravljanjem svog pravog identiteta, osoba razvija strah od smrti, iako duša nikada ne umire niti se rađa. To pogrešno poistovjećivanje živog bića s materijalnom prirodom uzrok je lažnog posjedovanja stvari ponuđenih uređenjem više uprave. Živom biću se nude sva materijalna sredstva kako bi živjelo mirnim životom i izvršavalo dužnosti samospoznaje u uvjetovanom životu, ali zbog pogrešnog poistovjećivanja, postaje zapletena osjećajem lažnog posjedovanja svojine Boga.
“Prije svega, Brahma je od svoje sjene stvorio prekrivače neznanja za uvjetovane duše. Ima ih pet i nazivaju se tamisra, andhatamisra, tamas, moha i mahamoha.” (Srimad Bhagavatam, 3.20.18)
Uvjetovane duše ili živa bića koja dodu u materijalni svijet da bi uživala u osjetilnom zadovoljenju na početku su prekrivena s pet različitih stanja:
- Prvo stanje je prekrivač tamishra ili gnjev. Priroda svakog živog bića je da ima sićušnu nezavisnost; uvjetovana duša zloupotrebljava tu nezavisnost kada misli kako i ona može uživati kao Bog. Ovo zaboravljanje svog prirodnog položaja je posljedica gnjeva ili zavisti. Pošto je živo biće vječno sićušni sluga Boga, prirodno ne može nikada postati uživatelj u istoj mjeri kao i Bog. Kada to zaboravi i pokuša postati Njemu ravno, to stanje se naziva tamishra. Čak i na polju duhovne spoznaje, taj tamishra mentalitet živog bića je vrlo teško nadvladati. U pokušaju da izađu iz zapletenosti materijalnog života, mnogi se žele sjediniti s Bogom. Čak i u njihovim transcendentalnim djelatnostima taj loš mentalitet tamishra se i dalje održava.
- Andha-tamishra sadrži shvaćanje da je smrt konačni kraj. Ateisti uglavnom misle kako je tijelo osobeno biće i da se zato sve okončava smrću tijela. Stoga žele uživati materijalni život što je moguće duže dok imaju tijelo. Njihova teorija je: “Sve dok živiš, trebaš živjeti u izobilju. Poslije smrti sve je gotovo. Nitko nije odgovoran ni za što što učini tijekom života.” Ovo nerazumno shvaćanje života ubija ljudsku civilizaciju jer mu nedostaje znanje o neprestanom trajanju vječnog života.
- Ovo andha-tamishra neznanje rezultat je tamasa. Stanje u kome ne postoji nikakvo znanje o duhovnoj duši se naziva tamas. Ovaj materijalni svijet se također uglavnom naziva tamas, jer devedeset i devet posto živih bića nemaju znanje o svom pravom identitetu kao duši. Gotovo svatko misli da je tijelo; nema nikakvo obavještenje o duhovnoj duši. Vođena ovim pogrešnim shvaćanjima, osoba uvijek misli: “Ovo je moje tijelo i sve što je u svezi s ovim tijelom je moje.” Takvo zavedeno živo biće vezuju se snažno za dom, djecu, bogatstvo, obilje i sl.
- Prema povećavanju takvih djelatnosti povećava se i moha ili iluzija o tjelesnom shvaćanju života. Tako se širi ideja: “Ja sam ovo tijelo i sve što pripada tijelu je moje” i kad čitav svijet postane obuzet njome, stvaraju se različite grupacije, obitelji i nacije koje se međusobno svađaju i bore jedni protiv drugih.
- Maha-moha znači biti lud za materijalnim uživanjem. Posebno u ovom dobu Kali, svatko je obuzet ludilom u nagomilavanju stvari radi materijalnog uživanja.
Djelatnosti neznanja
Također Srimad-Bhagavatam (3.12.2) prikazuje ovih pet vrsta neznanja kao djelatnosti neznanja. Tako je Brahma stvorio pet djelatnosti neznanja:
- Samozavaravanje (tamas)
- Osjećaj smrti (andha-tamishra)
- Gnjev poslije razočaranja (tamishra)
- Osjećaj lažnog posjedovanja (maha-moha)
- Iluzorno tjelesno shvaćanje ili zaboravljanje pravog identiteta (moha)
Prije stvaranja živih bića u različitim vrstama života, Brahma je stvorio uvjete u kojima živo biće u materijalnom svijetu mora živjeti. Sve dok živo biće ne zaboravi svoju pravu prirodu, ne može živjeti u materijalnim uvjetima života. Stoga je prvi uvjet materijalnog postojanja zaboravljanje pravog identiteta. Zaboravljanjem svog pravog identiteta, osoba pouzdano razvija strah od smrti, iako čista živa duša nikada ne umire i nikada se ne rađa. To pogrešno poistovjećivanje živog bića s materijalnom prirodom uzrok je lažnog posjedovanja stvari ponuđenih uređenjem više uprave.