Vedski nam spisi pružaju obavještenja o tome na koji se način duša uzdiže do rajskih planeta te kako se karma duše, koja je na osnovu svojih pobožnih djela prebivala na višim planetima, nakon određenog perioda istroši pa se ona ponovno vraća na zemlju. Do sada smo govorili o tome kako je duša praćena suptilnim tijelom prilikom napuštanja gruboga tijela. Ovdje ćemo govoriti o tome što se događa s onima koji ne prihvate put služenja Boga.

Uzdizanje na rajske planete

Danas većina ljudi nije istinski zainteresirana za Boga, već se zanimaju za neke od oblika koje spadaju u domenu odlika vrline i pobožnosti. Za njih, najviši životni cilj predstavlja dostizanje neke vrste materijalne utopije. Taj cilj mogu ostvariti na ovom ili nekom drugom planetu. Na primjer, drevni narodi su bili uvjereni da bogovi, ili u primjeru monoteističkih religija Bog, žive u višim regijama neba. To su mjesto nazivali rajem. Slično tome, u vedskoj tradiciji također se često govori o rajskim planetima. Taj se predio odnosi na mjesta na nebu ili određene planete u svemirskim prostranstvima. No, kako nas vedski sveci dalje podučavaju, to nisu duhovna mjesta, već mjesta koja su nešto više materijalno razvijenija od našega planeta. To se također odnosi i na živa bića koja tamo žive. Vedski koncept duhovnog svijeta nije koncept raja na nebu. Vaikuntha, duhovni svijet, trans-svemirski je predio, daleko iznad sveukupne materije, prostora i vremena.

Rajske planete dostižu dvije klase ljudi: oni koji slijede Vede vršeći vatrena žrtvovanja i druge prateće rituale i ceremonije te oni koji prakticiraju strogosti, istinoljubivost, milosrđe i druge materijalno pobožne djelatnosti. Put kojega duša slijedi kako bi dostigla rajske planete naziva se pitriyana ili put predaka. Taj naziv nastao je iz razloga što se materijalistički ljudi nadaju kako su svi njihovi preci dostigli te planete gdje sada uživaju, što nije točno.

Put dostizanja rajskih planeta lijepo je objašnjen u Chandogya Upanishadi (5.10.3-4): “Oni koji prakticiraju razne vrste ishtapurta ili pobožnih djela, poput vršenja vatrenih žrtvovanja, davanja milostinje i rada za dobrobit ljudi, nakon smrti odlaze u dim, iz dima u noć, iz noći u tamno dvotjedno razdoblje mjeseca, iz tamnog dvotjednog razdoblja mjeseca u šest mjeseci južne putanje sunca. Iz tih mjeseci odlaze u svijet predaka, iz svijeta predaka u eter, iz etera na Mjesec.”

U ovim stihovima gdje se opisuje kako duša koja se uspinje pitriyanom odlazi u dim, noć, tamno dvotjedno razdoblje mjeseca, šest mjeseci južne putanje sunca, svijet predaka i eter, zapravo ne znači da duša i doslovno dostiže te stvari. Duša koja se uzdiže vođena je devama (polubogovima) koji su zaduženi za hijerarhiju svemira. Na taj način ona je uspješno vođena iz jedne razine na drugu. To je i zaključak Vedanta-sutre (4.3.4): “To su vodiči koji vode dušu.”

Raja Soma

Kada duša dostigne Mjesec ili neki od drugih brojnih rajskih planeta, ona tada poprima suptilnijii oblik tijela o čemu govori sljedeći stih: “To tijelo je ‘Raja Soma’.” (Chandogya Upanishada, 5.10.4)

Riječ “Raja Soma” u ovom stihu upotrijebljena je kako bi naznačila prirodu tijela kojega duša dobiva nakon što dostigne Mjesec. Na Mjesecu, koji pripada superiornijim rajskim planetima, kvalitet života mnogo je razvijeniji i napredniji nego na Zemlji. Bića koja nastanjuju rajske planete nemaju gruba tijela budući da su njihova tijela sastavljena od suptilnih elemenata: etera, uma, inteligencije, ega i prane (životne energije). Budući da ova tijela nemaju tjelesnu gustoću, ne mogu se percipirati grubim osjetilima i materijalnim instrumentima svjetovnih znanstvenika. Riječ “soma” označava razinu i kvalitetu uživanja takvih suptilnih mjesečevih tijela, a “raja” (kralj) naglašava superiornost, veličanstvenost i moć koju takvo tijelo posjeduje.

Unatoč svim tim povoljnostima postoje i određene nepovoljnosti za one koji dostignu rajska tijela poput “Raja Some”. Na rajskim planetima polubogovi uživaju povlašteno pravo. Oni gledaju na novopristigle došljake kao na “prolaznike” i smatraju ih “trećeklasnim građanima.” Zbog toga u ovom je stihu dalje rečeno: “Takva ‘Raja Soma’ hrana je deva (polubogova) i deve ga jedu.”

Budući da polubogovi uživaju u službi koju za njih vrše ti novi “došljaci”, slikovito je u ovome stihu rečeno kako ih deve (polubogovi) “jedu”. U Brihad-aranyaka Upanishadi (6.2.16.), također, napominje se: “Kada duše dostignu Mjesec, postaju hrana.” Zapravo, ovdje pronalazimo drugi razlog zašto se tijelo, koje duša dobiva dostižući Mjesec, naziva “Raja Soma”. U određenim žrtvovanjima brahmane (svećenici, najviša kasta vedskoga društva) uživaju u božanskom intoksicirajućem napitku poznatom kao soma-rasa (nektar besmrtnosti), a na rajskim planetima poput Mjeseca, polubogovi se upuštaju u ispijanje soma-rase u svakodnevnim zabavama. Osobe koje dolaze na rajske planete tu su samo u prolazu dok se njihova zaliha pobožnih aktivnosti ne istroši, a potom se ponovno vraćaju na zemaljske planete.

Na rajskim planetima one vrše razne službe za zadovoljstvo polubogova i stoga su njihova tijela označena kao “Raja Soma”. Činjenica da polubogovi doslovno ne “jedu duše”, kao što to čine sa soma napitkom kojega svakodnevno konzumiraju, podrobnije je razjašnjena u istoj Brihad-aranyaka Upanishadi.

Naime, u njoj se dalje govori: “One osobe koje ne shvaćaju prirodu Boga, za polubogove su poput životinja. Kao što mnoge životinje služe čovjeka, tako i svaka osoba služi polubogove. Ako čak i jedna osoba bespovratno ode, to ne paše polubogovima, a što tek možemo reći za nestanak njihovog većeg broja. Upravo iz tog razloga polubogovi to načelo ne žele objasniti ljudima.” Drugim riječima, polubogovi radije žele da se ljudska bića uzdignu na rajske planete nego da se vrate Bogu u duhovno carstvo, jer ih na rajskim planetima mogu eksploatirati do mile volje kao svoje sluge. Naravno, lako je shvatiti kako sluge kralja također uživaju u mogućnostima kraljevskog života do određene granice. Slično tome, iako su eksploatirani od polubogova, oni koji dostižu rajske planete, također, uživaju u nebrojenim mogućnostima rajskog uživanja. Primjer možemo naći i na našem planetu gdje došljaci iz drugih zemalja, koji dolaze na primjer u SAD, smatraju sebe sretnima u usporedbi sa životom u vlastitoj zemlji, iako zapravo žive ispod stvarnog američkog standarda.

No, život tzv. rajskog zadovoljstva ne traje vječno. Tako Bhagavad-gita (9.21) ističe da kada se nakon uživanja u velikim, rajskim osjetilnim zadovoljstvima rezultati njihovih pobožnih djela iscrpe, osobe se ponovno vraćaju na ovaj smrtni planet.

HinduTrinityBrahmaVishnuandShiva

Silazak duše na Zemlju

Kada stranci traže dozvolu kako bi posjetili određenu zemlju od njih se zahtjeva posjedovanje određene količine novca koji služi kao garancija za period u kojem namjeravaju ostati u dotičnoj državi. Kada se taj novac potroši, prisiljeni su otići. Slično, kada se pobožni kredit osobe iscrpi, ona je u nemogućnosti dulje ostati na rajskim planetima. Administrativni autoriteti izbacuju je s rajskih planeta i tako je ona prisiljena predati svoje suptilno rajsko tijelo, poznato kao “Raja Soma”. Tada vječna duša, zatvorena unutar ljuske svoga vlastitog uma, inteligencije i lažnog Ja, pada s rajskih planeta. Njen je silazak opisan na sljedeći način: “Prebivajući tamo dok njihove zasluge traju, ponovno se vraćaju putem kojim su stigli; prvo u eter, iz etera u zrak, iz zraka u dim, iz dima u maglu, iz magle u oblak, iz oblaka u kišu. Postajući kiša, oni padaju i rađaju se kao riža i žitarice, biljke i drveće, sezamove sjemenke i mahunarke.” (Chandogya Upanishada, 5.10.5-6)

Kada duša pada s rajskih planeta, prvo ulazi u eter ili svemir. Nakon što prođe svemir, ulazi u zrak (atmosferu) našega planeta. Budući da je duša nevidljiva golom oku, a biva nošena zrakom, rečeno je da postaje zrak. Nakon što biva nošena zračnim strujanjima, suptilno tijelo duše biva prekriveno prašinom i pocrnjeno dimom.

Iz tog razloga rečeno je: “Nakon dima postaje magla”. Kada se spoji više takvih kapljica, duša se nađe u oblaku i odande silazi kada kiši. Kišne kapi nisu uzrokovane dušama koje silaze s rajskih planeta, već služe kao sredstva kojima se takve duše vraćaju na zemlju. Ako kiša padne na zemlju, pala duša je apsorbirana u biljku gdje prebiva u listu ili plodu. Ako kišna kap koja obavija dušu padne na list, plod, cvijet ili sjeme, duša će ostati tamo dok ne bude isprana novom kišom ili konzumirana od strane nekog živog bića.

Glede takvog stanja spisi kažu: “Odatle, teško je doista ići dalje. Samo ukoliko ga netko pojede u hrani i preradi ga u sjemenu, živo biće nastavlja svoj put.” (Chandogya Upanishada, 5.10.8.)

Preostala karma

Kada osoba pada s rajskih planeta u trenutku kada su njene pobožne zalihe iscrpljene, to ne znači kako je sva njena karma potrošena. U tom slučaju, umjesto da padne natrag u zemaljsku egzistenciju, odmah bi dostigla oslobođenje od materijalnog svijeta. Osoba nema dovoljno pobožnih zaliha da ostane na rajskim planetima i zbog toga mora otići iz rajskog predjela, ali suptilno tijelo još uvijek sadrži određenu količinu dobre i loše karme. U skladu s tom karmom ona će brzo dostići dobro rođenje u višim slojevima društva ili loše rođenje u mizernim oblicima života. Ako se rodi među ljudskim oblicima, ponovno je u mogućnosti da se uzdigne. Koji smjer akcija će izabrati, to ovisi o razini njene uvjetovanosti i slobodnoj volji. Upanishade napominju kako za materijalističku osobu, koja je lišena svjesnosti o Bogu, ne postoji drugi izbor osim neprekidnog uzdizanja i silaženja: “Dostižući zemlju takva bića postaju hrana. Tada su ponovno ponuđena u vatru muškarca. Nakon toga sjedinjenjem rođena su u vatri žene. I tako ponovno i ponovno kruže unaokolo.” (Brihad-aranyaka Upanishada, 6.2.16).

Sudbina onih koji slijede pitriyanu neprestano je kruženje unaokolo u krugu rođenja i umiranja. Vedski svetac Vyasadeva, autor Veda, prikazao je ovu detaljnu studiju pitriyane kako bi nam pojasnio beskorisnost i uzaludnost takve sudbine te nas tako inspirirao da slijedimo devayanu, put povratka Bogu. Vraćajući se u duhovni svijet, pala duša može izbjeći sve poteškoće materijalne egzistencije i uživati u životu punom vječnosti, znanja i blaženstva dok služi Boga u Njegovom carstvu.

Krunoslav Đurđević

Prethodna objavaTrik uma Jedija? Mozak misli da nastanjuje virtualno tijelo
Slijedeća objavaČudesni biljni čajevi
Atma
Učinite od svog života ono najbolje što on može biti - nevjerojatno iskustvo, ispunjenje i putovanje. Stvorite ravnotežu tijela, uma i duše - budite svoji, živite slobodno, njegujte znanje, cijenite iskustvo, volite i budite sretni...

OSTAVI KOMENTAR

Ostavite svoj komentar!
Please enter your name here