“Beskorisno je gledati ili govoriti o materijalnim gunama prirode i sreći i nesreći koje iz njih proizlaze kao da su stvarne. Kada um odluta tijekom dana i čovjek počne misliti o sebi kao o jako važnom ili kada po noći sanja da lijepa žena uživa s njim, sve su to samo lažni snovi. Slično tome, sreća i nesreća koje potječu od materijalnih osjetila su beznačajne.” (Srimad Bhagavatam 7.2.48)
Sreća i nesreća koje potječu od djelatnosti materijalnih osjetila nisu prava sreća i nesreća. Zbog toga Bhagavad-gita govori o sreći i nesreći koje su transcendentalne prema materijalnom shvaćanju života (sukham atyantikam yat tad buddhi-grahyam atindriyam). Kada se naša osjetila pročiste od materijalne zagađenosti, postaju atindriya, transcendentalna, a kada s transcendentalnim osjetilima služimo gospodara osjetila, Hrišikesu (sanskrit – gospodar osjetila), možemo osjetiti pravo transcendentalno zadovoljstvo. Nijedna sreća ili nesreća koju stvorimo špekulacijom suptilnog uma nije stvarna već je samo umna izmišljotina. Zato ne bismo trebali izmišljati takozvanu sreću umnom špekulacijom. Najbolje je zaokupiti um služenjem Gospodina Hrišikese, i tako živimo pravim blaženim životom.
Vedski spisi izjavljuju – apama-somam amrta abhama apsarobhir viharama – pod utjecajem takvog shvaćanja, osoba želi otići na rajske planete da bi uživala s mladim devojkama i pila soma-rasu (nebeski napitak polubogova). Takvo izmišljeno zadovoljstvo, međutim, nema nikakvu vrijednost. Kao što je potvrđeno u Bhagavad-giti (7.23) – antavat tu phalam tesam tad bhavaty alpa-medhasam: “Ljudi male inteligencije obožavaju polubogove, a njihovi plodovi su ograničeni i prolazni”. Čak i ako se plodonosnim djelatnostima illi obožavanjem polubogova uzdignemo na više planetarne sisteme radi osjetilnog uživanja, takav položaj je opisan u Bhagavad-giti kao antavat, prolazan.
Sreća koja se tako uživa je poput zadovoljstva koje osjećamo kada grlimo mladu ženu u snu. Neko vrijeme može biti ugodno, ali je temeljni princip nestvaran. Umne izmišljotine sreće i nesreće u materijalnom svijetu se uspoređuju sa snovima zato što su nestvarne. Sve misli o dostizanju sreće materijalnim osjetilima nemaju stvarnu pozadinu i zato nemaju nikakvog značaja.
“Kao što je san proizvod nečije inteligencije i nema stvarnog značaja, na sličan način, materijalno jadikovanje, iluzija, sreća, nesreća i prihvaćanje materijalnog tijela pod utjecajem maye, su sve kreacije Moje iluzorne energije. Drugim riječima materijalno postojanje nema suštinske stvarnosti.” Srimad Bhagavatam 11.11.2
“Kao što neko može pogrešno smatrati da je vijenac cvijeća zmija ili doživljavati sreću i nesreću u snu, tako u materijalnom svijetu, zbog nedostatka pažljivog razmišljanja, pravimo razliku između sreće i nesreće, smatrajući jednu dobrom, a drugu lošom.” Srimad Bhagavatam 6.17.30
I sreća i nesreća materijalnog svijeta dvostranosti su pogrešne ideje. Razlika između sreće i nesreće u materijalnom svetu dvostranosti je samo umna izmišljotina, jer su takozvana sreća i nesreća zapravo jedno te isto. Čovjek koji spava u snu stvara svoju sreću i nesreću, mada ona u stvari ne postoji. Um je posrednik i u snovima i u budnom stanju i sve što um stvori u obliku sankalpe i vikalpe, prihvaćanja i odbacivanja se naziva manodharma ili umna izmišljotina.
Bhagavata Purana
Srimad Bhagavatam (Bhagavata Purana), ili jednostavno Bhagavatam, često se naziva Biblijom vaišnavizma, najstarije i najraširenije indijske tradicije. Bhagavatam je veliko povijesno enciklopedijsko djelo koje obuhvaća širok spektar znanja, uključujući povijest, psihologiju, politiku, kozmologiju metafiziku i teologiju. Ralph Waldo Emerson, američki transcendentalist iz 19-tog stoljeća nazvao ju je “Knjigom koja se čita na koljenima…”
Vaišnavska tradicija poučava kako je duboko znanje Bhagavatama izvorno Bog prenio Brahmi na početku stvaranja. Brahma je esenciju znanja prenio Naradi, a Narada ga je prenio Vyasi, koji je sakupio i zapisao Vede. Vyasina je uloga u povijesnom širenju ‘prvobitnog znanja’ vrlo bitna. Rečeno je kako je podijelio vječno znanje Veda u četiri kategorije. Nakon toga je sažeo esenciju te četiri Vede u aforizme poznate kao Vedanta-sutre. Međutim, nakon tog velikog posla, Vyasa je još uvijek osijećao neko nezadovoljstvo jer je u cijelom kompiliranju, kategoriziranju i sažimanju vedske literature, zanemario osobni aspekt Apsolutne Istine. To je i potvrdio njegov duhovni učitelj Narada, koji mu je rekao da će biti zadovojan tek kada opiše imena, oblike i djelatnosti Krišne, Božanske Osobe.
Srimad Bhagavatam je izvorno sanskritsko djelo zapisano prije više od 5000 godina.
Naručite svoj primjerak Srimad Bhagavatama
ISKCON Centar Split nudi vam izdanje “Srimad Bhagavatama 1. pjevanje – Stvaranje” s prijevodom i komentarima Sri Srimad A.C Bhaktivedante Swamija Prabhupade, cijenjenog indijskog učitelja vedske mudrosti, po cijeni od 160 kn plus troškovi poštarine.
Riječ je o knjizi s preko 1080 stranica s tvrdim uvezom, izvornim sanskritskim strofama, prijevodom riječi i komentarima te ilustracijama u boji.
Jedan dio ove drevne visoko filozofske knjige kronološki se nastavlja na događanja iz Bhagavad-gite.
Neke od teme prvog pjevanja (od ukupno 12), ujedno i jedinog prevedenog na hrvatski jezik uključuju: poimanje Boga i Apsolutne Istine, izvor materijalne energije, moć mantri, purusa inkarnacije, opis kozmičkog oblika, kratak opis različitih inkarnacija, početak doba Kali, značenje duhovnog učitelja…
Knjigu možete naručiti direktno preko našeg portala, kontaktom na e-mail [email protected].
