Znaj da će ti ljudi učiniti ono što im njihova sjećanja zapovjede. Čak i puno bliži ljudi, poput tvojih roditelja, braće ili sestara. Ne možemo ništa tu napraviti, osim osvijestiti kako se takve zapovijedi događaju i kod nas samih. Naša je strategija zadržati prisebnost, trezvenost i povjerenje.
A onda otpustiti.
Sjećanja imaju samo jedan zadatak: da te uvjere kako si nemoćan i jadan. Sve što se događa je protiv njih/tebe, a nude i svakodnevne “dokaze” koji mogu biti jako uvjerljivi. Osvijesti da možeš biti neovisan o njima i potražiti utočište u svojoj Ljubavi. To ti je cijela praksa!
Uvijek imaj na umu da je ovo tek samo površina, da si pravi ti daleko veći svijet, daleko dublji i suptilniji. Premda je sad umu teško to zamisliti, svatko od tebe nešto želi, gura te vamo-tamo, postoji jedan dio tebe koji sve to promatra. Na prvi pogled bi se reklo da si poput astronauta u svemirskom odijelu, zaštićen od izvanjskog pakla, koji sve pomno gleda i zapisuje. Ali nisi. Ti si svemir koji promatra astronauta, beskrajan, veličanstven, savršen…
Nenad Ljubić, http://nenadljubic.com/