“Način na koji čovjek prihvaća svoju sudbinu i svu patnju koju ona nosi, način na koji uzima svoj križ, daje mu dovoljno mogućnosti – čak i u najtežim okolnostima – da svom životu doda dublji smisao. Može ostati hrabar, dostojanstven i nesebičan. Ili u ogorčenoj borbi za samoodržanje može zaboraviti svoje ljudsko dostojanstvo i postati ništa više od životinje.”
Viktor E. Frankl ( 1905. – 1997.) bio je profesor neurologije i psihijatrije na bečkom medicinskom fakultetu te cijenjeni profesor logoterapije. Njegova teorija, logoterapija, proslavila ga je kao osnivača „ treće bečke psihoterapijske škole” (nakon Freudove psihoanalize i Adlerove individualne psihologije) i kao najznačajnijeg suvremenog mislioca na tom području.
Frankl je poznat i po tome što je preživio holokaust. Godine 1942. Frankl i njegova obitelj poslani su u logor Theresienstadt. Tu mu je otac umro, a 1944. Frankl i njegova preostala obitelj premješteni su u Auschwitz, gdje mu je majka ubijena. Njegova supruga umrla je ubrzo nakon toga.
Godine 1945., nakon što su savezničke snage oslobodile logore, Frankl se vratio u svoj rodni grad Beč, gdje je napisao knjigu Čovjekova potraga za smislom, u kojoj je detaljno opisao život u logorima, brutalnost i bijedu uvjeta, te pad u očaj i beznađe njegovih suzatvorenika.
Čovjekovo traganje za smislom jedna je od deset najutjecajnijih knjiga u S.A.D.-u, prevedena je na dvadeset i četiri jezika i prodana u više od 10 milijuna primjeraka!
1. Kada više nismo u stanju promijeniti situaciju, izazvani smo da promijenimo sebe.
2. Ljudska dobrota se nalazi u svim skupinama pa i u onima koje bi u cjelini bilo lako osuditi.
3. Nenormalna reakcija na nenormalnu situaciju je normalno ponašanje.
4. Život nikad nije nepodnošljiv zbog okolnosti, već samo zbog nedostatka smisla i svrhe.
5. Između svakog stimulansa i odgovora na isti, postoji prostor. U tom se prostoru nalazi naša snaga, koja se manifestira mogućnošću da odaberemo kakav će taj odgovor biti. U tom odgovoru leže naša sloboda i naš rast.
6. Sve se čovjeku može oduzeti osim jedne stvari: posljednja od ljudskih sloboda – odabrati svoj stav u bilo kojem danom skupu okolnosti, izabrati vlastiti put.
7. Čovjek ne može doći do samoostvarenja, ako je usredotočen samo na sebe. Samoostvarenje je tek posljedica ljubavi prema bližnjemu.
8. Sreća je kao leptir. Što je više hvataš, to ti više izmiče. Ali ako usmjerite pažnju na druge stvari, doći će i mirno sjediti na vašem ramenu.
9. Jednom riječju, svakog čovjeka život ispituje; i on može odgovarati životu jedino odgovarajući za vlastiti život; na život može odgovoriti samo odgovornošću.
10. Živite kao da živite već drugi put i kao da ste prvi put postupili jednako pogrešno kao što ćete sada postupiti!
11. Nitko ne bi trebao suditi ako se potpuno iskreno ne zapita ne bi li u sličnoj situaciji možda učinio isto.
12. Ne zaboravljam nijedno dobro koje mi je učinjeno i ne zamjeram na loše.
13. Čovjek uvijek odlučuje kakva će biti njegova egzistencija, što će postati sljedećeg trenutka. Na isti način, svako ljudsko biće ima slobodu da se promijeni u bilo kojem trenutku.
14. Nije bitan smisao života općenito, nego konkretan smisao života osobe u određenom trenutku.
15. Ono što čovjeku zapravo treba nije stanje bez napetosti, nego težnja i borba za neki cilj koji je njega dostojan.
16. Ljubav vidi čovjeka onakvim kakvim je Bog namjeravao da bude kada ga je stvarao.
17. Ne možete u potpunosti razumjeti drugu osobu ako je ne volite.
18. Život u konačnici znači preuzeti odgovornost za pronalaženje pravog odgovora na svoje probleme i ispunjavanje zadataka koje neprestano postavlja pred svakog pojedinca.
19. Ništa se ne može poništiti i ništa se ne može ukloniti. Trebao bih reći da je biti najsigurnija vrsta postojanja.
20. Svijet je u lošem stanju, ali sve će postati još gore ako svatko od nas ne da sve od sebe.
21. Život se može učiniti smislenim na trostruk način: prvo, kroz ono što dajemo životu, drugo, kroz ono što uzimamo od svijeta, treće, kroz stav koji zauzimamo prema sudbini koju više ne možemo promijeniti.
22. Od Auschwitza znamo za što je čovjek sposoban. A od Hirošime znamo što je na kocki.
23. Bez obzira na to što vam se dogodi, uvijek možete odlučiti biti zahvalni zamišljajući kako je moglo biti gore!
24. Odanost je jedan od zadataka ljubavi; ali to je uvijek zadatak samo za onog tko voli i nikako ne može biti zahtjev usmjeren ka partneru.
25. Ta duhovna sloboda – koja se ne može oduzeti – čini život smislenim i svrhovitim.
26. Humor je bio još jedno oružje duše u borbi za samoodržanje.
27. Nije svaki sukob nužno neurotičan; određena količina sukoba je normalna i zdrava.
28. Ljubav je jedini razuman i zadovoljavajući odgovor na problem ljudskog postojanja.
29. Ljubav nadilazi fizičku osobu voljene osobe. Svoje najdublje značenje pronalazi u njegovom duhovnom biću, njegovoj nutrini.
30. Tada sam shvatio značenje najveće tajne koju ljudska poezija i ljudska misao i vjerovanje moraju prenijeti: Spasenje čovjeka je kroz ljubav i u ljubavi.
31. Čovjek koji postane svjestan odgovornosti koju nosi prema čovjeku koji ga s ljubavlju čeka ili prema nedovršenom poslu, nikada neće moći odbaciti svoj život.
32. Nikada ne smijemo zaboraviti da također možemo pronaći smisao života čak i kada smo suočeni s bezizlaznom situacijom, kada smo suočeni sa sudbinom koja se ne može promijeniti.
33. Nekada beznadan, moj život sada je pun nade, ali to se nije dogodilo preko noći.
34. Svatko od nas nosi jedinstvenu iskru božanskog, a svatko je od nas također neodvojivi dio mreže života.
35. Dobro je poznato da humor, više od bilo čega drugog u ljudskom ustrojstvu, može priuštiti povučenost i sposobnost izdizanja iznad svake situacije, makar i na samo nekoliko sekundi.
36. Posebnost je čovjeka da može živjeti samo gledajući u budućnost. I to mu je spas u najtežim trenucima njegova postojanja, iako ponekad mora natjerati svoj um na taj zadatak.
37. Čovjekova unutarnja snaga može ga uzdići iznad njegove vanjske sudbine.
38. Pokušaj da se razvije smisao za humor i da se stvari vide u duhovitom svjetlu neka je vrsta trika koji se uči dok se svladava umijeće življenja.
39. Sile izvan vaše kontrole mogu vam oduzeti sve što posjedujete osim jedne stvari, vaše slobode da odaberete kako ćete odgovoriti na situaciju.
40. Ne treba se sramiti suza, jer suze svjedoče da čovjek ima najveću hrabrost, hrabrost da pati.
41. Na neki način patnja prestaje biti patnja u trenutku kada pronađe smisao, kao što je smisao žrtve.
42. Ako uopće ima smisla u životu, onda mora postojati smisao i u patnji. Patnja je neiskorjenjiv dio života, kao i sudbina i smrt. Bez patnje i smrti ljudski život ne može biti potpun.
43. Osjetljivi ljudi koji su navikli na bogat intelektualni život možda su pretrpjeli mnogo boli (često su bili osjetljive konstitucije), ali je šteta za njihovu nutrinu bila manja.
44. Očaj je patnja bez smisla.
45. Kruna svega, za čovjeka koji se vraća kući, je prekrasan osjećaj da, nakon svega što je pretrpio, ne postoji više ništa čega bi se trebao bojati – osim svog Boga.
46. Nepotrebno patiti više je mazohistički nego herojski.
47. Bol je podnošljiva samo ako znamo da će prestati, a ne ako poričemo da postoji.
48. Sreća se mora dogoditi, a isto vrijedi i za uspjeh: morate joj dopustiti da se dogodi ne mareći za nju.
49. Nikada ne bih uspio da se nisam mogao nasmijati. To me na trenutak izvuklo iz ove užasne situacije, tek toliko da je učinim životnom.
50. Strah ostvaruje ono čega se čovjek boji.
51. Što se tiče koncepta kolektivne krivnje, osobno smatram da je potpuno neopravdano smatrati jednu osobu odgovornom za ponašanje druge osobe ili kolektiva osoba.
52. U konačnici, čovjek se ne treba pitati koji je smisao njegova života, nego mora prepoznati da je on taj koji se pita. Jednom riječju, svakog čovjeka život ispituje; i on može odgovarati životu jedino odgovarajući za vlastiti život; na život može odgovoriti samo odgovornošću.
53. Duševno zdravlje temelji se na određenom stupnju napetosti, napetosti između onoga što smo već postigli i onoga što tek trebamo postići, ili jaza između onoga što jest i onoga što bi trebali postati. Takva je napetost svojstvena ljudskom biću i stoga je neophodna za mentalno blagostanje. Ne bismo, dakle, trebali oklijevati oko izazivanja čovjeka s potencijalnim značenjem koje on mora ispuniti. Samo tako evociramo njegovu volju za smislom iz njenog stanja latencije. Smatram da je opasna zabluda mentalne higijene pretpostaviti da je ono što čovjeku prije svega treba ravnoteža ili, kako se to u biologiji zove “homeostaza”, tj. stanje bez napetosti. Ono što čovjeku zapravo treba nije stanje bez napetosti, nego težnja i borba za vrijedan cilj, slobodno izabran zadatak. Ono što mu treba nije otpuštanje napetosti pod svaku cijenu, već zov potencijalnog smisla koji čeka da ga on ispuni.
54. Nemojte ciljati na uspjeh. Što više ciljate u njega i činite ga metom, to ćete ga više promašiti. Jer uspjehu, kao i sreći, ne može se težiti; mora uslijediti, i to samo kao nenamjerna nuspojava nečije osobne posvećenosti cilju koji je veći od njega samog ili kao nusprodukt nečije predaje osobi koja nije sama. Sreća se mora dogoditi, a isto vrijedi i za uspjeh: morate joj dopustiti da se dogodi ne mareći za nju. Želim da slušaš ono što ti savjest nalaže i da to izvršavaš najbolje što znaš. Tada ćeš doživjeti da te na duge staze prati uspjeh upravo zato što si zaboravio misliti na to.
55. Između podražaja i odgovora postoji prostor. U tom prostoru je naša moć da izaberemo svoj odgovor. U našem odgovoru leži naš rast i naša sloboda.
56. Pesimist nalikuje čovjeku koji sa strahom i tugom promatra kako mu je zidni kalendar, s kojeg svakodnevno trga list, svakim danom sve tanji. S druge strane, osoba koja aktivno napada probleme života je poput čovjeka koji uklanja svaki sljedeći list iz svog kalendara i uredno ga i pažljivo sprema s prethodnim listovima, nakon što je prije toga zabilježio nekoliko dnevničkih bilježaka na poleđini. S ponosom i radošću može razmišljati o svom bogatstvu zapisanom u ovim bilješkama, o svom životu koji je već živio punim plućima.
57. Svatko ima svoje specifično zvanje ili poslanje u životu; svatko mora izvršiti konkretan zadatak koji zahtijeva ispunjenje. U tome se on ne može zamijeniti niti se njegov život može ponoviti. Stoga je svačiji zadatak jedinstven kao i njegova specifična prilika da ga provede.
58. Kada osoba ne može pronaći duboki osjećaj smisla, odvlači pažnju od užitka.
59. Čovjekova zabrinutost, čak i njegov očaj, oko vrijednosti života je egzistencijalna nevolja, ali nikako nije mentalna bolest.
60. Ne možemo, uostalom, suditi o biografiji po njezinoj duljini, po broju stranica u njoj; moramo suditi po bogatstvu sadržaja… Ponekad su ‘nedovršene’ među najljepšim simfonijama.
61. Nedjeljna neuroza, ona je vrsta depresije koja pogađa ljude koji postanu svjesni nedostatka sadržaja u svojim životima kada prođe gužva užurbanog tjedna i praznina u njima samima postane očigledna.
62. Posljednja od ljudskih sloboda: izabrati svoj stav u bilo kojem danom skupu okolnosti, izabrati vlastiti put. I uvijek je bilo izbora. Svaki dan, svaki sat, nudio je priliku da donesete odluku, odluku koja je određivala hoćete li se ili nećete podvrgnuti onim moćima koje su prijetile da vas liše samog vas, vaše unutarnje slobode; koja je određivala hoćeš li postati igračka okolnosti, odreći se slobode i dostojanstva…
63. Smisao života je dati životu smisao.
64. Život nije primarno potraga za zadovoljstvom, kako je vjerovao Freud, ili potraga za moći, kako je učio Alfred Adler, već potraga za smislom.
65. Ljubav najviši cilj kojem čovjek može težiti.
66. Posebnost čovjeka je da može živjeti samo gledajući u budućnost.
67. Nije stvar u tome što mi očekujemo od života, nego što život očekuje od nas.
68. Način na koji čovjek prihvaća svoju sudbinu i svu patnju koju ona nosi, način na koji uzima svoj križ, daje mu dovoljno mogućnosti – čak i u najtežim okolnostima – da svom životu doda dublji smisao. Može ostati hrabar, dostojanstven i nesebičan. Ili u ogorčenoj borbi za samoodržanje može zaboraviti svoje ljudsko dostojanstvo i postati ništa više od životinje.
69. Čovjek nije u potpunosti uvjetovan i određen, već sam odlučuje hoće li popustiti pred uvjetima ili im se suprotstaviti.
70. Što više netko zaboravlja sebe – dajući se cilju kojem služi ili drugoj osobi koju voli – to je više čovjek i više se aktualizira.
ATMA – Pripremila: Suzana Dulčić
