Neki ljudi su neprimjetni, a neki upečatljivi i “magnetski” privlačni. Osobnost je u najvećoj mjeri izvan kontrole volje, ali se djelomično može usvojiti i vježbom …




Nobelovac Richard Feynman je toliko bio oduševljen svemirom i astronomijom da je svojom ljubavlju zarazio sve koji su slušali njegova predavanja. Potaknuti njegovom vještom uporabom svakodnevnog govora u objašnjavanju složenih pojmova, milijuni su se okrenuli proučavanju disciplina koje je Feynman promovirao.

“Energija koju je isijavao je ulijevala ljudima želju da do kraja života proučavaju teorijsku fiziku pa i ako prethodno nisu imali pojma o njoj”, rekla je psihologinja Kay Redfield Jamison u intervjuu za reviju “Psychology Today”. Feynman jedan od malobrojnih ljudi koji su, po ocjeni okoline, posjedovali kvalitetu zvan “karizma”.

U svijetu vlada visok stupanj suglasnosti oko toga tko je karizmatičan. Na svjetskoj sceni su to bili (ili jesu) John F. Kennedy, Bill Clinton, Barack Obama, Mahatma Gandhi, Martin Luther King, Nelson Mandela, Humphrey Bogart, Oprah Winfrey,…

Uza sve razlike u podrijetlu, obrazovanju i zanimanju, sve nabrojene ljude vezuje sposobnost privlačenja pažnje, izazivanja divljenja i širenja utjecaja. U nedostatku preciznijeg izraza, za karizmatičnog pojedinca kaže se da ima “ono nešto”. Francuzi imaju sličan izraz, koji glasi “ne znam što” (je ne sais quoi), a Englezi koriste termin “X factor”.

Riječ karizma dolazi od grčke riječi “charis”, što znači milost, jer je sveopći dojam da su ljudi koji je posjeduju obdareni svojevrsnom milošću. Sociolog Max Weber definirao je karizmu kao “kvalitetu kojom se pojedinac izdvaja od običnih ljudi i koja navodi okolinu na uvjerenje da posjeduje natprirodne, nadljudske ili barem izvanredne moći.”

Brojna istraživanja su utvrdila da ljudi zaista “padaju” na karizmatične pojedince te da su skloni da im “progledaju kroz prste”, da im povlađuju, kupuju od njih, slijede ih pa i glasaju za njih. Na izborima narod ima priliku da na vlast dovede one pojedince ili stranke koji će najbolje zastupati njihove interese, ali često biraju one koji imaju najviše “onog nečeg” ili “X faktora”. Istraživanja su pokazala da političarev izgled i nastup imaju velik utjecaj na ishod izbora, neovisno od izbornog programa.

Zbog ljudske podložnosti površnim “specijalnim efektima”, povremeno nepošteni, ali šarmantni i privlačni pojedinci uspijevaju pokrenuti narodne mase i na izborima skupe dovoljno glasova da preuzmu vlast.

Dakle, ako vas je netko zadivio, dobro razmislite je li to zaslužio temeljnim vrijednostima ili vas je samo zaveo šarmom i rječitošću.

Osobnost nije ograničena na globalno poznate i slavne ljude – postoje i lokalni karizmatici. Većina nas ima nekog karizmatičnog prijatelja, kojeg prepoznajemo po tome što osvijetli i ugrije prostoriju u koju uđe. Karizmatični pojedinci “iz susjedstva” uspijevaju pomoći ljudima da se osjete bolje i ugodnije u svojoj koži. Obratno – neki slavni ljudi osobno nisu karizmatični, ali ih javnost tako doživljava jer su stalno prisutni u medijima i u pravilu imućni. Kad obožavatelj sretne takvu, nekarizmatičnu osobu uživo, postoji mogućnost da se razočara i zaključi da ta osoba nije “ništa posebno”.




Glavna obilježja karizme

Karizmatični su uglavnom svjesni svog snažnog utjecaja na okoliš. Britanski psiholog i pisac prof. Richard Wiseman je proučio dvije stotine sudionika državnog natjecanja “FameLab”.

Sudionici koji su skupili najviše bodova na testu u kom su upitani koliko uspješno prenose svoje emocije na okolinu postigli su i najbolji rezultat u osvajanju žirija svojom osobnošću.

Znanstvenici poput Wisemana tvrde da su otkrili najvažnija obilježja karizme. Dok je ovu kvalitetu teško definirati na svačije zadovoljstvo, lako ju je raščlaniti na sastavne faktore.

Prema Wisemanu, karizmatičan pojedinac ima tri bitne karakteristike:

  • snagu emocija
  • zaraznost emocija
  • otpornost na tuđe emocionalne utjecaje

“Kad ugledate čovjeka koji posjeduje karizmu, već i nesvjesno oponašate njegove geste i izraze lica. Na primjer, redovito ćemo uzvratiti osmijeh karizmatičnoj osobi koja nam se nasmiješi”, ocrtava Wiseman zaraznu kvalitetu emocija karizmatičnih osoba.

Drugi psiholozi obilježjima koje navodi Wiseman dodaju potpunu uvjerenost u vlastitu vrijednost i važnost, veliku psihofizičku energiju i visoku toleranciju na stres.

Karizmatici su toliko snažno uvjereni u svoju posebnost da to uvjerenje prenose i na okolinu.

Velika energija im omogućuje da uporno i dugoročno rade na ostvarenju ciljeva, a tolerancija na stres im pomaže da se upuštaju u riskantne pothvate unatoč opasnostima i preprekama. Psiholog Ronald E. Riggio, koji 30 godina proučava karizmatičnost, smatra da su govorničke vještine, optimizam i pozitivnost također sastavni dijelovi karizme.

Velike političke vođe se u govorničkim nastupima često služe slikovitim izražavanjem, poput Martina Luthera Kinga i njegovog “I have a dream” u govoru o jednakosti rasa. Jedno istraživanje je pokazalo da su američki predsjednici koje su ispitanici u anketama ocijenili karizmatičnim – Abraham Lincoln, Franklin Roosevelt i Ronald Reagan – u govorima su koristili dvostruko više slikovitih izraza nego njihove manje upečatljive predsjedničke kolege, konkretno Herbert Hoover i Warren Harding.