Neki ljudi su neprimjetni, a neki upečatljivi i “magnetski” privlačni. Osobnost je u najvećoj mjeri izvan kontrole volje, ali se djelomično može usvojiti i vježbom. Ako vas je netko zadivio, dobro razmislite je li to zaslužio temeljnim vrijednostima ili vas je samo zaveo šarmom i rječitošću.
Nobelovac Richard Feynman je toliko bio oduševljen svemirom i astronomijom da je svojom ljubavlju zarazio sve koji su slušali njegova predavanja. Potaknuti njegovom vještom uporabom svakodnevnog govora u objašnjavanju složenih pojmova, milijuni su se okrenuli proučavanju disciplina koje je Feynman promovirao.
Karizma
“Energija koju je isijavao je ulijevala ljudima želju da do kraja života proučavaju teorijsku fiziku pa i ako prethodno nisu imali pojma o njoj”, rekla je psihologinja Kay Redfield Jamison u intervjuu za reviju “Psychology Today”. Feynman jedan od malobrojnih ljudi koji su, po ocjeni okoline, posjedovali kvalitetu zvanu “karizma”.
Karizmatični ljudi
U svijetu vlada visok stupanj suglasnosti oko toga tko je karizmatičan. Na svjetskoj sceni su to bili (ili jesu) John F. Kennedy, Bill Clinton, Barack Obama, Mahatma Gandhi, Martin Luther King, Nelson Mandela, Humphrey Bogart, Oprah Winfrey,…
Uza sve razlike u podrijetlu, obrazovanju i zanimanju, sve nabrojene ljude vezuje sposobnost privlačenja pažnje, izazivanja divljenja i širenja utjecaja. U nedostatku preciznijeg izraza, za karizmatičnog pojedinca kaže se da ima “ono nešto”. Francuzi imaju sličan izraz, koji glasi “ne znam što” (je ne sais quoi), a Englezi koriste termin “X factor”.
Što je karizma?
Riječ karizma dolazi od grčke riječi “charis”, što znači milost, jer je sveopći dojam da su ljudi koji je posjeduju obdareni svojevrsnom milošću. Sociolog Max Weber definirao je karizmu kao “kvalitetu kojom se pojedinac izdvaja od običnih ljudi i koja navodi okolinu na uvjerenje da posjeduje natprirodne, nadljudske ili barem izvanredne moći.”
Brojna istraživanja su utvrdila da ljudi zaista “padaju” na karizmatične pojedince te da su skloni da im “progledaju kroz prste”, da im povlađuju, kupuju od njih, slijede ih pa i glasaju za njih. Na izborima narod ima priliku da na vlast dovede one pojedince ili stranke koji će najbolje zastupati njihove interese, ali često biraju one koji imaju najviše “onog nečeg” ili “X faktora”. Istraživanja su pokazala da političarev izgled i nastup imaju velik utjecaj na ishod izbora, neovisno od izbornog programa.
Zbog ljudske podložnosti površnim “specijalnim efektima”, povremeno nepošteni, ali šarmantni i privlačni pojedinci uspijevaju pokrenuti narodne mase i na izborima skupe dovoljno glasova da preuzmu vlast.
Dakle, ako vas je netko zadivio, dobro razmislite je li to zaslužio temeljnim vrijednostima ili vas je samo zaveo šarmom i rječitošću.
Osobnost nije ograničena na globalno poznate i slavne ljude – postoje i lokalni karizmatici. Većina nas ima nekog karizmatičnog prijatelja, kojeg prepoznajemo po tome što osvijetli i ugrije prostoriju u koju uđe. Karizmatični pojedinci “iz susjedstva” uspijevaju pomoći ljudima da se osjete bolje i ugodnije u svojoj koži. Obratno – neki slavni ljudi osobno nisu karizmatični, ali ih javnost tako doživljava jer su stalno prisutni u medijima i u pravilu imućni. Kad obožavatelj sretne takvu, nekarizmatičnu osobu uživo, postoji mogućnost da se razočara i zaključi da ta osoba nije “ništa posebno”.
Glavna obilježja karizme
Karizmatični su uglavnom svjesni svog snažnog utjecaja na okoliš. Britanski psiholog i pisac prof. Richard Wiseman je proučio dvije stotine sudionika državnog natjecanja “FameLab”.
Sudionici koji su skupili najviše bodova na testu u kom su upitani koliko uspješno prenose svoje emocije na okolinu postigli su i najbolji rezultat u osvajanju žirija svojom osobnošću.
Znanstvenici poput Wisemana tvrde da su otkrili najvažnija obilježja karizme. Dok je ovu kvalitetu teško definirati na svačije zadovoljstvo, lako ju je raščlaniti na sastavne faktore.
Prema Wisemanu, karizmatičan pojedinac ima tri bitne karakteristike:
- snagu emocija
- zaraznost emocija
- otpornost na tuđe emocionalne utjecaje
“Kad ugledate čovjeka koji posjeduje karizmu, već i nesvjesno oponašate njegove geste i izraze lica. Na primjer, redovito ćemo uzvratiti osmijeh karizmatičnoj osobi koja nam se nasmiješi”, ocrtava Wiseman zaraznu kvalitetu emocija karizmatičnih osoba.
Drugi psiholozi obilježjima koje navodi Wiseman dodaju potpunu uvjerenost u vlastitu vrijednost i važnost, veliku psihofizičku energiju i visoku toleranciju na stres.
Karizmatici su toliko snažno uvjereni u svoju posebnost da to uvjerenje prenose i na okolinu.
Velika energija im omogućuje da uporno i dugoročno rade na ostvarenju ciljeva, a tolerancija na stres im pomaže da se upuštaju u riskantne pothvate unatoč opasnostima i preprekama. Psiholog Ronald E. Riggio, koji 30 godina proučava karizmatičnost, smatra da su govorničke vještine, optimizam i pozitivnost također sastavni dijelovi karizme.
Velike političke vođe se u govorničkim nastupima često služe slikovitim izražavanjem, poput Martina Luthera Kinga i njegovog “I have a dream” u govoru o jednakosti rasa. Jedno istraživanje je pokazalo da su američki predsjednici koje su ispitanici u anketama ocijenili karizmatičnim – Abraham Lincoln, Franklin Roosevelt i Ronald Reagan – u govorima su koristili dvostruko više slikovitih izraza nego njihove manje upečatljive predsjedničke kolege, konkretno Herbert Hoover i Warren Harding.
Riggio je u jednom eseju ustvrdio da se karizma može svesti na niz emocionalnih i društvenih vještina, koje omogućuju karizmatičnom pojedincu da snažno utječe na tuđe emocije. Prema Riggu, karizmatik mora posjedovati izražajnost, pronicljivost i kontrolu i na emocionalnom i na društvenom planu.
Emocionalna izražajnost je sposobnost spontanog i iskrenog iskazivanja osjećaja – ili barem uvjerljivo stvaranje takvog dojma. Zahvaljujući toj sposobnosti karizmatici prenose na okolinu svoja osjećanje i raspoloženja. Uobičajeno je da izražavaju pozitivne emocije, ali mogu i razdražiti okoliš ako su sami uzrujani i ljuti.
Emocionalna pronicljivost je sposobnost uočavanja tuđih duševnih stanja i prikladnog optimalnog reagiranja na tuđe emocionalne potrebe. Karizmatici su slavni po tome što ispravno “pogađaju” što njihova okolina osjeća i želi te joj onda to i većinom daju, uspostavljajući vrlo čvrste emocionalne spone sa svojom publikom. No, oprez – emocionalna pronicljivost nije isto što i osjećajnost ili ranjivost. Karizmatični pojedinac mora imati “radar” za očitavanje i prepoznavanje tuđih emocija da bi im mogao udovoljiti, ali ne mora i sam proživjeti te iste emocije.
Emocionalna kontrola dopušta karizmaticima da prilagođavaju i doziraju svoj emocionalni izražaj – da prema potrebi aktiviraju svoj šarm, oduševljenje ili gnjev. Svojstveno im je zadržavanje pribranosti u stresnim situacijama, čime pokazuju da su iznad problema i da vladaju situacijom. Društvena izražajnost je vještina verbalnog ophođenja i sposobnost uvođenja drugih u komunikaciju. Riječi karizmatika su pune energije, što takve osobe čini zanimljivim i uvjerljivim govornicima i sugovornicima.
Društvena pronicljivost je sposobnost čitanja i tumačenja društvenih situacija. Karizmatik pažljivo sluša, ili barem ostavlja dojam da pažljivo sluša. Mnogi od onih koji su se susreli s karizmaticima kažu da su imali osjećaj da im se on u potpunosti posvetio i pružio im osjećaj da su jedini na svijetu. Konačno, društvena kontrola omogućuje karizmatiku igrati različite uloge i uklopiti se u bilo koju okolinu.
Većina nas posjeduje neka ili sva svojstva karizme, ali ne u dovoljnoj mjeri da bismo uspjeli snažno djelovati na okoliš. Kod karizmatika su sve navedene sposobnosti razvijene i uravnotežene.
Pojedinac kod kojeg one nisu podjednako naglašene manje je uspješan u ophođenju s okolinom. Na primjer, tko ima snažnu emocionalnu izražajnost, ali slabu emocionalnu kontrolu, bit će okolici “teško probavljiv”, kao previše začinjeno jelo.
Rađamo li se karizmatični?
Staro je pitanje kako nastaju karizmatični ljudi – rađaju li se s karizmom ili je stječu tijekom života? Novija istraživanja tvrde da je dio karizmatičnosti urođen, dok se ostatak formira odgojem, obrazovanjem i drugim iskustvima. Iako malo tko u djetinjstvu ima utjecaj na vlastiti odgoj i obrazovanje, psiholozi tvrde da se neki aspekti karizme mogu steći, povećati i isklesati i u poznim godinama.
Stoga, nemojte očajavati ako zasad nemate karizmatični utjecaj pri prenošenju svojih ideja. Profesor Wiseman tvrdi da je uz pomoć treninga moguće steći 50 posto karizmatičnih svojstava, preciznije onih koja su vezana uz držanje, slušanje, izražavanje, postavljanje pitanja i prenošenje ideja. Ovim postupcima možete jako promijeniti način na koji vas okolina doživljava.
Ozren Podnar
