U sunovratu vremena
Na litici prolaznosti stoji ovaj svijet
U grabežu i metežu
U zlobi i tjeskobi
Ljudi se batrgaju
Kao utopljenici u živom blatu
Što više grabe, sve više tonu…
Eh, kakav je čovjek postao,
Kako je sa staze ljubavi skrenuo.
Gdje je zaboravljeno
u kojem vremenu je ostalo
Ono malo ljudskosti i dobrote
Da vodi ovaj svijet
Da vodi svako srce
Koje kuca samo zbog ljubavi.
Svjetlost se gasi,
U nekima i prije nego što je zasjala
Izgubljene duše
Tumaraju po smetlištu tame
Zli vrebaju iz svake rupe
Iz svake sjene
Tražeći žrtve
Tražeći pijune
A onaj koji nas stvori
Od svojih ruku
Onaj koji svjetlost nam dade
Promatra…
Ali i pruža ruke onima
Koji vješto zaobilaze svratišta lažnog sjaja
I razvrata duša.
Brine o onima
Koji dišu za njega…
Znaj da ljubav nema kraj
Da vjera je pobjeda straha
Da milost je dar
Da duh je svjetlosti sjaj…
Jelena Novović
https://jookosan.wordpress.com/
https://www.youtube.com/@jelenaprism
